Kultura

Poštovani ljubitelji Boke Kotorske, tradicije klapskog pjevanja i kulturne baštine Crne Gore, dočekali smo i sretan dan objave „ Montenegro: Corona – free, prva država u Evropi“ !

MFK Perast je u vremenu samoizolacije priredio serijal napisa o stvaraocima iz oblasti klapskog pjevanja, vrijednog dijela naše kulturne baštine. Naš poštovani saradnik MONTENEGRINA.com je dosljedno objavljivao ove napise o našoj kulturnoj tradici a zatim su ih prenosili Radio Kotor, Boka News,  dok smo serijal objavljivali i na FB stranicama,  javno i  u grupama „Volim Boku Kotorsku“ i „Klapske teme širokog spektra“. 

Veliki broj čitalaca je pozdravio ove naše priloge, pa nastavljamo, u nastojanju da ovaj dio naše kulturne baštine približimo široj javnosti.

Almanah MFK Perast, LIRICA br.6. je posvećen našem velikom prijatelju i saradniku, svestranom muzičkom stvaraocu iz Sarajeva, Mariju Kataviću. Iz narednih priloga ćete imati priliku da upoznate umjetnika koji zaslužuje izvanrednu zahvalnost svih nas  koji njeguju tradiciju klapskog pjevanja u u Crnoj Gori: obradio je preko 400 notnih zapisa najstarijih i savremenih zapisivača pjesama iz Boke Kotorske, Primorja i kontinentalne Crne Gore. Time je naša biblioteka klapskih partitura nemjerljivo obogaćena, pa sada bilježimo blizu 700 klapskih partitura na našem web sajtu www.festivalklapaperast.com u rubrici Notni zapisi.

Želimo Vam ugodno čitanje! 

MFK Perast

Milan Kovačević

Urednik festivalske biblioteke „Julije Balović“

Zamisao da šesto izdanje festivalskog almanaha posvetimo maestru Mariju Kataviću rođena je tokom prošle godine. Doprinos bokeljskoj klapskoj pjesmi ovog svestranog muzičkog stvaraoca iz Sarajeva započet je još 2013. godine kada nam je poslao čak 16 klapskih obrada Kubinih zapisa u pripremi našeg prvog izdanja Lirice. Partiture je pratilo kratko pismo, datirano 8. februar 2013. godine:

Dragi prijatelji, pošto se neko vrijeme niste javljali, ja sam se malo „poigrao“ pa vam šaljem više kompozicija tako da nemate problema i dilema oko preklapanja s kompozicijama drugih autora. Ja sam iskoristio postojeće tekstove pa ukoliko bude nejasnoća i promjena, možete mi javiti da preradim.

Pozdrav iz Sarajeva, Mario Katavić

Osvojila nas je skromnost autora koji je u jednom dahu, u relativno kratkom periodu, priredio značajan broj obrada notnih zapisa Ludvika Kube iz 1907. godine. Međutim, tu nije bio kraj: iste godine Mario Katavić šalje dodatnih 47 obrada Kube, slijedi još 15 klapskih obrada narodnih bokeljskih pjesama iz 1869. godine, jednog od najznačajnijih melografa južnoslovenskih prostora, Franja Ksavera Kuhača.

Bokeljskim pjesmama maestro Katavić kasnije dodaje obrade napjeva Dionizija de Sarna San Đorđa, iz njegovih Uspomena iz Perasta, zatim napjeva iz Budve i Paštrovića prvog crnogorskog melografa Jovana Miloševića, pa čuvenog Nikole Hercigonje, Vide Matjan, dugogodišnje direktorice Muzičke škole u Kotoru koja je predano istraživala folkloristiku Boke, kao i dr Zlate Marjanović, etnomuzikologa koja je svoje naučno djelovanje posvetila upravo tradicionalnoj muzici crnogorskog primorja. U ovoj Lirici klapski zaljubljenici će naći i dvije obrade Kola bokeljske mornarice, za mješoviti hor i mušku klapu. Za svoje prve obrade je maestru Kataviću kao nadahnuće bio dovoljan onaj dio originalnog teksta kap. Pava Kamenarovića (1821-1903) iz Dobrote, čija je poruka univerzalna i svevremena, ne samo za ove balkanske prostore:

Potvrdimo uz prigodu i mi ko naši djedovi,

Da u rodu, ne zaludu, jedne smo majke sinovi

Uljezimo svi u kolo, rukama ruke pružimo

                                         Pokažimo svim okolo, da slogu bratsku vriježimo...

Upravo takav izbor poetskog teksta Kola, osvjetljava dio duhovnosti, prirode i karaktera Marija Katavića, muzičara, kompozitora, pjevača, horovođe, aranžera i posebno, našeg velikog prijatelja iz Sarajeva. Kasnije je obrade Kola koje ovdje objavljujemo, priredio na osnovu originalnog teksta.

Maestro Katavić je inače i naš saradnik kao uvaženi član stručnog žirija Festivala u Perastu, već drugu godinu.

Nadamo se da će Lirica br. 6 biti jednako interesantna za pjevače i muzičare, posebno autore-kompozitore, obrađivače i voditelje klapa koji u obradama maestra Marija Katavića mogu pronaći nadahnuće za nova autorska ostvarenja.

Zahvalnost

Već šestu godinu zaredom pripreme naših Lirica započinjemo već s jeseni, u godini proteklog Festivala. U maju je sve već spremno za štampu, a iza gotovih almanaha, čitaoci mogu tek da naslute mjesece pripremnog rada na proučavanju građe, pisanju tekstova, lektorisanju i redakciji, notografiji, kreiranju ilustracija, dizajna, uređivanju preloma, štampe itd., uz brojne konsultacije i dopisivanja. Najinteresantnija su ona koja se, još od stvaranja knjige o Ludviku Kubi, dešavaju u trouglu saradnika, uz puno poštovanje osobenosti i pravopisa jezika na kojima pišu autori. Za knjigu je to bilo neponovljivo višegodišnje iskustvo između dr Jakše Primorca u Zagrebu, dr Zlate Marjanović u Pančevu i ovdašnjeg urednika. Ove godine taj trougao se formirao između Sarajeva, Pančeva i Kotora.

Pominjem navedeno jer našu zahvalu prvo želim iskazati upravo dr Jakši Primorcu, inicijatoru projekta L. Kuba, još 2011. godine, za njegove izvanredne radove u knjizi i Lirici br. 1, za uporedni metod obimnog naučnog istraživanja, kojemu se stalno vraćamo kao izvorištu mnogih podataka od izuzetne važnosti za etnomuzikologiju i istorijat bokeljskog tradicionalnog pjevanja, sve do današnjeg – klapskog. Tako je bilo i u ovoj Lirici. Još jednom iskazujemo puno poštovanje njegovom izvrsnom doprinosu koji je postao važan temelj za kasniji razvoj festivalskog izdavaštva.

Dr Zlati Marjanović, vjernom saradniku Festivala u više oblasti djelovanja, posebno u radovima na Lirici br. 1 (L. Kuba), Lirici br. 4 (De Sarno) zahvaljujemo na nesebičnoj predanosti u pripremi i ovog izdanja. Za svaku od obrada Marija Katavića, dr Marjanović je priredila naučne osvrte sa stanovišta nastanka pjesme, običaja podneblja, tradicije lokalnog stanovništva i upotrebi, namjeni i tumačenju ondašnjih pjesama bilo da su izvođene u kolu, kao svadbene počasnice ili u obredima. Osim podataka poznatih u naučnoj literaturi koje navodi, u tumačenjima poetskih tekstova dr Marjanović unosi svoj poseban lirski pečat, čime prateće bilješke postaju interesantnije za čitaoce. Uz poštovanje njenog doprinosa, izražavamo joj veliku zahvalnost.

Zahvaljujemo, sada već stalnim saradnicima – našoj novoj predsjednici NVO, gospođi Tini Braić-Ugrinić na lektorisanju i redakcijskim sugestijama, uvijek uglađeno izrečenih, ali sa autoritetom profesora književnosti sa izvrsnim poznavanjem lokalnog i književnog jezika.

Zahvaljujemo i vrijednom tehničkom timu štamparije GudCo iz Perasta, dizajnerima i ilustratorima izdanja.

***

Gotovo je nemoguće naći pravu mjeru i izraze zahvalnosti maestru Mariju Kataviću, čijem je vrijednom djelu posvećena ova Lirica. Znam da će naš prijatelj reagovati: Ma, hajde, nisam ja zaslužio takvu pažnju, hvala Vama! A njegova Nataša, uvijek nasmijana i vedra, koja je, pored rada u pozorištu, dane i noći provodila nad Marijovim partiturama i kompjuterom, boreći se sa Sibelijusom za svako pogrešno prikazano slovo, slog, zarez, razmak... bi jednako skromno dodala: Eto, takav je Mario!

Zahvaljujemo mu na djelu koje će, baš kao sva naša izdanja, zadugo nadživjeti trenutak promocije, prvog čitanja i utiska. Možda će najveća zahvala doći u godinama poslije, kada neka mlada klapa i njen voditelj, u ko zna kojem mjestu regiona, odluče da otpjevaju obrade baš iz ove Lirice, kad ta pjesma, kao i mnoge u njegovoj obradi koje se već uveliko pjevaju po našim klapskim festivalima, dobije novi ispjevani izraz i osvoji srca slušalaca, klapskih zaljubljenika.

U tom kontekstu prisjećam se misli iz uvoda koji sam napisao za knjigu o Ludviku

Kubi:

Svako ko uđe u proces stvaranja ili traženja novih saznanja... uhvati niti što povezuju prošlost i budućnost. U toj tački brzo prolazne sadašnjosti, prelamaju se i dvije etičke kategorije: dug i odgovornost. Dug prema onima koji su nekada postojali i nešto značajno zapisali, ostavili trag i stvorili djela dostojna poštovanja, te posebno odgovornost da takve istinske vrijednosti prenesemo budućim generacijama.

Mario Katavić se, na našu sreću, našao baš na pomenutoj tački prelamanja, savjesno se odužujući velikanima koji su prije mnogo godina zapisivali naše pjesme, uz odgovornost prema generacijama klapskih pjevača koji dolaze.

A mi u Festivalu ostajemo sretni i zahvalni što nam je darovana prilika da u Lirici sve to zabilježimo, slijedeći iste etičke kategorije.

***

U zaključku, još jedna crtica o Festivalu klapa Perast.

Prošle godine smo zamolili klapske znalce iz regiona da iznesu svoja zapažanja o Festivalu klapa Perast. Te ocjene, sa puno poštovanja prema dostignućima Festivala, objavili smo na našem portalu www.festivalklapaperast.com. O Festivalu je Mario Katavić tada napisao:

“Šta reći o Festivalu klapa u Perastu, a da to već neko nije rekao...

Iako nikad nisam bio u tom podneblju, za mene je ta muzika Boke postala opsesija u pozitivnom muzičkom smislu. Kad sam, prije par godina, zamoljen od strane maestra Jasminka Šetke da napravim par narodnih obrada za klape, koje je zapisao L. Kuba, nisam poznavao taj melos Boke, a kad sam počeo, jednostavno sam bio opčinjen i nisam mogao stati, već sam počeo tragati za drugim zapisivačima, kao što je F. Kuhač, pa sam napisao nekih sedamdesetak obrada za klape.

Jedino što mogu reći je da neću stati na tome, jer Perast je za mene postao svjetionik na moru za crnogorsku klapsku pjesmu."

A Perast, nama u Festivalu, ostaje vječito nadahnuće, grad dostojan najvećeg poštovanja i divljenja kojemu, već 17. put, poklanjamo muziku.

Milan Kovačević, u vrijeme Uskrsa 2018. god.

MARIO KATAVIĆ -  Muzika – sudbina, inspiracija i pokretačka snaga samozatajnog umjetničkog genija

Umjetnički put Marija Katavića predstavlja snažno i strasno traganje za novim dimenzijama, spoznajama i kreacijama, te novim interpretacijama muzike, posebno tradicionalnog opusa sa područja jugoistočne Evrope. Pritom, snaga njegovog unutrašnjeg stvaralačkog impulsa ga neprestano vodi ka samousavršavanju i potpunoj posvećenosti muzici kao blistavom izvoru dobra i transcedentnosti. Gotovo da u predanom radu nije bilo slučajnosti, a rezultati istog malo koga ostavljaju ravnodušnim.

Rođen je u Sarajevu, 8. marta, turbulentne 1968. godine, u građanskoj porodici koja posebnu pažnju posvećuje odgoju i umjetničkom usmjeravanju izuzetno talentovane djece. Porodična loza Katavića kroz višestoljetnu tradiciju obiluje umjetničkim talentima. Univerzalnost kulturne i umjetničke pojave Marija Katavića imponuje i ruši ustaljene muzičke obrasce. Godine 1972. postaje stalni član Dječijeg hora RTV Sarajevo, a vokalna umjetnost će ostati konstanta života plodnog umjetnika do danas. Samo dvije godine kasnije, nastupa na Malom šlageru '74. sa svojim bratom. Očaranost svijetom melodija i

harmonija vodi Marija Katavića kroz redovni i primjereni obrazovni proces u kome se od samog početka javlja znatiželja i zanos koji će postati odrednica umjetnika. U zlatnom razdoblju kulturnog života grada Sarajeva, preciznije vremenu punog zamaha u svim umjetničkim disciplinama u ozračju olimpijskog duha, istinska nagrada stiže 1986. godine kada osamnaestogodišnji mladić postaje članom etabliranog i tada najboljeg operskog ansambla u zemlji - Hora opere Narodnog pozorišta Sarajevo, a od tog dana više od trideset impresivnih i uzbudljivih godina daje najbolji dio sebe, uči i stvara, a kroz saradnju i susrete sa velikanima, koji su ostavili neizbrisiv trag u identitetu naroda ovog dijela svijeta, daje poseban pečat svojim djelima.

Muzika je tajna bitka mladog umjetnika koji, pored ovladavanja vokalnom tehnikom i uporednim angažmanom, u svojstvu stalnog člana, u Horu RTV Sarajevo od 1988. do 1992. godine, muzicira na više instrumenata i svojim angažmanom daje doprinos u više kulturno-umjetničkih društava tadašnjeg Sarajeva, što je za to vrijeme bila stvar prestiža. Priznanje radu stiže u vidu Zlatne medalje koju mu dodjeljuje Republički savez KUD BiH.

Ratni vihor donosi najteže iskušenje građanima Sarajeva, i u najdužoj opsadi jednog grada u modernoj istoriji, nadljudskim naporima prkose sumornoj svakodnevnici smrti, gladi i očaja. Uzvišena umjetnost iznova daje smisao i spas, i nadu za novi dan. Želja za životom i dobrobiti sviju bez razlike donosi novo razdoblje u umjetničkom radu Marija Katavića kada muzika iznova predstavlja spas i utočište, antitezu ratnim strahotama i stradanjima nevinih. Rađa se kompozitor. Taj segment angažovanosti svakako iziskuje posebnu studiju. Djeluje impresivno činjenica da od 1992. godine u kratkom periodu nastaje kompozitorski opus koji uključuje više od 400 kompozicija za mješoviti hor, muške i ženske ansamble, soliste i orkestre. Značajnija djela predstavljaju prva opera Božićna noć (1992), Bosanski Te deum (1999), kompozicija Allahu ekber za muški hor, timpane i flautu, Rukoveti iz Međimurja, Victimæ Paschali, Missa prima, Missa secunda, oratorij Biljeg Bosne, brojne stilizacije ilahija, bosanskih sevdalinki za mješoviti hor, te nebrojene aranžmane za orkestar, hor i soliste.

Od samih kompozitorskih početaka Mario Katavić radijantno plasira vlastiti stil, spajajući nespojivo kroz odvažne harmonijske strukture i oplemenjene melodijske linije. Bosna kao inspiracija sa svojim prepoznatljivim stilskim figurama, snaga napjeva hercegovačkog krša, daju svim djelima mirisnu notu podneblja predaka. Stoga, ne iznenađuje uspjeh umjetnika i van granica domovine. Djela se izvode u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Austriji, Italiji, Njemačkoj, Japanu, Francuskoj, SAD-u, Kanadi...

Ekumenska vrijednost pojedinih djela rezultira prvim izvođenjem kompozicije Allahu ekber u hrišćanskoj crkvi, na dan Assisija oktobra 1998. Oratorij Bosanski Te deum 1999. godine spaja umjetnike raslojenog i raspuklog društva, a živa snimka djela luči veliku pažnju i priznanje izvan granica zemlje, posebno u SAD-u. CD zapis kritika ocjenjuje najznačajnijim izdanjem duhovne muzike za tu godinu Mario Katavić ubrzo piše muziku za film i teatar. Značajno je izdvojiti rad na dokumentarnom filmu Adio Kerida autorice Vesne Ljubić iz 2001. godine.

Smirujuće djeluje činjenica da u vremenu u kojem živimo, postoje ljudi koji neprestano grade, stvaraju, nasuprot nastojanjima pojedinih slojeva društva da se sve relativizira, osudi ili ospori. U procesu stvaranja, edukacije ili u čisto reproduktivnom umjetničkom činu, Mario Katavić sebe uvijek stavlja u drugi plan. Skroman i nenametljiv, pomjera vlastite granice, a priznanja za svoj rad prima skrušeno uvijek sa mišlju da je neko drugi zaslužniji. Njega ne privlači lažni, estradni sjaj umjetnosti, nego stremi istinskom univerzalnom svjetlu dobra.

Godine 1997. dobija poziv od barda Sarajevske muzičke scene gospodina Esada Arnautalića da se pridruži kultnom vokalnom ansamblu Prijatelji, legendama i istinskom simbolu grada Sarajeva. Nakon smrti legendarnog Dode Kovačevića, ansambl se našao na prekretnici svog uspješnog djelovanja nakon punih 40 godina posvećenosti muzici.

Katavić, osim svojim baršunastim timbrom u još neistraženim dubinama basovskog registra, jer kako se često zna našaliti, a on jeste istinski Wizmacher - „samo bas može tako nisko pasti“ - već punih 20 godina uspješno vodi ansambl koji u podmlađenom sastavu nastavlja tradiciju višeglasnog pjevanja, ali i prepoznatljive sarajevske boemštine, onog šarma koji je naš grad uvijek činio posebnim.

Svoj umjetnički autoritet koristi u zahtjevnom dirigentskom angažmanu. Do 2016. godine vodi hor RKUD Proleter iz Sarajeva, kada osniva vlastiti ansambl, mješoviti hor pod imenom Akordi, neodvojivo od AKCUS Seljo, ishodišta i omiljenog epicentra umjetničkog djelovanja.

Saradnje sa priznatim, ali i mladim tek stasavajućim umjetnicima, te horovima i orkestrima poput Sarajevske filharmonije, orkestra Pons Artis iz Beča, definiše i krasi umjetnikova vjera i instinkt, uz visokoprofesionalni rad u cilju ispunjenja zadatih ciljeva. U svojstvu kompozitora ime mu je uvršteno u Leksikon muzike Bosne i Hercegovine.

Recentno, posebnu važnost Katavić pridaje saradnji sa Međunarodnim festivalom klapa u Perastu. Vrijedno obrađuje više od 150 narodnih pjesama iz Boke na osnovu zapisa grupe autora od kojih su najznačajniji Ludvig Kuba, Franjo Kuhač, Dionisio de Sarno – San Giorgio, prilagođava ih za horove i klape, baštineći, uz vrijedne organizatore festivala i kolege po struci, tu specifičnu vokalnu formu.

Umjetnički svijet Marija Katavića je šarolik, nikako patetičan ili površan, i izvorom je emotivnih fantazija zabilježenih notnim pismom. U taj svijet umjetnik često, bez najave odlazi i kontemplira, stvara i donosi darove u vidu novih partitura koje čine istinski zalog očuvanja civilizacijskih tekovina, bogate tradicije i neraskidivih veza naših podneblja.

mr Jasmin Bašić