Kultura

"Poštovani ljubitelji Boke Kotorske, tradicije klapskog pjevanja i kulturne baštine Crne Gore, u ovim vremenima iskušenja i zajedničke borbe za pobjedu nad pandemijom, MFK Perast  priređuje ovaj serijal napisa o stvaraocima iz oblasti klapskog pjevanja, vrijednog dijela naše kulturne baštine.

PRILOG br.17  je izvod iz Lirice br.5  koja nosi naslov PRIČE O MORU. Tekstovi su inspirisani slavnim pomorstvom Boke ali i poetskim nadahnućima odabranih pjesnika od 18.v. pa do savremenih.Priče o Perastu, Vicku Bujoviću, kapetanu Marku Martinoviću, admiralu Matiji Zmajeviću, čuvenom Ivu Vizinu sa Prčanja, Budvi, Paštrovićima, Herceg Novom, Dobroti, Kotoru... uvijek su vezane za more i kulturno bogatstvo koje su vjekovima gradili pomorci.

Želimo Vam ugodno čitanje uz poruku: čuvajte sebe i druge, ostajte doma i dobro Vam zdravlje!",

 MFK Perast, Milan Kovačević Urednik festivalske biblioteke „Julije Balović

 

 HERCEG NOVI

 

Stogodišnji Bosanski period vladavine kralja Tvrtka i njegovih nasljednika započet u XIV v. od izuzetnog je značaja ne samo zbog tadašnjeg stvaranja Novog Grada već zbog svega što će taj grad, 1382. prvobitno nazvan Grad Sveti Stefan, kasnije nazvan Castel Nuovo i Herceg Novi, značiti za Boku.

Kralj Tvrtko, u vrhuncu svoje vladavine, želi trgovačku i ratnu luku za čitavu Bosnu i Rašku. Time će se zamjeriti Dubrovčanima kojima je jako stalo do trgovačkog monopola baš sa tim važnim zaleđem, posebno u trgovini solju. Trgovinom se odmah razvija i pomorstvo i saradnja sa Kotorom koji je takođe pod vlašću Tvrtka, čijom privredom upravlja upravo Kotoranin Tripun Buća.

Nakon Tvrtkove smrti, 1391. Herceg Novi se dodatno osamostaljuje i jača za vrijeme velikog vojvode Sandalja Hranića Kosače, zeta kneza Lazara, koji vlada do 1435.

Najveći procvat doživljava za vladavine Herceg Stjepana Vukčića Kosače do 1466.. Tada se odnosi sa Dubrovnikom i Kotorom pogoršavaju dok Herceg Novi obnavlja svoje vrijedne solane i uvodi monopol soli. Stimulišu se naseljavanja iz Hercegovine, proizvodnja čoje i platna, razvija intenzivno pomorstvo i trgovina sa Bosnom. Zbog zaoštrenih odnosa prvo dolazi do trogodišnjeg rata sa Dubrovnikom, a onda i niza sukoba sa Balšićima, Crnojevićima, Mlečićima i Turcima koji će, nakon osvajanja Srbije i Bosne, u Novome uspostaviti 1482. svoju važnu luku na ulazu u Boku.

Interesantan postaje raspored moći, uticaja i interesa koje dvije velike sile, Turska i Venecija održavaju u strateški važnoj Boki. Osim manjih mjesta od Herceg Novoga pa do Veriga, Risna, pa iza Perasta do Dobrote, Turci su osvojili i žitnicu Kotora - Grbalj i otsjekli praktično kopnenu vezu Budve i Paštrovića sa Kotorom i Perastom koji su pod Mlecima. Time su nestali i značajni karavanski putevi iz Kotora koji postaje izolovan u svojim zidinama. Međutim, upravo takvi nepovoljni uslovi za Kotor, pogoduju razvoju Perasta, Dobrote i Prčanja koji dobijaju na svom značaju. Tako je i sa važnim Herceg Novim, koji postaje razvijeni lučki trgovački centar, ali s obzirom da je pod Turcima, jednako je opasan za pomorstvo i trgovinu Bokelja jer uz Ulcinj postaje jaki piratski centar.

Mlečani, zajedno sa Peraštanima osvajaju nakratko Herceg Novi1538. god. Tada se grad, pod komandom španskih oficira, utvrđuje i gradi tvrđava, danas poznata kao Španjola. No, čuveni turski admiral Hajredin Barbarosa već 1539. god. ponovo osvaja Herceg Novi, još jače ga učvršćuje a u Kumborskom moreuzu postavlja jako topovsko utvrđenje Vrbanj, sa ciljem da potpuno zaustavi i kontroliše plovidbu Bokom. To je isti gusarski admiral koji je držao Kotor pod jakim napadima 11-14 avgusta 1539. god. U borbama i odbrani istakla se tada časna sestra Ozana, koja će kasnije postati Blažena Ozana.

Mletačka Republika, u vrijeme turske vladavine Herceg Novim, bila je pod stalnim opasnostima od gusara i pirata ovog utvrđenog grada kome su Turci, s pravom, pridavali veliki strategijski značaj. Podigli su tvrđave: Forte mare, Kanli kulu i Citadelu i završili izgradnju Španjole na položaju odakle dominira pogledom na ulaz u Bokokotorski zaliv i akvatorij Hercegnovskog zaliva.

Gusari iz Novoga su postali velika i sve razvijenija opasnost na Jadranu, za Mletke, Dubrovčane i Bokelje. Do najveće pohare Perasta 1624.god. dolazi od strane afričkih pirata, koji su u dosluhu sa piratima iz Novoga i Ulcinja, opljačkali grad poveli veliko roblje i nanijeli mu jedan od najtežih gubitaka. Turci će držati Herceg Novi još dugi niz godine i tek 30.septembra 1687. god. jake snage kršćanske koalicije sa preko 150 brodova, oslobodiće Herceg Novi i praktično čitavu Boku od Turaka.

Kapetan Petar Želalić iz Bijele, u kojoj će se kasnije izgraditi veliko brodogradilište, odlikovanje Malteškog viteza zaslužio je podvigom: dok je na ostrvu Kiteren 1760.god. uređivao svoj brod, napali su ga i zarobili mornari sa turskog broda Sultanija te odveli u Rodos. Za vrijeme molitve turskih mornara, oslobodio je sebe i svoje mornare pa uz dobar vjetar otplovio sa Sultanijom prema Malti. Na prilazu Malti umalo da nastradaju, jer su Malteženi pucali na već zloglasni turski brod. Uz visoko odlikovanje, kapetan Želalić je dobio dozvolu da sagradi na Malti , po svom krsnom imenu malu pravoslavnu crkvu Sv. Nikola. Kapetan Želalić je sahranjen na Malti 1811.god. Crkva Sv.Nikole je uništena tokom II svjetskog rata u bombardovanju Malte.

Herceg Novi, tokom XVIII vijeka, doživljava sudbinu čitave Boke u smjenama osvajača, od Austrougarske, Francuza, Rusa. Na kratko ga 1813.god. oslobađaju Bokelji i Crnogorci, a zatim Austrija vlada do I sv.rata.

 

***

Poetsku pričicu o Herceg Novome započinjemo jednim prepjevom iz XIX v. U knjizi Pjesme dalmatske iz Boke Ludvika Kube ( 1907.g.) dr Jakša Primorac nas podsjeća na književni opus kap.Marka Kamenarović iz Dobrote ovim navodima :

 

Kapetan Pavo Božov Kamenarović iz Dobrote je prepjevao, vjerovatno

krajem 19. vijeka, poznatu napolitansku kanconu Santa Lucia. Prepjev je u

svoju pjesmaricu iz 1902–1903. godine uvrstio A. Milostić.

 

Santa Lucia tradotta in Slavo.

Ercegnovska brodarica nalik napulitanske.

 

 

Srebrni trakovi na moru sjaju,

valovlje, vjetrovi jur počivaju.

Hodʹ u mir, lađice, ka lako plovi,

ti si mi dragahni – moj Ercegnovi!

Kad vjetrić hladni lice ti ljubi,

koli je sladahno stat na palubi.

Na moj klik putniče, hodi, sʹ ozovi,

ti si mi dragahni – moj Ercegnovi!

 

Večeru spraviti tu među jedra,

kad nojca kaže se ovako vedra.

Tko ne bi htio na prizor ovi?

Ti si mi dragahni – moj Ercegnovi!

 

To tiho more, taj vjetrić mili,

na zait nevolja mornara sili,

veselim klikom da on ponovi:

ti si mi dragahni – moj Ercegnovi!

 

O, Ercegnovi, krasno tlo jesi,

kog svijet vasioni posmijehom resi.

Kraljevstvo radosti, svaki te slovi,

ti si mi dragahni – moj Ercegnovi!

Što veće [j]eknite, lijepa je večer,

hladnim dahnućem vjetrić se kreće.

Hodʹ u mir, lađice, ka lako plovi,

ti si mi dragahni – moj Ercegnovi!

 

Preveo kap. Pavo Božov Kamenarović

u Dobrotu, Boka Kotorska

 

 

 

 

Herceg - Novi

 

Kraj mora priroda čudo učinila,
Što najlepše mogla, to je stvorila.
Kud god baciš oko, na levo, na desno,
Sve je namešteno, divno i čudesno...

Napulj sam gled'o, o večeri bleda!
Al' ovakvog nigde nemadoh pogleda,
I čudim se suncu kako može zaći,
Kad lepote ove nigde neće naći...

 

Ljubomir Nenadović (1826 - 1895) 

 

Novija istorija Herceg Novoga piše se umjetnošću, muzikom, imenima znamenitih književnika, razvijenim turizmom u rascvjetanim parkovima, mirisom mimoza i zvucima karnevala i naravno sportom: jedriličarima među kojima su i umjetnici Vojo Stanić i Rambo Amadeus, plivačima čuvenog Zubera i plejadom zlatnih vaterpolista.

Nobelovac Ivo Andrić (1892-1975) bio je skoro deset godina građanin Herceg Novog, gdje je na Toploj podigao svoj dom. Andrićev doživljaj mora, gdje je živio od početka do kraja šezdesetih godina prošlog vijeka, najbolje je potvrđen u tekstu “Leteći nad morem”, gdje između ostalog, piše:

"Izvedite čovjeka iz balkanskih planina na more, i vi ste dobili jedan opojan praznik sa radosnim svitanjem i neizvjesnim sutonima. Želja za morem izgleda se skupljala i rasla kroz pokolenja i njeno ostvarenje u jednoj našoj ličnosti žestoko je kao eksplozija.
Na morskoj obali umukne naša brđanska pjesma i završava se usklikom zadivljenog iznenađenja.
Izlaz na morsku obalu daje iluziju da putujemo ka savršenstvu”.”

 

U Lirici br 3 opširno se govorilo o klapskom životu Herceg Novoga, kompozitoru Draganu Rakiću, braći Dušanu i Lazaru Seferoviću, njihovom ansamblu BOKELJI, brojnim muzičarima i pjevačima koji su ispisivali istoriju klapske muzike i hercegnovske kulturne scene.

Stoga, objavljujemo pjesmu kojom su Bokelji opjevali Herceg Novi.

 

 

IMA JEDAN GRAD NA MORU ( Dušan Seferović)

 

Ima jedan grad na moru,

divan kao brod što plovi,
volim ga k’o sunce zoru

moj prelijepi Herceg Novi.

Kanli kulu, Citadelu,

Španjolu i Forte mare,
Sahat-kulu ima bijelu,

Belavistu pjace stare 

Uvjek ću te voljet grade

Novi, grade pokraj mora,

maestrali nek te hlade,

mije talas plavog mora.

Za tebe me veže mladost

uspomene, dragi snovi,

svima pružaš ljubav, radost,

lijepi grade Herceg Novi.

Volim Škver i Bjelu vilu,

Šetalište pet Danica,
Savinu i Toplu milu,

grade starih stepenica.

Volim te kad zime dođu,

kad mimoza nježno cvjeta,
jeseni što tiho prođu,

proljeća i topla ljeta.

Uvjek ću te voljet grade

Novi, grade pokraj mora

maestrali nek te hlade,

mije talas plavog mora.

Za tebe me veže mladost

uspomene, dragi snovi,

svima pružaš ljubav, radost,

lijepi grade Herceg Novi.

 

 TIVAT

Prema nekim teorijama ime Tivta vezuje se za ilirsku kraljicu Teutu, dok po drugoj naziv potiče od Theudo, što je moguće skraćeno ime nekog hrišćanskog sveca ili kraći oblik od Theos doros – Božiji dar.

 

Tivat – 1918.

 

Područje Tivta bilo je naseljeno već u bronzano i antičko doba. Na poluostrvu Prevlaci otkriveni su mozaici iz antičkog perioda. Zaliv je poznat po tkz. sveštenskom arhipelagu, s čak tri ostrva (Miholjska prevlaka ili Ostrvo cvijeća, Sveti Marko i Gospa od milosti). Vladavina Nemanjića je trajala od 1185.god. pa sve do 1370.god. Kada je Sveti Sava pristupio osnivanju srpske crkve, na Prevlaci je 1219.god. postavio stolicu zetskog episkopa i tu je, na ostacima benediktinskog manastira, sagrađen manastir posvećen sv. arhanđelu Mihailu.

 

Tokom srednjeg vijeka, za morsku so iz Tivatskih solila, otimali su se nasljednici države Nemanjića – Balšići, Lazarevići, Crnojevići, potom Kotor, Dubrovnik, Venecija i naposlijetku Turci.

 

Godine 1420. Mletačka Republika je zauzela kotorski distriht, kao i Luštičko poluostrvo zajedno sa Prevlakom.

Istorija Tivta, vezana je za istoriju Kotora, čiji su srednjovjekovni plemići ovdje imali svoje ljetnjikovce. Najpoznatiji je ljetnjikovac porodice Buća (1548). Mnogi od ljetnjikovaca, obradivih imanja pod zasadima i vrijedni posjedi na području Tivta i okoline, tokom XIX i XX v. prate ekonomska kretanja u Boki i imovna stanja bokeljskih veleposjednika koji ih prodaju tivatskim porodicama.

Gornja Lastva na južnim obroncima Vrmca i predivnim pogledom na Tivatski zaliv, Lušticu i dalje na plavi Jadran, u bliskoj je vezi sa našim Perastom. O crkvi je zabilježeno:

.... Župna crkva Svete Marije, posvećena je rođenju Bogorodice koje se slavi 8. rujna/septembra. Ovaj dan je ujedno krsno ime za obitelji iz Gornje Lastve. Crkva je, manja nego što je danas, građena je u XIV stoljeću. Na današnju veličinu dograđena je u XVI stoljeću. Barokni oltar izrađen od raznobojnog mramora ranije je krasio crkvu na otoku Gospe od Škrpjela ispred Perasta. Od Peraštana je otkupljen u XVIII stoljeću. Peraštani su tada Gornjoj Lastvi darovali kip Gospe sa malim Isusom vrlo sličan onome u crkvi Gospe od Škrpjela. Na glavnom oltaru je izuzetno lijepa oltarna pala sa slikom Bogorodičina rođena za koju se vjeruje da je djelo venecijanskog slikara Andrea Trevisana. Starija od ove je oltarna slika Gospe od Lovrata, a vrlo je lijep i vrijedan romanički križ na bočnom oltaru izrađen od srebra. Unutrašnjost crkve krase i lijepa i bogata zbirka crkvenih predmeta, oltarni kipovi, srebrni križevi…

Sljedeći zapis otkriva podatke o samoodrživosti malog sela koje je u svom usponu živjelo još prije 80-ak godina: ....Gornja Lastva je u vrijeme svojega punoga života, u prvoj polovini XX stoljeća, imala oko 500 stanovnika i više od 100 stambenih kuća. Bila je ekonomski zaokružen sistem, stanovništvo je gajilo stoku i obrađivalo zemlju tako da se proizvodilo hrane dovoljno za svoje potrebe. U selu je bilo sedam mlinova za masline, jedna vodenica za žito, 12 guvna, 24 počula (bunara) i 5 kaptaža za vodu. Na okolnim su padinama bili vinogradi, maslinici, voćnjaci...Gornja je Lastva bila organizirana u svoju općinu do drugog svjetskog rata, imala je školu od 1845. godine, župnika, tamburaško društvo...Lastovljani su bili dobri zanatlije, posebno zidari. Mnogi su navigavali na bokeljskim brodovima.

Izvor : Tivat na dlanu- istorija,kultura,tradicija.www.to tivat

Pomorska priča Tivta počinje još tokom XVIII v. kada brojni pomorci iz Lastve plove na peraškim brodovima koji su korišćeni za odbranu od Turaka, kao i za prevoz državne pošte do Venecije

Razvojem pomorstva i brodogradnje u Lastvi i Tivtu razvijala se odanost mornara ovog kraja Bokeljskoj mornarici.

 

Bokeljska mornarica Tivat 1905.g.

Međutim, pravi značaj Tivta vezan je za osnivanje vojno-pomorskog Arsenala u doba Austrije (1899.god.). Arsenal će postati najznačajniji izvor prihoda brojnih zanatlija koji će postati čuveni po svojim vještinama.

Značajni su datumi koji ispisuju istoriju:

- pobuna Bokeljskih mornara (1918), prvog ustanka takve vrste u Evropi,

- herojski čin mornaričkih oficira Milana Spasića i Sergeja Mašere, koji aprila 1941. god. dižu u vazduh tada najmoderniji ratni razarač „Zagreb“ i gube život, samo da razarač ne bi pao u ruke fašista. 

Mali putnički parobrod Cetinje obilježava tragediju: na svojoj drugoj plovidbi na ruti Kotor-Tivat-Herceg Novi u tek oslobođenoj Boki, naišao je, 10. decembra 1944.god. nasred Tivatskog zaliva, na magnetnu protivbrodsku minu koju su prethodno položile njemačke mornaričke jedinice prije svog povlačenja iz zaliva. Stravična ekpslozija raznijela je 30 metara dugi parobrod koji je bio krcat putnika- civila, partizana, zarobljenih njemačkih vojnika i italijanskih partizana iz divizije "Garibaldi". To će postati i najveća pomorska tragedija u Boki.

Muzička i poetska priča Tivta je međutim puno veselija. U manjim okolnim mjestima tradiciji se poklanja najveća pažnja građanstva – naročito se čuvaju jezik, predanja, običaji, nošnja, ples i pjesme. Tradicionalna LASTOVSKA SVADBA iz Gornje Lastve je svakako najvrjedniji primjer čuvanja i njegovanja narodnih običaja.

 

U knjizi Pjesme dalmatske iz Boke Ludvika Kube ( 1907), koju je Festival publikovao 2015.g. autor dr Jakša Primorac navodi podatke o sestrama Rajčević iz Tivta: Dvije mlade sestre Rajčević iz Tivta, krojačica Anđe (1881-1945) i domaćica Njeze (1889-1939), su izvele jedanaest pjesama Kubi. Pjevale su starinske svadbene pjesme, uspavanku, pjesmu iz školske čitanke i razne moderne pjesme iz Dalmacije, sjeverne Hrvatske i Vojvodine. Anđe i Njeze se možda nalaze na donjoj fotografiji.

 

Modernija vremena donose drugu vrstu poezije.

Pjesnikinja MajaPerfiljeva je Tivćanka. O sebi govori: “Rođena sam u Tivtu, u Boki Kotorskoj, gdje sam provela najranije djetinjstvo i tako postala neraskidivo vezana uz taj tajanstveno lijep kraj. Zavičaju sam posvetila više pjesama, a najpoznatija je postala pjesmaBokeljska noć.
Moj tata se rodio na Dalekom Istoku Rusije i kao dječak je došao u ovaj kraj (Vidi pjesme: Balada o mladiću i ruži, Jedna lađa ide svijetom...).
Školovala sam se u Zagrebu - gdje živim i radim. Profesorica sam hrvatskog jezika i književnosti, a posljednjih pet godina vodim Pjesničku školu Maje Perfiljeve. Pisanjem se bavim od desete godine, a u javnosti se afirmiram kao autorica tekstova pop i rock glazbe. Za taj rad dobivam niz priznanja i nagrada u zemlji i inozemstvu. Do sada sam objavila samo jednu knjigu pjesama - Izvor, a zbirciSamo jedan život imam objavljujem neke svoje najznačajnije balade -stare i novonastale.

Pripremila sam za tisak malu knjigu za mlade i odrasle Moj tajanstveni

Dječak i pišem roman koji je još bez naslova“.

JEDNA LAĐA IDE SVIJETOM

Bila jednom jedna lađa
na njoj neki mali đaci
sa nastave odvedeni –
bez pozdrava - mami - tati...

Jedna lađa ide svijetom
za obalu svoju moli
jedan dječak sa te lađe
u srcu me boli...

 

I po svijetu razneseni
postali su dobri ljudi -
malo tko je mogo znati
tu bol što ih noću budi.

Jedna lada ide svijetom
za obalu svoju moli
jedan dječak sa te lađe
u srcu me boli...

Bio je od malo riječi
ali pamtim još i sada –
crtao mi čudne konje –
deve iz svog zavičaja.

Rekla sam mu, još se sjećam:

-Neću deve, ja ih ne znam
nacrtaj mi konje, tata!
Tiho ih je naslikao –
na papir je suza pala

Jedna lađa ide svijetom
za obalu svoju moli
jedan dječak sa te lađe
u srcu me boli...

 

Jedna lađa ide svijetom

za obalu svoju moli
od i s k o n a još i sada
ova lađa plovi

 

U zvijezdi je bilo zapisano
da ćeš poći i nećeš se vratit'
u zvijezdi je bilo zapisano
da ćeš svojom dušom
moju dušu pratit'....

Maja Perfiljeva

Jedan drugi Tivćanin, tačnije, rođen u Gornjoj Lastvi 1933.god. takođe je svoj profesionalni život kroz rad vezao za Zagreb. Tamo je stvorio karijeru solo pjevača i stalnog člana hora u Zagrebačkoj operi. Snimio je preko 100 radijskih snimaka, 10 LP ploča i kaseta, nastupao 20 puta na TV, 4 puta na festivalima, nastupao sa svojim plesnim orkestrom Corona, napisao oko 80 kompozicija u stilu dalmatinskog melosa, najviše na svoje sopstvene tekstove.

Listajući luksuzno izdanje Boka kotorska, u pjesmi, slici i sjećanju, postaje jasno da je Vicko Nikolić ( 1933-2014) gdje god bio i nastupao, zapravo stalno, neprekidno i duboko bio u svojoj Boki. Ona ga je pjesnički nadahnjivala, ispunjavala mu srce uspomenama, nostalgijom i stalnom vjerom da će joj se vratiti. Baš kao što joj se stalno i vraćao mislima, dušom i stihom.

 

 

VRAĆAM SE TEBI BOKO MOJA

Vicko Nikolić

Mnogim sam morima plovio ja,

obiš'o zemlje mnoge,

al' ljepšeg kraja vidio nisam

do moje mile Boke.

 

VRAĆAM SE TEBI BOKO MOJA, TI RODNI KRAJU MOJ,

JER TI SI MENI, K'O SVAKA MAJKA, NAJDRAŽA NA SRCU MOM.

VRAĆAM SE TEBI BOKO MOJA, VOLJENI DOME MOJ,

JER TI SI MENI, K'O MAJKA MILA, JEDINA NA SVIJETU TOM.

 

Najljepši biseru Jadrana mog

raju na zemlji ovoj,

još samo malo i ja ću biti

u zagrljaju tvom.