Kultura

“Poslijednjih decenija osamnaestog vijeka, dok još ništa nije nagovještavalo krah Republike Venecije, u tople ljetne noći, grad na lagunama živio je poseban život sastavljen od prepuštanja hedonističkom uživanju u svim slastima jedne pomalo dekadentne atmosfere. Kanalima ispod mostova klizale su gondola osvijetljene šarenim papirnim lampionima, noseći u sebi odabrane grupe tzv. elite i krema društva, dame u svilenim i brokatnim krinkama i gospodu sa visoko napudranim perikama, svi sa malim crnim maskama-moretinama, dok je gondolijerov kompanjon na provi gondole prebirao po strunama mandoline i pjevao kancone pune malanholije neuzvraćene ljubavi.

U nekima od tih gondola sigurno su se kao gosti svojih mletačkih kolega nalazili i kotorski mladići, studenti, uživajući u čarima Venecijanskih noći i zaklijnjući se u sebi da će po povratku u zavičaj pokušati da urade nešto još bolje, noći koja će nadmašiti sve što je tu viđeno.

Tako su i uradili. Poslije završenih studija vratili su se kući. I dalje je tinjala ideja da se pokuša dočarati pa i prevazići sjaj venecijanskih noći odsanjanih iz mladosti.

Nabavljene su brze gajete i leuti sa veslačima iz okolnih ribarskih mjesta, prvenstveno iz Mula. Kitili su ih lovorikama, postavljali šarene lampione. Dame i kavaljeri su oblačili svoje krinoline, čipkane žaboe i napudrane perike. Sjedali su u okičene barke i uz tihu primorsku pjesmu klizali po glatkom zrcalu zaliva, kružeći kao u transu po tamnoj vodi sna. Tako je možda prije viže od dva vijeka počela tradicionalna manifestacija Bokeljska noć”, priča za Ljetnje priče jedan od najredovnijih učesnika “Fešte nad feštama”, Muljanin Ilko Marović.

Uskoro je, nastavlja dalje, nestala Venecija i njen uticaj.

“No došli su neki drugi zavojevači, uglađeni i uparađeni Napoleonovi oficiri, koji su ovom starom običaju nočne šetnje osvijetljenih barki dodali neke nove, glamurozne elemente, i veću pompu, eventualno još i osvijetljenje bedema, sviranje vojne muzike i slično.

Zaim je došla racionalna i stroga Austrija. Stari vlasteoski rodovi su postepeno poćeli izumirati. Kapetanske porodice su lagano siromašile, ponosni bokeljski jedrenjaci nestajali sa pučine, ali jednom ustaljena tradicija nije nestala, preuzeli su je agilni kotorski zanatlije i trgovci. Fešte su nastavljene.

Dragocijeni zapis, Kotoranina Romea Fjorelija se odnosi na dolazak engleskog kralja Edvarda VII u Kotor, oktobra 1888.g. i odlazak na Cetinje radi kumovanja sinu kralja Nikole.

Ratni brodovi močne engleske flote bili su usidreni u zalivu, od Kotora do Orahovca, svečano okićeni i ukrašeni. Citat iz zapisa : “Zadnju večer njihovog odlaska, Građanska glazba je obišla okolo na jednoj tribini postavljenoj na dva broda, koju je vukao motor. Tribuna je bila dekorisana festovima lovorike, zastavama i rasvjetom balona, bengala, bakljade… Tu večer su sva crnogorska brda bila u rasvjetu od velikih ognjeva.

U XIX vjeku se i kod nas ova fešta naziva Venecijanskom, da bi početkom XX vijeka promijenila ime u “BOKELjSKA NOĆ”.

Tradiciju Bokeljskih noći, dekorisanih barki uz iluminaciju okolnih brda, prekinuo je Prvi svijetski rat, ali su volja, sposobnost i mašta njihovih kreatora preživjeli sve te tmurne godine.

Što se tiče perioda između dva svijetska rata ima relativno dosta podataka u kotorskom listu “Glas Boke” koji je izlazio jedanput sedmično, u periodu od 1932. do 1941. godine, a odnose se na međuratne Bokeljske noći.

Za 1933.godinu postoji indicija da je jedna takva manifestacija održana prilikom posjete eskadre engleske flote sa nosačem aviona “Glorius” Boki.

Maja 1934.godine priređena je svečanost prilikom posjete Jugoslovenskog kralja Aleksandra i kraljice Marije.

“Kotorski zaliv izgledao je kao kutija od ebanovine puna skupocijenih i raznobojnih dragulja, koju je Bokelj donio bogzna sa kojeg dalekog putovanja da je pokloni vladaru svoje krvi i jezika”. Ovim riječima završio je g-din Henrik Bravo opis veličanstvene Bokeljske večeri, koju je Boka 14. maja 1934. godine priredila u čast vladarske porodice koja je u ono vrijeme boravila u Herceg Novom. Te nezaboravne noći po riječima novinara : “Obale su gorjele, na crkvama zvona zvonila. Prangije pucale, narod klicao, pjesma se orila na sve strane, stranci i domaći bili su fascinirani, nijesu vjerovali svojim očima, kao da su sanjali.

Dugo se govorilo o toj veličanstvenoj priredbi. Ljudu nijesu nalazili riječi da iskažu sve ono što su osjetili. Da, Boka je bila divna te noći. Boka je dala ono što može da pruži samo jedan prirodom obdareni kraj.

I od te noći neprestano se mislilo na uvođenje jedne ovakve priredbe koja bi se ponavljala svake godine. Te noći se osjetila sva ljepota koju Boka može pružiti ovakvom priredbom.

Uočilo se od kolike bi važnosti i značaja za unapređenje turizma u našem kraju bila ovakva priredba koja bi s vremenom privlačila sve veći broj posjetilaca iz zemlje i inostranstva.

Međutim, stvari se počinju brže kretati 1936.god. Izabran je Glavni odbor priredbe “Bokeljske noći”. Pod parolom “Boka sebi” izdaju proglas o organizovanju svečanosti, pozivajući sve Bokelje da aktivno uzmu učešće u pripremanju i realizaciji ove svečanosti.

Izabrane su razne sekcije : za osvijetljavanje bazena, serpentine, tvrđava, crkava, za iluminaciju čamaca i dr. Čelnici sekcija sa predsjedništvom “Jadranskog fjorda”sačinjavaju glavni organizacioni odbor.

Glavni odbor izdaje slijedeći proglas . 

29. juna o.g. biće priređena u čitavom kotorskom bazenu našeg čarobnog zaliva velika rasvjeta » Bokeljske noći».

Ova priredba u našoj Boki Kotorskoj - u kraju koji je obdaren obiljem prirodnih krasota, koji je bogat ostacima jedne slavne prošlosti i koji se ponosi svojim blistavim tradicijama, ali koji je, i pored svega toga, još uvijek zaostao pred progresom i uspijesima što ih postižu ostali djelovi našeg primorja - ova priredba treba da bude naš prvi snažniji korak u radu za unapređenje turizma, a preko ovoga za podizanje i preporod našeg zavičaja. BOKELjI! Još malo dana dijeli nas od » Bokeljske noći », u kojoj treba da se ogleda naša svijest, naša volja i naša sposobnost. Svi domaći i strani posjetioci treba da sa ove priredbe odnesu najljepše utiske, da ih susrećemo sa najvećom pažnjom, da nam se opet vrate i da nam dovedu druge. Lozinka » BOKA SEBI » neka zasja kao zvijezda prethodnica u našoj čarobnoj » “Bokeljskoj noći”, koja u ovogodišnjoj priredbi znači samo jedan dio velikih zamišljenih svečanosti, koje će se vršiti ubuduće.

U Kotoru mjeseca juna 1936. Godine Glavni priređivački odbor

» BOKELjSKE NOĆI»

Lozinka “Boka sebi” znaći da su Bokelji najprije pozvati da sami dadu svu svoju energiju I svu svoju volju I požrtvovnost za preporod I obnovu svoje Boke koja je u prošlosti cvala I napredovala, a koja u sadašnjosti sa jednom očitom tugom može da se sječa onoga što su pradjedovi postizali sa uspijehom za svoju rodnu grudu. Zato se tom lozinkom, koja se predstavila kao predvodnik prilikom “Bokeljske noći”, svi Bokelji “dižući se iznad svih ličnih I partijskih razmimoilaženja te vjerskih I plemenskuh razlika treba da lojalno I skladno surađuju”, treba da se nađu kao jedan na radu za sebe i za svoj zavičaj, kojemu treba dati poleta, zamaha I novog života. Da bi potpuno uspijela potrebna je saradnja svih I svakogaa. Na okupu treba da se nađu svi Bokelji, a u prvom redu da prednjaće oni koji sup o svom znanju I po svom položaju pozvani da doprinose opštem napretku.

Već u najavi “Bokeljska noć” privukla je veliki broj stranih izletnika, koji ljetuju ne samo u Budvi I Herceg Novom, nego I Dubrovnika I Splita. Očekuje se da će I iz unutrašnjosti stići veliki broj posjetilaca.

Kako se, dakle, vidi, “Bokeljska noć” već ovom svojom prvom izvedbom izazvala je interesovanje turističke publike, pa je sveta dužnost svih Bokelja da doprinesu da ovaj uspjeh bude potpun. Stranci koji budu prisustvovali ovoj fešti postaće živom reklamom za budućnost. Utisci koje budu ponijeli iz Boke neće ostati bez rezultata. Zato moramo nastojati da ovi utisci budu moćni i pozitivni.

Gradsko vijeće opštine Kotor dodjelilo je Odboru za “Bokeljsku noć” svotu od 3000 dinara.

Električna rasvijeta, koja će biti pojačana, daće se bez ikakve naplate. Tvornica svijeća “Gagrica” iz Kotora izašla je u susret Odboru izradivši naročite stearinske svijeće, za prozore.

Centrala “Putnika” iz Beograda nagrađuje tri najljepše osvijetljena plovna objekta i tri najljepša kopnena objekta.

I osvanuo je taj dugočekivani 29. juna. Dan sunčan, pravi ljetni, more mirno kao zrcalo. Iza podna zapuhao je lagani maestral. Najednom nebo se zacrnjelo, munje počinju sijevat iznad Oravca i Perasta, u čitavom zalivu duva jak vjetar. Ova nenadna nepogoda spriječila je I pokvarila mnoge barke koje su bile spremne učestvovati. Skoro čitav mjesec dana uloženog rada I napora oko “Bokeljske noći”, zamalo je bio uništen hirom prirode.

Ipak, “Bokeljska noć” i sa onim što je uspijelo da se izvede, pružila je u onoj crnoj olujnoj noći nekoliko krasnih slika. Kotor obasjan raznobojnim žaruljama, osvijetljena obala, iluminirane zidine sve do Sv. Ivana, osvijetljene serpentine put Trojice, Dobrota sa crkvom Sv. Stasije, s druge strane sijao je Muo sa krasno osvijetljenom crkvom Sv. Kuzme I Damjana. Prčanj je bio divno osvijetljen. Čitava obala je bila u nizu od vatri. Naročito lijepo rasvijetljena je bila župska crkva, pa ruski invalidski dom i stara crkva na brdu. Bila je osvijetljena obala oko Stoliva, a sa visine je sijao Gornji Stoliv. Perast je bio divno osvijetljen. Vatre su sijale i na vrhovima, osobito na Vrmcu, a Lovćen je dominirao kao plamena zublja nad kotorskim zalivom.

Uslijed nastalog nevremena, na moru se pojavilo puno manje osvijetljenih barki, i to samo iz Kotora, Mula, Prčanja i jedna iz Đenovića.

Kako je počelo nevrijeme, tako je i prestalo. Kotor je bio svečano obasjan. Stari grad potpuno je promjenio svoj izgled, ove noći.

Izletnički brodovi stižu postepeno. Lijepo okičene barke krstare po moru. Nebo je opet nasmijano.

Obala, trgovi i bašta ispred kafane “Dojmi” napuniše se svijetom. Učestvovale su dvije muzike koje su koncertirale na Trgu od oružja. U program su učestvovali: HPD “Zvonimir” iz Mula, SPD “Jedinstvo”, crkveni zbor “Sv. Tripun”, crkveni hor “Sv. Sava” i društvo “Ljudevit Gaj” iz Donje Lastve. Ovaj odabrani i birani program publika je pozdravila velikim aplauzom i odobravanjem.

Tom prilikom se sastao  Odbor za dodjelu nagrada i odlučio:

• Za najljepše osvijetljene kopnene objekte proglasio je slijedeće:

Prvo mjesto 600. din. Ravnomjerno su podjelili: tvrđava “Sv. Ivan” i brdo Vrmac, a drugo mjesto u iznosu od 400. din. dobila je crkva Sv. Kuzme i Damjana iz Mula.

• Za najljepše osvijetljene plovne objekte Odbor je proglasio:

Prvu nagradu u iznosu od 800 din. podjelili su. g-din Jerko Erceg iz Prčanja za alegoričnu barku “Leteći galeb” i g- din Anto Marović- Ćića za gondola “Jadranka”, drugu nagradu u iznosu od 500 din. podjelili su pitomci mašinske škole iz Kumbora sa motornim čamcem koji je predstavljao gondola sa salonom I g-din Marjan Anđelić iz Kotora za alegoričnu barku “Labud”. Treču nagradu dobila je Zetska plovidba za barku koja predstavlja grčki paviljon sa amorom i narodnim nošnjama.

Bilo je već kasno kad su ulice I trgovi potpuno opustijeli. U Kotoru je nastao mir, onaj svakidašnji noćni mir, koji se činio još tiši I gluvlji poslije ovakve žive I neobično vesele noći u našem starom gradu.

Niko se nije nadao da će poslije ovakve veličanstvene fešte, dok se prašina još nije ni slegla, prepričavalo se o njoj na sve strane, a već je počelo da se radi ponovo. U avgustu te iste godine engleski kralj Edvard VIII posjetio je naše primorje i odsjeo u Dubrovniku. Očekivalo se da će posjetiti Kotor, ali tačan datum nije bio određen. “Jadranski fjord” ponovo rukovodi svim pripremama, radi punom parom za doček i priredbu ove druge “Bokeljske noći”.

Gradsko poglavarstvo Kotora uputilo 17. avgusta građanima i stanovnicima opštine proglas sljedeće sadržine:

“Kotor i Boka Kotorska doživjet će narednih dana veliku radost, jer će je posjetiti Visoki Gost i prijatelj našeg naroda, Njegovo Veličanstvo, kralj Edvard VIII, kralj britanskog carstva.

Ova osobita pažnja prema našoj miloj Boki, nevjesti Jadrana, razdragaće srca svih Bokelja, ostaviće dubok utisak i trajnu uspomenu zahvalnosti prema Visokom Gostu.

Građani, svijesni velikog značaja ove posjete, pozivam vas, da u danima boravka Uzvišenog gosta u našoj sredini, okitite zastavama i sagovima svoje domove i rasvijetlite ih u noći koja bude određena za sveopću rasvjetu našeg ubavog zaliva, te da i tim vidnim načinom date izraz svoje radosti i dokažete Vašu ljubav i privrženost prema Visokom Gostu i velikom Narodu prijateljske nam Kraljevine. Živio Njegovo Visočanstvo Kralj Edvard VIII “ !

U srijedu, 19. Avgusta, još se od jutra očekivao dolazak Kraljevske jahte “Nahlin” u Boku, jer se bilo pročulo da će Nj.V. Kralj Edvard VIII tog dana isploviti iz Dubrovnika prema jugu, za Boku, koja ga je nestrpljivo očekivala….

Bilo je 18,00 ura kad je “Nahlin” u pratnji jednog razarača uplovio u Boku, ploveći u pravcu topljanskog zaliva, a zatim skrenuo put Veriga. Nebo koje se do tada gotovo nad cijelom Bokom bilo razvedrilo, zaprijetilo je kišom iz gustog oblaka nad Herceg Novim. I zbilja, odjednom se u ovom dijelu zaliva spustio “gusti” neverin koji je u tom času stvorio krasnu sliku: kroz gustu kišnu koprenu, pod divnim bojama duge, plovio je “Nahlin” prema unutrašnjosti zaliva, koji je sav bio obasjan suncem, I izašavši iz kiše Kraljeva jahta bljesnula je odjednom na suncu kao pozlaćena. “Nahlin” je plovio plavim vodama zaliva, plovio je iz bazena u bazen, prolazeći pored obala sa kojih je okupljeni narod pozdravljao mahanjem ruku, lepršanjem maramicama i zastavama. Zaustavio se i spustio sidro između Dobrote i Mula. Dok je jahta spuštala sidro, brodovi i parabrodi koji su se našli u luci – među njima “Herceg Novi”, “Kralj Aleksandar I”, engleska jahta “Leander” i belgijska jahta “Heliopolis” okitili su se svečanim zastavama. “Sitnica” koja je ulazila u luku, iz počasti, na stražnjem jarbolu razvila je englesku zastavu.

Našto prije 18,00 h uputio se sa “Nahlina” motorni čamac put obale na kojoj su se, pored mnoštva naroda nalazili : komandant garnizona Boke kotorske, komandant pomorske obalne komande, sreski načelnik i upravitelj Lučke kapetanije.Kralj, odjeven u mornarsku maju I plave hlače, sa sakoom preko ruke, živo je iskoćio na obalu I srdačno se pozdravio sa pomenutim predstavnicima vlasti, sa kojima se zadržao u razgovoru, a zatim im predstavio svoju pratnju u kojoj je bilo I nekoliko dama.

S obale se Kralj uputio put grada. Na klicanje i pljeskanje naroda, s osmijehom na licu, kralj je otpozdravljao rukom.

Pred gradskom kapijom kralj se zaustavio i sa interesovanjem razgledao grbove nad ulazom. Prolazeći ulicom, kraljevu pažnju privukao je portal sudske zgrade ( stara palača Beskuća ).

Došavši na Trg Sv. Tripuna, nj. vel. kralj s pratnjom ušao je u prostorije » Bokeljske mornarice », gdje je pomno razgledao mnoge izložene predmete. Tada je uzeo jedan statut » Bokeljske mornarice » i na njemu se potpisao : Edvvard R.l. 19. Vili 1936. Iz prostorija mornarice kralj je sa pratnjom pošao preko trga u katedralu Sv. Tripuna. Razgledajući velebnu unutrašnjost katedrale, Kralj se osobito zainteresovao za krasni i čuveni ciborij kao i za pozlaćenu palu iznad glavnog oltara. Iz katedrale kralj Eduard uputio se ka Trgu Sv. Nikole. Stara palača Grgurina privukla je kraljevu pozornost. Ulazeći zatim u crkvu sv. Luke primjetio je da se ovdje nalazi toliko srebrnih ikona kao da negdje u blizini postoji majdan srebra. Objašnjeno mu je da ove ikone potječu iz doba blagostanja, kad je Boka u svakom pogledu napredovala, a naročito u doba njene pomorske veličine. Ostavivši crkvu Sv. Luke, kralj sa pratnjom se uputio u sabornu crkvu Sv. Nikole gdje je sa pažnjom promatrao unutrašnjost crkve. Kralj se zatim sporednim ulicama uputio put obale. Na njegovom licu blistao je odraz vedrog raspoloženja.

Oko 19.00 h uz klicanje i pozdravljanje sa obale, kralj se vratio na jahtu.

Kraljevska jahta » Nahlin » trebala je da otputuje iz luke oko 20,00 sati, ali kad je kralj doznao da se iste večeri priređuje rasvjeta bokeljskog zaliva u čast Njegove posjete i da bi pučanstvo željelo da kralj prisustvuje ovoj lijepoj noćnoj priredbi, »Nahlin« je odgodio odlazak i ostao u luci do 22,00 sata.

I noć je pala. Divna, Čarobna » Bokeljska noć ».

Najprije su počela plamsati brda. Stara tvrđava Sv. Ivana nad Kotorom planula ja osvijetljenim zidinama i vijugavim putem u hiljade plamenova, dok su crkvica Gospe od Zdravlja sa tornjem i vrh tvrđave dobili ognjene konturenanizanim žižcima, pružajući zaista rijetku sliku. Na kamenoj glavi Pestingrada razbuktale su se vatre osvjetljavajući veličanstveno goli krš, a odmah zatim javili su se velikim vatrama i visoki lovčcnski vrhovi. Planulaje u svjetlu Goražda sa ognjenim i lijepo izrađenim monogramom » E ». Na drugoj opet strani plamtjele su vatre po grbama Vrmca koje su se začas pretvarale u prave vulkanske plamenove. Odjednom, upravo munjevitom brzinom, zasjaše hiljadama plamićaka kotorski bedemi i sva obala unaokolo bazena. Iz mraka stadoše da se nižu ognjeni đerdani duž Mula, Prčanja, Stoliva, Dobrote, Orahovca, pa da se živo i neopisivo lijepo produže preko Perasta tamo na Kostanjicu, Morinj, Lipce i Risan, nad kojim su opet bile divno obasjane visoke serpentine.

Uporedo sa ognjima duž obale, poćeše da se osvjetljavaju domovi, da plamsaju stare palače i hramovi, stvarajući u čitavom bazenu sliku jednog velikog i probuđenog naselja, koje se u čast uzvišenog gosta, međusebno takmiči sjajnim ognjenim ukrasima, nastojeći da ove noći u svom rodnom kraju pruži britanskom vladaru ne samo dokaz svojih simpatija nego da blistavom rasvjetom privuče Njegovu pažnju na čarobne prizore kojima samo divna Boka može da očara i zanese... Kotorski bazen, koji je maločas ranije ličio na ogromnu tamnu i čutljivu dvoranu, kao da se odjednom pretvorio u raskošno obasjano i duboko vilinsko jezero, u čije se tihe vode sa obala i naselja, sa planinskih padina i visokih vrhova počelo da toči goruće zlato koje je dotad bilo sakriveno u njegovim tajanstvenim dubinama. Zaliv je pružao zaista jednu čarobnu sliku, koju nije moguće opisati i koju se neće lako zaboraviti. Svako mjesto imalo je svoju posebnu čar, ističući se ponekom pojedinosti u rasvjeti, ali sve se to opet stapalo u jednu harmoničnu cjelinu, koja je svojom veličanstvenošću izazivala divljenje.

Kotorska obala bila je sva u vatri, dok su gradski bedemi gorjeli u nizu diskretnih uljanih plamičaka. Raznobojni lampioni duž čitavog šetališta upotpunjavali su svijetlim i žarkim bojama krasnu kotorsku rasvjetu. Na drugoj strani veličanstveno je sjao divno iluminirani hotel » Slavija », obasjan električnom rasvjetom, lampionima, plamenovima nafte, uljanim žižama i vještačkim vulkanom. Ovako bogato osvjetljena

» Slavija » je pružala sliku stare venecijanske palače, i njena rasvjeta ne samo daje vanredno uspjela nego se osobito istakla, upotpunujući u dnu bazena čitavu noćnu priredbu.

Nad lijepo osvjetljenim Mulom isticalo se u brdu krasno izvedeno osvjetljenje crkve sv. Kuzme i Damjana, što je sa Kotorom, » Slavijom », Sv. Ivanom, crkvicom Gospe od Zdravlja i sa jednim dijelom Dobrote sačinjavalo divnu cjelinu u ovom krajnj dijelu raskošno osvjetijene Boke.

Prčanj, koji se uvijek isticao u sličnim priredbama bio je i ove noći zaista krasan. Nad plamenim zidom duž obale dizale su se lijepo osvjetijene palače, plamsali su hramovi i.stepeništa, dok je stara crkva u brdu bila ljepše nego ikad iluminirana vrlo ukusno izvedenom rasvjetom. Prčanj je bio divan ove noći.

Na drugoj strani, sva u plamenu javljala se Dobrota sa Orahovcem, kao da povedoše ognjeno kolo sve unaokolo zaliva.

Dugim nizom plamenova i osvjetljenim domovima lijepo je bio rasvjetljen Donji Stoliv, nad kojim je visoko gore u brdu,

Gornji Stoliv sjao u punoj impresivnoj rasvjeti.

Perast, naravno ni ovog puta nije zaostao. Njegova obala bila je sva u jednoj vatri, gorjele su njegove kuće i stare palače te ruševna tvrđava nad gradom. Lijepo iluminirani Perast vezivao je kotorski sa risanskim bazenom, koji je gorio sve unaokolo, pod tamnim prirodnim bedemima svojih planina.

Tako je sav unutrašnji bazen plivao u moru svjetlosti. Dok je reflektor sa razarača osvjetljavao crkvicu Gospe od zdravlja poviše Kotora, veliki broj raketa, koje su se bacale ispred » Slavije » i sa Mula, šarao je ognjenim bojama zvjezdano nebo. Rimske svijeće uz bengalsku vatru, sa gradskih bedema i iz Vojnog parka, upotpunjavali su jedinstveni prizor u kojem se moglo uživati ove noći. Za vrijeme rasvjete, sa vrha kotorske obale svirala je Građanska muzika, otvorivši koncert engleskom himnom. Seoska glazba iz Škaljara također je koncertirala na prčanjskoj obali, a i sa drugog engleskog razarača, koji je ušao u luku baš za vrijeme rasvjete, čuli su se zvuci muzike.

» Bokeljska noć » je zaista uspjela potpuno. Baš u času njene kulminacije belgijska jahta » Heliopolis » počela je da baca blistave rakete, u znak vidnog zadovoljstva i otpozdrava Boki. Odmah zatim na » Nahlinu » je reflektorom bila osvjetljena Kraljevska zastava, dok su razarači bacali snopove reflektorskog svijetla po zalivu. Odjednom sa kraljevske jahte » Nahlin » stadoše da se prelijevaju u noći jake i raznobojne rakete, kao goruće šareno cvijeće, što je izazvalo neopisivu razdraganost na obalama.

Sa Mula se javila skladna pjesma u slatkoj narodnoj melodiji, a sa » Nihlina » čuo se pljesak. Zatim, na Kraljevskoj jahti, baš malo prije odlaska, razlili su se nježni bolećivi zvuci škotskih gajda, prateći dizanje sidra.

Oko 22,00 sata » Nahlin », praćen od razarača, počeo je lagano da se kreće sa sidrišta. Prolazeći pored Prčanja, gdje je još koncertirala glazba, » Nahlin » je otpozdravio sirenom.

Baš tada, prema sporazumu, izvršena je rasvjeta u prednjem dijelu zaliva, dok je prolazio » Nahlin ». Tivatska strana obale bila je sva obasjana vatrom, a tako isto na drugoj strani, sve od Đurića pa do Herceg Novoga, protezao se dugi niz vatre duž obale i po naseljima. Osobito se rasvjetom isticao Herceg Novi, koji je bio sav osvjetljen i kupan mlazovima reflektora sa Oštre. Tako je ove noći Čitava boka učestvovala u ovoj veličanstvenoj priredbi u čast britanskog Kralja, koji je pračen najljepšim željama naroda napuštao našu čarobnu boku.

Odlazeći iz Boke, engleski Vladar, koji je bio neopisivo srdačno dočekan i u čiju je počast izvršena velebna » Bokeljska noć » poslao je sa » Nahlina » radiografskim putem ovo Visoko priznanje :

Kapetanu bojnog broda Vladimiru Marjoševiću komandantu Pomorske obalske komande

Molim budite tumač Mog iskrenog priznanja opštinama i narodu Boke Kotorske za nočašnju divnu rasvjetu kao i za uloženi trud oko priređivanja iste. Večerašnja posjeta gradu bila mi je vrlo ugodna.

Edvard R. I. 

Na to je komandant g. Kap. B. B. Marjašević odgovorio slijedećim radiogramom : “ Opštine i narod Boka Kotorske zahvaljuju na visokoj pažnji”.

Zatim je “ Nahlin” isplovio na pučinu.

Ovim prije odlaska upućenim priznanjem, Nj.V. Kralj Eduard VIII ostavio je Boki i Bokeljima jedan dragocijeni dokument koji našem kraju služi na čast, jer on svjedoči da se Boka uvijek pa i u ovako značajnim i izuzetnim prilikama, kad treba pokazati svoje dostojanstvo, zna da uzdigne visoko i da dade izraza koliko svoje kulturne visine toliko i tradicionalnog gostoprimstva, naročito prema osvjedočenim prijateljima kao što nam je britanski narod. 

Poslije ove nezaboravne noći, gdje nije radi brzine priprema i iznenadnog dolaske kralja Engleske, bilo okićenih barki, već sljedećeg ljeta ponovo imamo «Bokeljsku noć« Učestvovalo je desetak čamaca, ali skromnije izvedbe i sa manje rasvjete nego prethodne godine. Ali što je najvažnije narod prihvata ovu manifestaciju. Slijedećih godina raste broj učesnika i na moru i na kopnu. Početkom drugog rata ova fešta koja je počela pomalo da se zahuktava biva prekinuta, na veliku žalost bokeškog naroda a i stranaca koji, svake naredne godine u sve većem broju, postaju redovnim posjetiocima.

Poslije Drugog svjetskog rata pokušavala je osiromašena Opština da vrlo skromno obnovi tradiciju, ali je to pošlo za rukom u punom sjaju tek prilikom posjete posjete Kotoru maršala Josipa Broza Tita i krštenja novog razarača „Kotor“, početkom septembra 1959. godine.

Ovu začaranu, nestvarnu Bokeljsku noć svi koji su vidjeli pamtiće kao nešto što se samo u akvatoriju amfiteatralnog Kotorskog zaliva može doživjeti. I tada je plamtjela kotorska tvrđava S. Ivan, sva domaćinstva kojima prozori gledaju prema moru dobila su pakete svijeća da ih zapale u prozorima, vojnici i mornari izvukli su na vrhove Pestingrada i Vrmca velike protivavionske reflektore, posudama sa mješavinom piljevine i nafte osvijetljen je bio ćitav dužobalni put i sve ponte i mandraći preko Mula i Prčanja, kao i preko Dobrote. Uz rivu su bili vezani ratni brodovi sa svijetlećim u zastavnim galama, a morem je plovio veličanstveni konvoj ukrašenih barki, koje je vukao brod sa Gradskom muzikom. U delifeo je bilo na desetine okićenih, maštovito okićenih cjelina: maketa razarača „Kotor“, venecijanska gondola, biserna školjka sa divnom djevojkom unutra, stara Njegoševa kapela na Lovćenu, Gradski sat, česma Karampana i – ko bi se sjetio svih što su to veče pretvorili u prizor iz sna.

Obnovljena Bokeljska noć nastavila je svoju plovidbu po sjajnom moru mašte sa promjenljivim uspjehom, no zaokupljujući veliku pažnju na našim prostorima pa se cijeni da je svaku od nekoliko posljednjih priredbi posmatralo između 30 i 50 hilljada posjetilaca, tako da je ona postala neslućeni propagator kotorskog turizma , a njenim pomjeranjem sa početka na drugu polovinu avgusta produžena je turistička sezona.

Često „Bokeljsku noć“ nazivaju „Feštom nad feštama“, a možda bi joj bolje pristajalo ime „Krune svih kotorskih ljetnjih događanja“ !”, kazao je Marović.