Kultura

 

SUSRET NA PUČINI  

 -kraj slavne epopeje jedrenjaka-

 

Slavni jedrenjaci će opstati još tokom XIX v. ali će pomorstvo biti žestoko oštećeno ratovima Austrougarske, Rusije, Francuza i Engleske, što zbog legalizacije piratstva, što zbog propasti kapitala i niza drugih nepovoljnih okolnosti.

Zatim, nakon 1870. god. bez jakog kapitala za investiranje, dolazi, sa nevjericom starih kapetana, era tehnološkog napretka: gvozdenih, čađavih ali brzih, većih, jačih i pouzdanih parobroda.

 

Bio je to kraj jedne impresivne pomorske epopeje.

Kako su taj susret na pučini doživjeli kapetan jedrenjaka i njegov sin, doznat ćemo iz još jednog poetskog nadahnuća dr Miloša Miloševića .

 

SUSRET NA PUČINI

"ZAR NEMA? DA VIDIM BOLJE?

TA, GDJE SU JEDRA, MOJ OČE,

NA TOM ČUDESNOM BRODU ?

GLE, KAKO IZGLEDA JADNO:

ĆELAVAC, ŠUT I BEZ KRILA!

A SVUD PO PROZRAČNOM SVODU

ČAĐAVE TRAGOVE SIJE!

 

PA KOJIM SNAGAMA PLOVI ?

DA LI U UTROBI SVOJOJ,

NOVE GALEOTE KRIJE?"

 

 

"GLEDAJ I ČUDI SE SINE,

ČOVJEK SVETOGRDNOM RUKOM

U TAJNE PRIRODE SEŽE.

BEZUMLJE STRAŠNO LJUDSKO

PIRUJE NA TOJ LAĐI.

OHOLOST U SVOJE MREŽE

UPLIĆE, ETO, I JEDRA:

SAVIJA, CIJEPA IH, REŽE...

TO BRODU ČUPAJU SRCE

DA STAVE GVOŽĐE U NJEDRA !

JA DODJOH MORU DA BRODIM

GOLORUK, S KRUHOM I SOLJU,

ČAS BRAT, ČAS ROB, A ČAS SLUGA

SARADNIK PRIRODE VJEČNE !

A ONA, SVESILNA BLAGA,

POMAŽE VITEZA, DRUGA,

GRLI ME, MILUJE, KREĆE

I NA KRAJ SVIJETA VITLA...

MORE SE VJENČALO S VJETROM

BEZ NJEGA SE PLOVITI NEĆE ! "

 

 

"DOBRO JE OČE, AL' GLEDAJ:

ON NAS SAD PRESTIŽE ŽURNO!

ZAGRABI ŠTO VIŠE VJETRA,

FLOKOVE BRZO ZATEGNI

DA NAM NE SRAMOTI JEDRA !

NE, DALJE NEĆEŠ NI METRA !

GLE, PREPUN TOVARA RINE,

KUD HOĆE VALOVE REŽE ....

OH, OČE, NE DAJ MU PROĆI !!! "

 

„SAD NEMA VJETRA MOJ SINE!“

Poznati bokeljski autor pjesama i kompozitor Milorad –Minja Vučetić, svoj je žal za nekadašnjim barkariolima izrazio klapskom pjesmom .

NEMA BARKARIOLA

1.

Jesi' l' čuo moj Ivane ?

Nema više barkarjola

da me vozi mom draganu

do grada Kotora!

2.

Barba Ante ostario,

od vesala nema pola,

meštra Iva nema više,

nema barkarjola.

3.

Ne voze se više šjore

pod lumbrele , pored mola,

ni ćakula nema više,

nema barkarjola.

4.

Ostala je samo pjesma

da se pjeva s puno bola,

da se pamti i uzdiše

nema barkarjola.

***

Zapis sa modernih pučina –Interneta

 

SAD NEMA VJETRA MOJ SINE! - bio je lirski epitaf pomorskoj eri jedrenjaka. A gašenjem pomorstva u Perastu, gasio se i dotadašnji, živ, dinamičan, stvaralački život u ovom nekada „najpomorskijem“ gradu ne samo Boke.

U ovim modernim vremenima često zaplovimo stranicama jednog drugog mora- Interneta. Bez vjetra, bez pare, bez dizela, nekad samo i na baterije! Tako nailazimo i na zapis o Perastu. Neko je pokušao da opiše grad i njegovu slavnu prošlost u ovih par rečenica:

"Perast je malo primorsko mjesto u crnogorskoj opštini Kotor....

Najveći je spomenik Boke kotorske ( Crna Gora)

Sav je na kamenu i cijeli je kameni.

Ima mnoge palače, crkve i kamene kuće.

U 14.stoljeću postojalo je brodogradilište.

U Perastu je radila prva pomorska škola .

Barokne palače u Perastu: Šestokrilović, Lučić-Kolović-Matikola, Bujović, Bronza, Balović, Brajković-Martinović, Smekija, Visković, Mazarović, Zmajević.

 

Na dan popisa 2003.godine u Perastu je popisano 349 stanovnika ! "

 

Navedeni citat ostavlja utisak zaustavljenog vremena, kao da je vjetar zaista stao!

Ostali su spomenici, umjetničko i pomorsko blago, zavladala je tišina kroz uredne peraške vrtove, kojih se sjeća pjesnik Viktor Vida iz svojih dječačkih dana provedenih u Perastu.

VRT U PERASTU

LJUPKOSTI SUNCA U VRTU RASPUŠTENOM

IZA TROŠNIH DVERI KUĆE OCA MOGA,

KAD ME ZIMA BIJE SVOJOM VLAŽNOM SJENOM

DARUJU ME SLUTNJOM NARANČE I GLOGA .

 

SAČUVAJTE ČISTU, KOD OVIH POKOLJA,

LJUBAV ZA SVE DRAGE PROSANJANE STVARI,

NADU U IDUĆA POKOLJENJA BOLJA,

 

STIHOVE PRAVEĆ KAO STARI ZLATARI,

ILI DJEVOJAČKI ZLATNI VEZ NA SVILI,

DOK S ' PUČINE STIGNU LJUPKIJI APRILI.

BOKA

-na početku i na kraju Priča o moru-

i obale Crne Gore.

2.

Volim Perast, volim Tivat,

Zeleniku, Novi, Risan,

volim Kotor i Škaljare

i sva mjesta kraj obale.

 

Refren:

Ajme, ajme, daleko je Boka moja mila,

ajme, ajme, daleko je Boka moja mila

3.

Ja u tuđa mora brodim

a u srcu Boklu nosim,

tamo leže sva mi blaga,

kod kuće me čeka draga.

 

4.

Molim zvijezde, molim mora,

da me vode do Kotora,

da još jednom doma bivam,

da u kraju svom uživam.

 

Refren:

Ajme, ajme, daleko je Boka moja mila,

ajme, ajme, daleko je Boka moja mila

 

 

RUKAMA RUKE PRUŽIMO

 

Za sam kraj Priča o moru ispletenih o Boki, njenim gradovima, diveći se slavnim pomorcima i znamenitim ličnostima, ponekad se zanoseći poezijom i klapskim pjesmama, potsjetićemo kratko na jednu priču što je, kao zlatnom alkom, neraskidivio vezana za Boku: staro bratsvo pomoraca pod imenom Bokeljska mornarica.

Po predanju, korijeni osnivanja Bokeljske mornarice sežu u IX vijek (809.godinu) odnosno do vremena kada su u Kotor donesene moći svetog Tripuna, dakle dvanaest vjekova i otada, gotovo bez prekida, djeluje kao najstarija organizacija pomoraca u našoj zemlji i svijetu. Vjerovatno po vizantinskim običajima, praznik Sv.Tripuna se održavao 3 dana prije i 3 dana poslije glavnog praznika Sv.Tripuna pri čemu je počasni odred mornara učestvovao u procesiji i starao se o redu u gradu (secundum antiquam consuetudinem ). Odred se nazivao Marinerezza – Mornarica.

Prvobitno Udruženje pomoraca bratovštine sv.Nikole mornara, razvijalo se vjekovima, nužno prateći društvene i političke prilike u kojima je institucija djelovala. Prvi Statut Bratovštine pomoraca (confranternitas nautarum) datira 26.juna 1463.godine.U početku su članovi Bratovštine bili bratimi (fratelli), vlasnici brodova duge i male plovidbe, brodograditelji i kalafati, dok tek kasnije, od 1631. „niko nije mogao da se bavi pomorstvom ako nije član Bratovštine“. Osim što je bilo finansisjki snažno udruženje ( prihodi od nepokretnosti, trgovačkih privilegija, raznih taksi i globa) ističe se Bratovština svojim humanim odnosom prema siromašnim članovima, pomoći pri sahranama, udovicama skromnim donacijama, ćerkama prilikom udaje, otkupljivala je hrišćansko roblje te učestvuje u raznim humanim poduhvatima. Odred mornara, Admiral ( armiraglio) sa posebnim dužnostima zapovjednika luke, Gastald ( starješina bratovštine) i sama Bratovština, vremenom se spajaju u jedno tijelo, Kotorsku mornaricu.

Francuske vlasti 1811., pa zatim vlasti Austrije nekoliko su puta ukidale pa odobravale obnovu rada udruženja a nakon bune u Grblju 1848.god., uz kontrolu i ograničenja,1859. dozvolili djelovanje nametnuvši mu novo ime „Plemenito tijelo bokeljske mornarice“, pokušavajući da rad kotorske Mornarice svedu uglavnom na svečanosti tokom proslave Sv.Tripuna, što je imalo posljedice po slogu u instituciji obzirom na znatan dio članstva Bokelja pravoslavne vjeroispovjesti. Nažalost izazvana razjedinjenost će trajati dosta dugo, sve do I svjetskog rata.

Svečani praznik Bokeljske mornarice danas se proslavlja 26.juna, kada se okuplja i nastupa pod zastavom i oružjem, njegujući svijetle tradicije našeg pomorstva u slobodi, jedinstvu, slozi i ljubavi, što su stare osobine i vrline Bokelja.

 

Obrađeno po izvoru : P.Kovačević, Istorija bokeljskog pomorstva, str 151-155.i

Miloš Milošević, Pomorski trgovci, ratnici i mecene. Str 159-181

 

Pavo B . Kamenarović

KOLO BOKELJSKE MORNARICE

 

(fragment)

…Uljezimo svi u kolo

Rukama ruke pružimo,

Pokažimo svim okolo

Da slogu bratsku vriježimo:

Potvrdimo uz prigodu

I mi ko naši djedovi,

Da u rodu, ne zaludu,

Jedne smo majke sinovi

 

Kolo u sebi nosi tragove drevne simbolike i istorije: čin podvlačenja ispod lukova podignutih ruku igrača, (fig.IV, fig.X i fig.XI) predstavlja obnavljanje života, silaženje u tamu i izlazak na svjetlost. Skorašnja igra oko časnika i admirala ili oko predstavnika crkve i države, čime se odaje počast, ( fig.XII) je nekadašnja igra oko svečevih moćiju, simbolična veza između živih i mrtvih i uzajamno duhovno prožimanje.

Kolo sadrži i uticaje mlađih, svjetovnih stremljenja pomoraca u figurama vrtloga (fig. I i fig.II), nepravih veriga (fig.III) sidra (fig.V), velikog kola (fig. VI) i dva mala (fig.VII), kolo u kolo (fig.VIII) osmica (fig.IX) što govori o uticaju života na moru, o vojničkoj disciplini, prestrojavanju, staleškim obilježjima Mornarice i sl.

Kolo se igra na najvažnijem trgu pred Katedralom gdje su se, slično agori ili rimskoj pjaci, održavale narodne skupštine, sudske rasprave, objavljivale odluke Velikog vijeća, formirale procesije i okupljalo se pod oružjem ako je napadnut grad.

Kolo dakle nosi mnoštvo životnih simbola ispisanih vjekovima tradicije i običaja.

S druge strane, tekst kap.Pava Kamenarovića, iz vremena narodnog preporoda, 60-tih godina XIX v., sadrži jasnu težnju nacionalne i vjerske tolerancije i osjećaj bratsva, vrlo njegovanog u Boki.

Liricu br 5. posvećenu Pričama o moru iz Boke, započeli smo pisanjem o Perastu, sjedištu Međunarodnog festivala klapa Perast, koji se ove, 2017.g. održava po 16.put. Prije dvije godine, klapa Kaše iz Dubrovnika je pobijedila na XIV festivalu, u kategoriji Nove klapske kompozicije , pjesmom SLAVA PERASTA za koju je stihove napisao uvaženi Božo Vodopija, bivši konzul Republike Hrvatske u Kotoru, osvjedočeni zaljubljenik u Boku. Muziku i klapski aranžman je napisao Vicko Dragojević, kompozitor i voditelj klape KAŠE.

Ova pjesma je, odlukom Skupštine NVO Međunarodni festival klapa Perast od 5.februara .2016.god., proglašena festivalskom himnom.