Kultura

Bibliografija dr Miloša Miloševića bilježi brojne naslove u kojima su teme likovna baština i istorija umjetnosti, ali ne treba zanemariti da je, pišući o istorijskim, pomorskim, privrednim, bokeljskim temama, imao i potrebu da uz glavni sadržaj unese dragocjene osvrte na kulturu života pomoraca i pomorskih naselja, na potrebu za oplemenjivanjem teškog života umjetnošću ili dubokoj vjeri darivanjem zavjeta crkvama. To je kazala istoričarka umjetnosti Marija Mihaliček, govoreći na temu „Doprinos Miloša Miloševića poznavanju likovne baštine Kotora“ na naučno-stručnom skupu koji je u okviru „Neđelje arhiva“ održan nedavno u Crkvi Svetog Duha u Starom gradu.

„Pasusi u Miloševim radovima unose život i podstiču imaginaciju prizora života u kapetanskim kućama, naročito života i dodira, otvorenost i primanje kulturnih uticaja iz kulturno bogatijih sredina“ – objašnjava Mihaliček.

U središtu interesovanja koja se tiču likovne baštine, kaže, može se izdvojiti nekoliko tematskih cjelina. Među njima su: katedrala Svetog Tripuna, epoha baroka kao dominantnog umjetničkog stila 17. i 18. vijeka u Boki Kotorskoj i ličnosti dvojice umjetnika baroknog vremena Tripa Kokolje i Frančeska Kabjati, zatim posvećenost dr Miloševića zavičajnim slikarima, dobrotskim pomorcima, slikarima-amaterima Petru Stjepovom Kosoviću i Marku Radoničiću.

Posljednja tema likovne baštine kojom se bavio, navodi, jesu bokeljski zavičajni umjetnici 20. vijeka.

„Lako je zaključiti da je najveće interesovanje za umjetnost, ne samo likovnu, već i književnu i muzičku 17. i 18. vijeka, proizašlo iz Miloševićeve posvećenosti istorijskim i pomorskim tokovima za vrijeme mletačke vladavine u Boki Kotorskoj.

Prateći njegov interes za likovnom baštinom primjećuje se da je obilježavanje velikih jubileja u Kotoru tokom druge polovine 20. vijeka, a koji su tražili veliki angažman nosilaca kulture u Kotoru, bilo podsticajno da se dr Milošević posebno posveti baštinskim temama. On se trudio da ti jubileji ne budu samo prilika za svečarsko ozračje Kotora, već razlog da se pažnja usmjeri ka istraživanju i novim saznanjima u kulturnoj bšatini.

Tako je 1961. godine na 800. godišnjicu katedrale Svetog Tripuna temama iz umjetnosti, kao što su: Arhitektura romaničke bazilike iz 1166. i nastale promjene tokom vjekova, zatim tema Cibori 14. vijeka i ostala plastika i Muzička umjetnost u katedrali, uz don Nika Lukovića, dr Slavka Mijuškovića i dr Bojanu Radojković, te mr Jovana Martinovića i don Graciju Brajkovića, obogatio prigodnu publikaciju čiji je bio urednik.

Uz kraći prilog u freskoslikarstvu kotorske katedrale iz 14. vijeka i njihovom sudbinom kroz vrijeme posebno treba istaći i zbog novih arhivskih vijesti tekst o tragovima prve srebrne pale kotorske katedrale iz 14. vijeka“ – ističe Mihaliček.

Prema njenim riječima, u bibliografiji dr Miloševića postoji nekoliko naslova u kojima se bavi Kokoljom. Najvažniji je, smatra Mihaliček, onaj koji je objavljen povodom obilježavanja tristogodišnjice rođenja baroknog slikara pod nazivom „Arhivska istraživanja o slikaru Tripu Kokolji“.

„Ocjenjujući realne domete Kokoljinog slikarstva, dr Milošević je istakao: Nama je neusporedivo dragocjenije što smo imali svojega slikara na svojem tlu, slikara koji je svojom prisutnošću, svakidašnji život podizao na višu razinu u krug kulturnih ambicija tadašnjeg svijeta.

Ova studija o Kokolji sigurno Miloševića svrstava u najbolje poznavaoce njegovog djela. U njoj se usresredio, prije svega, na ispitivanje poznatog Kokoljinog sakralnog ciklusa, kroz saradnju sa mecenom, nadbiskupom Andrijom Zmajevićem i njegovog Crkvenog ljetopisa kao izvora. Nećemo pogriješiti ako kažemo da religiozno vaspitanje, široka kultura, načitanost i sposobnost pronicanja u teološke tajne pridonose da u dr Miloševiću vidimo najvjerodostojnijeg tumača kompleksnog starozavjetnog ikonografskog programa na Gospi od škrpjela.

Poznavanje kotorskog opusa venecijanskog kipara Tabjanke kojim se veoma ozbiljno i temeljno bavio, kao i njegovim kotorskim mecenama, pribavilo mu je autorstvo jedinice koja govori o ovom venecijanskom kiparu u jednoj italijanskoj enciklopediji“ – kaže Mihaliček.

Kako navodi, epoha baroka sa svojom prisutnošču u Boki Kotorskoj za sve oblike umjetničkog stvaralaštva je za Miloša bila inspirativna i podsticajna.

„Godina baroka, manifestacija koju je cijela Evropa proslavila u čast univerzalnog umjetničkog pravca, bila je za Miloša Miloševića, novoizabranog admirala Bokeljske mornarice razlog da u sumorno vrijeme ranih devedesetih okupi domaće snage (1992. godine) oko okruglog stola pod nazivom Doprinos pomorstva baroku Boke Kotorske.

Tada je Milošević inicirao i izložbu baroknih portreta iz Boke Kotorske koja je osim u Kotoru bila prikazana u Tivtu, Herceg Novom i Podgorici“ – objašnjava Mihaliček.

Ona je, između ostalog, pročitala tekst koji je objavila u Hrvatskom glasniku povodom stogodišnjice od rođenja dr Miloševića.

„Ova 2020. godina sve je promijenila, donijela tjeskobu i brigu za život bližnjih i sopstvenog.

Može li to biti opravdanje što na stogodišnjicu rođenja dr Miloša Miloševića nije organizovan ni skromni događaj za podsjećanje na njegovo djelo kojim je zadužio nauku, kulturu, arhivsku službu, Bokeljsku mornaricu, Miloša Miloševića koji je za života uživao ugled vrsnog naučnika, istoričara, arhiviste, admirala Bokeljske mornarice.

Vrijeme će potvrditi veličinu čovjeka koji je cijelog života svjedočio moć znanja, ljepotu umjetnosti i plemenitost humanosti i tolerancije. Sigurno je da za buduće generacije njegova naučna ostavrština znači više od onih koje su ostale iza nekih akademika“.

Tekst: Irena Mačić

Foto: UCG