Kultura

Gošća današnjeg izdanja emisije “Multikultura” bila je profesorka Dijana Milošević -  voditeljka Amaterskog kazališta Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore.

U razgovoru koji je zabilježila Jelena Kljajević, bilo je riječi o promovisanju hrvatske tradicionalne kulturne baštine i hrvatskih pisaca kroz pozorišni rad, kao i ointeresovanju mladih za pozorišnu umjetnost, načinu rada u doba pandemije, ali i efikasnosti dramskog metoda u procesu sazrijevanja mlađih naraštaja i njihove pripreme za buduće javne nastupe.

U nastavku možete pročitati intervju.

Hvala vam što ste izdvojili vrijeme za slušaoce Radio Kotora i čitaoce našeg sajta.

Dobar dan Jelena. Hvala vama na pozivu. Zahvljujem i Radio Kotoru i vama što pratite naš rad i pozdrav svim slušaocima i čitaocima portala.

Za sam početak, da se podsjetimo kada je Amatersko kazalište Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore počelo sa radom i ko je inicirao ovu ideju?

Amatersko kazalište HNV-a osnovano je 2014. godine u sklopu rada Odbora za kulturu i prosvjetu Hrvatskog nacionalnog vijeća, na inicijativu tadašnjeg predsjednika Vijeća Zvonimira Dekovića. Početak rada kazališta bio je u formi kazališne sekcije i rad se uglavnom zasnivao na recitatorsko poetskim programima. U posljednje dvije godine kazalište izgrađuje svoj status kroz ozbiljne dramske programe i poprima onu ozbiljnu pravu formu amaterskog kazališta.

Namjera je da se radom u pozorištu unaprijedi amaterska pozorišna kultura, očuva hrvatski nacionalni identitet promovisanjem hrvatske tradicionalne kuturne baštine, da se promovišu hrvatski pisci, kao i hrvatski jezik i njegov dijalekat. Što ste do sada u tom smislu uradili odnosno koja ste izvođenja pripremili i kako se članovi u cijelom tom procesu snalaze?

Brojni su projekti obilježili rad kazališta u posljednje dvije godine rada, kao i nove suradnje s Hrvatskom maticom iseljenika, Dubrovačkom privatnom gimnazijom, Hrvatskom radio televizijom, FA „Nikola Đurković“ iz Kotora, Centrom za kulturu Tivat, Centrom za kulturu Kotor, Hrvatskom kulturnom udrugom „Stađuni od kulture“, Hrvatskim katoličkim sveučilištem u Zagrebu. Od 31. 1. 2020. godine Amatersko kazalište HNV-a postaje član Hrvatskoga sabora kulture, što daje posebnu važnost konceptu rada i predstavlja veliko priznanje za kvalitetu i sadržaj aktivnosti. Od 2019. godine imali smo zapažene izvedbe predstava “Bokeško-dubrovački splet” i “Nasljeđujmo to načelo što daše nama djedovi” u kojima smo uspješno prikazali sponu između tradicije i suvremenog, između sličnosti i različitosti, naslijeđa i zaborava. Mladalačkim entuzijazmom i talentom mladi glumci su oslikali autentičnost hrvatske tradicije i kulture od glazbe, folklora, jezika i jezičnih dijalekata do originalnih scenskih prikaza. Za sav taj uspjeh i brojne projekte koji su obilježili naš rad zaslužan je i Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore kao glavni financijer i HNV u čijoj organizaciji se sve odvija, kao i mediji i vjerna publika. Dakle monogo faktora je uklopljeno na najbolji mogući način.

Ko može postati član/članica? Postoje li neki kriterijumi koje je neophodno ispuniti?

Ne postoji audicija, ne postoje kriteriji za pristup kazalištu. Pristupa se jednostavno – srcem. Samo je potrebno voljeti svijet kreativnog izražavanja, rada i zajedništva.

Koliko je trenutno članova/članica i na koji način se sa njima radi sada, a kako se proces rada odvijao u redovnim uslovima, prije perioda pandemije?

Kazalište HNV-a trenutačno broji 25 članova, uzrasta od 10 do 25 godina. U ne tako davnim zlatnim vremenima radili smo klasične probe okupljajući se u sali Doma kulture Josip Marković uglavnom 1- 2 puta sedmično. Nakon uvođenja mjera u cilju sprječavanja širenja zaraze korona virusom jedno vrijeme smo korigovali okupljanja na 2-3 osobe i radili scene po djelovima. Međutim rad na predstavi zahtijeva zajedništvo, direktnu komunikaciju, kontakte koji oživljavaju scenu… Ono što nam predstoji je live stream izvedba predstave, tako da još uvijek nismo sigurni u ishod.

Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore i Hrvatska matica iseljenika svake godine omogućavaju, po jednom članu Kazališta, besplatno pohađanje seminara “Stvaranje kazališta” koji se realizuje u Hrvatskoj. Pretpostavljam da se situacija sada promijenila zbog pandemije. No, koliko su seminari ovog tipa korisni za osobu koja ih pohađa i sa kakvim utiscima su dolazili nakon pohađanja seminara prethodnih godina?

Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore, u sklopu dugogodišnje uspješne suradnje sa Hrvatskom maticom iseljenika, omogućava usavršavanje rada svoje kazališne sekcije kroz programe seminara “Stvaranje kazališta” u organizaciji HMI. Cilj je omogućiti veću razinu djelovanja postojeće kazališne sekcije koja radi u sklopu HNV-a, kao i educirati članove  Pomenuću 2018. godinu – kada bilježimo sudjelovanje Antonia Grgurovića predstavnika HNV-a na seminaru “Stvaranje kazališta" u organizaciji HMI na Školjiću, zatim 2019. godina -  Matej Knezović – predstavnik HNV-a učestvovao je na seminaru Stvaranje kazališta u organizaciji HMI na Braču.

“Stvaranje kazališta”, kao i prethodnih godina, vodila je redateljica iz Zagreba Nina Kleflin. Na srpanjski seminar “Stvaranje kazališta” pristiglo je dvadesetak polaznika iz Argentine, Italije, Nizozemske, Vojvodine, Crne Gore, BiH i SAD -a. Seminar se održava u prekrasnom ambijentu Klesarske škole u Pučišćima na Braču. Na seminar “Stvaranje kazališta” pristiglo je dvadesetak polaznika iz Argentine, Italije, Nizozemske, Vojvodine, Crne Gore, BiH i SAD -a. Seminar je održan do 7.srpnja 2019., a počevši od 29. lipnja. Kao i svake godine, stručni voditelj seminara je renomirana redateljica Nina Kleflin koja sudionike u jutarnjem terminu poučava teoretski dio, dok u poslijepodnevnim satima radi na predstavi domaćeg autora. Dio programa su i Ogledni sat ili izvedba predstave pred publikom čime se oplemenjuju ljetnja događanja u Pučišćima. Svi polaznici dobijaju potvrde o završenom seminaru, obogaćuju svoje znanje, stiču nove vještine, upoznaju se međusobno, razmjenjuju iskustva te stvaraju nova prijateljstva. Smještaj je u neposrednoj blizini mora, pa uživaju u ljetnjim radostima. Uspješnost ovog Matičnog seminara potvrđuje i to da mu se vraćaju polaznici koji su bili prije 20, 15… godina, ali i godinu ranije.Sudionici su bili svih dobnih skupina od „ponavljača“ glumaca , redatelje i voditelja do onih koji tek namjeravaju pokrenuti amatersku kazališnu grupu.

Gdje se odvijaju probe Amaterskog kazališta Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore u redovnim uslovima i ko radi sa članovima/članicama?

Probe održavamo u Domu kulture “Josip Marković” u Donjoj Lastvi, a naši članovi su uglavnom iz Kotora i Tivta. Kao voditeljica kazališta, ja sam zadužena za organizaciju i rad na projektima, međutim u sam rad na sceni sudjeluju svi članovi. Kao amateri sami odrađujemo kostimografiju, scenografiju, koreografiju … i sve što je potrebno za realizaciju jedne predstave. Veliku pomoć imamo i od spoljnih suradnika Jovana Abramovića koji radi ozvučenje, Radovana Vujovića koji je zadužen za svjetlosne efekte, Tamare Bogdanović zadužene za šminku, snimatelja Zvonimira Perušine. Takođe tu je i direktor Centra za kulturu Tivat Neven Staničić koji nam uvijek izlazi u susret i ustupa salu, a nedavno nam se pridružio i profesionalni producent Aleksandar Kaluđerović za potrebe live streem prenosa.Tu su uvijek i članovi FA „Nikola Đurković“ Kotor, koji svojim repertoarom igara iz Boke upotpunjuju kolaž predstavljanja tradicije i kulture ovog podneblja. Medijska potpora Radija Dux, Radio Kotora, Radio Tivta i HRT-a ne izostaje i uvijek je uz svaki projekat kazališta.

Na kojim su se manifestacijama članovi posljednjih godina predstavili?

Poslednje dvije godine su period aktivnog rada. Radilo se na pripremi dvije zahtjevne predstave i na njihovoj realizaciji. Pored uspješnog predstavljanja u Kotoru i Dubrovniku sa predstavom “Bokeško dubrovački splet”, imali smo i zapažene nastupe u Hercegovcu na Danima pučkog tetara, kao i u Tivtu sa predstavom “Nasljeđujmo to načelo što daše nama djedovi”.
U dijelu rada pratećih programa organizirali smo poetsko recitatorske programe u okviru prezentacija publikacija u organizaciji Hrvatskog nacionalnog vijeća, na proslavi devetog rođendana Radio Dux-a, u programu proslave 15. obljetnice godina hrvatske nastave u Crnoj Gori, i uspjeli dobiti pristup u Hrvatskom saboru kulture čiji smo članovi godinu dana.

Među članovima/članicama su mladi ljudi. Koliko je po vašem mišljenju, iz pedagoškog ugla, ovakva vrsta izražaja značajna u formiranju ličnosti jedne mlade osobe, učenju mehanizama komunikacije, formiranju samopouzdanja koje je nerijetko varljivo i kod mlađih i kod starijih? Aktivnosti poput ove, vjerujem, mladim ljudima mogu biti značajno iskustvo, ali i smjernica za neke buduće planove, možda čak i za budući poziv.

Sam rad u kazalištu ne znači otvaranje vrata ka velikim scenama ili obaveznom glumačkom pozivu. Ono što upravo daje obilježje i veličinu našem radu i samom kazalištu je ta doza kreativnosti i slobode u amaterskom svijetu umjetnosti. Naš rad se zasniva na drugim komponentama: iskazati svoju ličnost, pronaći sebe, stati pred publiku i prikazati dio ličnosti, ugraditi je u sve projekte koje realizujemo. Ne bih rekla da im je ovo smjernica za buduće planove, zapravo i ne znam koji su im planovi, ali to su djeca koja se iskazuju na različitim poljima, a u okviru rada koji ralizujemo i to je posebno važno za njih.

Kad sam pitala može li im ovaj rad biti smjernica za neke buduće planove, mislila sam na taj efekat koji, vjerujem, nastaje nakon prisustva na sceni i radu u grupi u mlađim uzrastima.

Naime, postoje djeca koja su talentovana i zainteresovana da uče, ali su stidljiva. Čini mi se da upravo projekti poput ovog, koji im daje priliku da se predstave na sceni, da učestvuju u kreiranju određenih sadržaja, da predlažu, iniciraju i da se te njihove ideje ozbiljno saslušaju – dosta utiču na otvaranje vidika koji im možda u suprotnom ne bi bili u percepciji.

Tako je Jelena. To je savršeno rečeno. Taj dramski pristup ne znači da ćemo svi biti glumci, niti smo tokom školovanja nailazili na neke krupne oblasti koje se bave ovom tematikom. Možda je bilo nekih seminara ili recimo kratkih usavršavanja. Ovo je divno rečeno zbog toga što i samim radom u školi imam takvo iskustvo – da je ovaj dramski metod savršen za oslobađanje djece i njihove ličnosti. Savršeno je što tako vježbaju nastup pred nekim, da bi postigli da se predstave tako što će uspjeti da iskažu sve ono što je u njima. To je upravo veliki problem za djecu – kada se nađu pred manjim ili većim auditorijumom, ne mogu iskazati sve što žele i znaju. Tako da ovaj metod jeste savršen, ne samo da bi se uvježbali u glumi nego da bi sjutra bili spremni da se na pravi način pripreme za situacije u kojima će se predstavljati u javnosti, a neminovno je da će takvih situacija biti.

On lajn sistem je u mnogim sferama života u posljednjih godinu dana – dobra alternativa, od školskih aktivnosti, preko održavanja seminara, edukacija, ali i koncerata i predstava koje se mogu pogledati on lajn. I vi ste u tom procesu pronašli način da predstavite ono što radite, ako se ne varam? Kakvi su planovi u tom smislu?

Da, upravo proživljavamo jedan skoro nestvarni scenarij života i postajemo mehanizmi digitalnog doba. Sve je na neki način zaustavljeno i preoblikovano iz brzog hoda u neko usporeno probijanje kroz maglu. Upravo nakon povratka sa divnog putovanja i predstavljanja na Danima pučkog teatra - velikom poznatom festivalu amaterskih kazališta u Hercegovcu naše pripreme za dalje nastupe su se obustavile. Tokom marta prošle godine poput svih našli smo se iza zatvorenih škura i vrata. Sveli smo se jedno kratko vrijeme na čekanje, ali kako mladalačka energija ne posustaje, a ni moja manje mladalačka, prihvatili smo realnost i odlučili prilagoditi se novoj situaciji i u njoj - takva kakva je, uklopiti naš mali kazališni svijet i opstati kao grupa. Za to vrijeme sudjelovali smo na dva on line seminara u organizaciji Hrvatskog sabora kulture - "Od teksta do emocije na sceni - razvijanje glumačkih tehnika i vještina“ i “Scenografija i kostimografija kao važni segmenti kazališne predstave“ u organizaciji Hrvatskog sabora kulture. Naši mladi glumci uzeli su takođe i učešće u poetsko-recitatorskom dijelu prezentacije zbirke poezije Gracije Gaša Marovića u Tivtu i Kotoru, a nedavno smo se uključili i u online projekat Hrvatske matice iseljenika naziva „Što mi znači… ?“, gdje smo se predstavili multimedijalnim formama na temu tradicije i kulture Boke Kotorske, kazališnog izričaja, te dugogodišnje suradnje sa Hrvatskom maticom iseljenika.

Što se tiče daljih planova, usljed neizvjesne epidemiološke situacije vodeći se starom izrekom “ako ne možeš pobjediti neprijatelja pridruži mu se”, uklopili smo se u novi svijet funkcionisanja i preorjentirali sa kazališne na filmsku formu. U planu su dva velika filmska projekta, ali još je rano za otkrivanje tema i detalja.

Kako se oni koji su zainteresovani mogu prijaviti i postati članovi Amaterskog kazališta Hrvatskog naconalnog vijeća Crne Gore?

Svi koji nam se žele pridružiti mogu to uraditi direktnim dolaskom u Dom kulture “Josip Marković” u Donjoj Lastvi ili putem broja telefona 069 345 651. U svako doba su dobro došli i biće uključeni u naše aktivnosti.

Nedavno su Hrvatsko nacionalno vijeće i Amatersko kazalište učestvovali u humanitarnoj akciji slanja pomoći za nastradale u zemljotresu u Hrvatskoj. Uputili ste i riječi podrške i pokazali da ste mislima uz sve koje je zadesila ova katastrofalna situacija, bez obzira na fizičku udaljenost. Jesmo li, po vašem mišljenju, solidarni i humani u ovom vremenu brzog života, kada se nerijetko čini da nemamo vremena jedni za druge ali i da gubimo osjećaj kako je nekada lijepa riječ ogromna podrška za sve one koji su se našli u nekoj teškoj životnoj situaciji? Situacije poput ove govore da su solidarnost i humanost prisutne onda kada je to najpotrebnije, ali mi se čini da mlade sve više treba usmjeravati na to da je osjećaj kada nekome pomognete na dnevnom nivou, u nekim sitnim stvarima, ili nasuprot – krupnim, zapravo osjećaj pravog zadovoljstva i da je empatija nešto na što ne smijemo zaboraviti.

Upravo tako, svijet zajedništva mladih u kojem se pronalaze, treba da bude usmjeren i na realnost stvarnog života i potrebu aktivnog sudjelovanja u tom svijetu koji ih okružuje. Pred nama je nekad pitoma, nekad surova realnost, ali u suštini je uvijek čovjek, prijatelj znan i neznan, dalek i blizak. I u tim osjećajima razumijevanja, pripadnosti, solidarnosti, poštovanja i svjetla naše pozornice.
Dotakla su i nas stradanja ljudi pogođenih nedavnim zemljotresom u Hrvatskoj tako da smo u kratkom roku od svega jednog dana prikupili sredstva pomoći u hrani i odjeći uz poruku ohrabrenja da se u slozi uvijek pronađe put za pobjedu. U ovo vjerujemo i zato se na našoj pozornici odvijaju prizori i glume i života.

(Foto Arhiva Amaterskog kazališta Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore)