Alat za prilagodljivost

  • Veći tekst
  • Font za disleksiju
  • Podebljanje teksta
  • Crno-bijelo
  • Visoki kontrast
  • Kursor
  • Resetuj
  • Pristupačnost

Kultura

07.09.2023
859

MAROVIĆ: SLIČNO JE BILO 1936. KADA JE NEVRIJEME DOČEKALO JAHTU NAHLIN KRALJA EDVARDA VIII (AUDIO)

Gost Ljetnjih priča danas je višedecenijski učesnik manifestacija Bokeška noć, Ilko Marović iz naselja Muo, koji nas je podsjetio na vremena kada bi nevrijeme, kao što je to bilo i ove godine, na svoj način obilježilo „Feštu nad feštama“.

“Ovaj put bi vam pričao o tradiciji Bokeljskih noći ali iz jednog drugog ugla.

I ove godine održana je ova fešta ali za razliku od ranijih nije privedena kraju na predviđeni način. Iznenadno jako nevrijeme raspršilo je snove i učesnika i mnogobrojne publike.

Inače ove godine nekoliko istaknutih majstora, učesnika svih prethodnih Bokeljskih u zadnji čas je odustalo. Međutim ovih petnaestak preostalih uložilo je dodatne napore tako da se odsustvo pomenutih takoreći nije ni primjetilo. Pošto su mi to sve prijatelji, obilazio sam ih, interesovao se što rade. Bilo je otprilike tridesetak lijepih kreacija od kojih su neke bile zaista divne i sigurno bi žiriju bilo teško da se odluči.

Meštri svoje barke, svoje kreacije rade u magazinima, u garažama i dvorištima, daleko od očiju javnosti. Na dan manifestacije, u ranim popodnevnim satima iznose ih iz skladišta i polažu u more. Tako je bilo i ovog puta, međutim vrijeme koje je do tada bilo zaista lijepo, sve vedro, more mirno kao ulje, iznenada je počelo da se mjenja, nadvili su se crni prijeteći oblaci, u trenutku na more se spustila nevjera. Barke sa figurama, vezane za ponte ili bove otrgle su se sa vezova, kao jedrilice zaplovile i uskoro se polomljene zabile u uzburkano more. Kako je sve ovo iznenada počelo tako se poslije po ure završilo. Međutim šteta je bila velika, gledalo se da se koja od oštećenih barki vrati u život, da bi ih bilo više u povorci, ali bez uspjeha. Sve koje su bile porinute pošle su na otpad.

Kao što sam već rekao, kako je počelo nevrijeme je i iznenada prestalo. Meštri su koliko im je to vrijema dozvolilo krenuli da preostale, zdrave barke porinu u more, da ih ukrase i osvjetle i pripreme za takmičenje. Predvečerje je i dalje lijepo, svi sretni što će se ova noć ipak ordžati, stranci naročito jer su došli sa svih strana.

Osam je ura, sa ženom sam zauzeo mjesto na tribini, prvi put, jer sam prethodnih šesdeset godina učestvovao, komentarišem sa prijateljima pored sebe, ništa ne sluti da će ponovo nevrijeme.

Devet je ura. Barke ne kreću od Mula nego od bolnice, radi nevremena nema jedrilica da predvode defile.

Faćo kao po običaju predvodi kolonu. Karolina i Sabrija vode program, barke se približavaju, malo ko vidi da se približava i nevrijeme. Najednom počinje da se diže i puva nevjera. Kiša ćini mi se nikad jača. Narod ne zna što da radi, neki se razbiježali, neki čekaju ne znaju ni sami što. Sabrija gledajući jedrilicu od papira kaže kako nema šanse da ista doplovi do kraja, barke počinju da se prevrću, barkarijoli ne znajući što da rade skaču u more da spasu što se da spasiti. Tegle ih i potežu koliko mogu put kraja.

Podhodnik pun kao da je stiglo deset američkih nosača u luku. Narod i dalje ne zna što da radi. Na pjaci svi nabijeni uz ogradu, sve puno kao šipak.

I tako je završila ova Bokeljska noć, 19. avgusta 2023.

Žiri je odlučio da pare predviđene za nagrade podjeli ravnopravno na sve učesnike ove fešte.

Ovo je tek treći put u istoriji Bokeljskih noći u ovom stoljeću da je nevrijeme uticalo na samo održavanje istih.

  1. jun 1936. god.

Već u najavi, “Bokeljska noć” privukla je veliki broj stranih izletnika, koji ljetuju ne samo u Budvi i Herceg Novom, nego i onih koji se nalaze u Dubrovnika i njegovoj rivijeri, te u drugim mjestima srednjeg primorja. Radi se na organizovanju jednog izleta iz Splita. Očekuje se da će i iz unutrašnjosti stići veliki broj posjetilaca.

Kako se, dakle, vidi, “Bokeljska noć” već ovom svojom prvom izvedbom izazvala je interesovanje turističke publike, pa je sveta dužnost svih Bokelja da doprinesu da ovaj uspijeh bude potpun. Stranci koji budu prisustvovali ovoj fešti postaće živom reklamom za budućnost. Utisci koje budu ponijeli iz Boke neće ostati bez rezultata. Zato moramo nastojati da ovi utisci budu moćni i pozitivni.

Gradsko vijeće opštine Kotor dodjelilo je Odboru za “Bokeljsku noć” svotu od 3000 dinara.

Električna rasvijeta, koja će biti pojačana, dati će se bez ikakve naplate.

Tvornica svijeća “Gagrica” iz Kotora izašla je u susret Odboru izradivši naročite stearinske svijeće, za prozore.

Centrala “Putnika” iz Beograda nagrađuje tri najljepše osvijetljena plovna objekta i tri najljepša kopnena objekta.

I osvanuo je taj dugočekivani 29. juna. Dan sunčan, pravi ljetni, more mirno kao zrcalo. Iza podna zapuhao je lagani maestral. Najednom nebo se zacrnjelo, munje počinju sijevat iznad Oravca i Perasta, u čitavom zalivu duva jak vjetar. Ova nenadna nepogoda spriječila je i pokvarila mnoge barke koje su bile spremne učestvovati. Skoro čitav mjesec dana uloženog rada i napora oko “Bokeljske noći”, zamalo je bio uništen hirom prirode.

Ipak, “Bokeljska noć” i sa onim što je uspijelo da se izvede, pružila je u onoj crnoj olujnoj noći nekoliko krasnih slika.

Kotor obasjan raznobojnim žaruljama, osvijetljena obala, iluminirane zidine sve do Sv. Ivana, osvijetljene serpentine put Trojice, Dobrota sa crkvom Sv. Stasije, s druge strane sijao je Muo sa krasno osvijetljenom crkvom Sv. Kuzme i Damjana.

Prčanj je bio divno osvijetljen. Čitava obala je bila u nizu od vatri. Naročito lijepo rasvijetljena je bila župska crkva, pa ruski invalidski dom i stara crkva na brdu. Bila je osvijetljena obala oko Stoliva, a sa visine je sijao Gornji Stoliv. Perast je bio divno osvijetljen.

Vatre su sijale i na vrhovima, osobito na Vrmcu, a Lovćen je dominirao kao plamena zublja nad kotorskim zalivom.

Uslijed nastalog nevremena, na moru se pojavilo puno manje osvijetljenih barki, i to samo iz Kotora, Mula, Prčanja i jedna iz Đenovića.

Kako je počelo nevrijeme, tako je i prestalo. Kotor je bio svečano obasjan. Stari grad potpuno je promjenio svoj izgled, ove noći.

Kako su stizali izletnički brodovi, grad se sve više puni svijetom, postaje sve življi, raspoloženiji. Kotor je tu. Lijepo okićene barke krstare po moru. Nebo je opet nasmijano.

U Kotoru vri i komeša se silan svijet. I dubrovačka lađa pristaje i dovodi nam jato lepršavih veselih Dubrovkinja i Dubrovčana. Među mješavinom naroda upadaju nam u oči flegmatični Englezi, ozbiljni, staloženi Njemci i dražesne Njemice sa koloritom lica koji je tako topao i nježan kao cvijet breskve a umilne oči snivaju u dubokom plavilu. Ističu se temperamentne, gipke Mađarice i pune, vesele Čehinje. Obala, trgovi i bašta ispred kafane “Dojmi” napuniše se svijetom.

Bokeljski mornari i ženski svijet u narodnim nošnjama upotpunjavali su krasnu sliku što je je pružio naš stari grad ove lijepe i vesele noći.

Učestvovale su dvije muzike koje su koncertirale na Trgu od oružja i u bašti pred kafanom na obali. U program su učestvovali: HPD “Zvonimir” iz Mula, SPD “Jedinstvo”, crkveni zbor “Sv. Tripun”, crkveni hor “Sv. Sava” i crkveni zbor “Sv. Jerolim” iz Herceg Novog, HD “Tomislav” iz Šlaljara i pjevačko društvo “Ljudevit Gaj” iz Donje Lastve. Ovaj odabrani i birani program publika je pozdravila velikim aplauzom i odobravanjem.

Sastao se Odbor za dodjelu nagrada i ovako odlučio:

Za najljepše osvijetljene kopnene objekte proglasio je slijedeće:

Prvo mjesto 600. din. ravnomjerno su podijelili: “Tvrđava Sv. Ivan” i “Brdo Vrmac”, a drugo mjesto i iznos od 400. din. dobila je “Crkva Sv. Kuzme i Damjana” iz Mula.

Za najljepše osvijetljene plovne objekte Odbor je proglasio:

Prvu nagradu u iznosu od 800 din. podjelili su. g-din Jerko Erceg iz Prčanja za alegoričnu barku “Leteći galeb” i g- din Anto Marović- Ćića za “Gondola Jadranka”, drugu nagradu u iznosu od 500. din. podijelili su pitomci mašinske škole iz Kumbora sa motornim čamcem koji je predstavljao gondolu sa salonom i g-din Marjan Anđelić iz Kotora za alegoričnu barku “Labud”. Treću nagradu dobila je “Zetska plovidba” za barku koja predstavlja grčki paviljon sa Amorom i narodnim nošnjama.

Bilo je već kasno kad su ulice trgovi potpuno opustijeli. U Kotoru je nastao mir, onaj svakidašnji noćni mir, koji se činio još tiši i gluvlji poslije ovakve žive i neobično vesele noći u našem starom gradu, pod Lovćenom.

  1. avgust 1936. god.

U avgustu te iste godine engleski kralj Edvard VIII posjetio je naše primorje i odsjeo u Dubrovniku. Očekivalo se da će posjetiti Kotor, ali tačan datum nije bio određen. “Jadranski fjord” ponovo rukovodi svim pripremama, radi punom parom za doček i priredbu ove druge “Bokeljske noći”.

Gradsko poglavarstvo Kotora uputilo je 17. avgusta građanima i stanovnicima opštine slijedeći proglas :

“Kotor i Boka Kotorska doživjet će narednih dana veliku radost, jer će je posjetiti visoki gost i prijatelj našeg naroda, njegovo veličanstvo, kralj Edvard VIII, kralj britanskog carstva.

Ova osobita pažnja prema našoj miloj Boki, nevjesti Jadrana, razdragaće srca svih Bokelja, ostaviće dubok utisak i trajnu uspomenu zahvalnosti prema visokom gostu.

Građani, svijesni velikog značaja ove posjete, pozivam vas, da u danima boravka uzvišenog gosta u našoj sredini, okitite zastavama i sagovima svoje domove i rasvijetlite ih u noći koja bude određena za sveopću rasvjetu našeg ubavog zaliva, te da i tim vidnim načinom date izraz svoje radosti i dokažete vašu ljubav i privrženost prema visokom gostu i velikom narodu prijateljske nam Kraljevine. Živio njegovo visočanstvo Kralj Edvard VIII “ !

U srijedu, 19. Avgusta, još se od jutra očekivao dolazak Kraljevske jahte “Nahlin” u Boku, jer se bilo pročulo da će nj.v. Kralj Edvard  VIII tog dana isploviti iz Dubrovnika prema jugu, za Boku, koja ga je nestrpljivo očekivala.

Bilo je 16 ura kad je “Nahlin” u pratnji jednog razarača uplovio u Boku, ploveći u pravcu Topljanskog zaliva, a zatim skrenuo put Veriga. Nebo, koje se do tada gotovo nad cijelom Bokom bilo razvedrilo, zaprijetilo je kišom iz gustih oblaka nad Herceg Novim. I zbilja, odjednom se u ovom dijelu zaliva spustio “gusti” neverin koji je u tom času stvorio krasnu sliku: kroz gustu kišnu koprenu, pod divnim bojama duge, plovio je “Nahlin” prema unutrašnjosti zaliva, koji je sav bio obasjan suncem, I izašavši iz kiše Kraljeva jahta bljesnula je odjednom na suncu kao pozlaćena. “Nahlin” je plovio plavim vodama zaliva, plovio je iz bazena u bazen, prolazeći pored obala sa kojih ga je okupljeni narod pozdravljao mahanjem ruku, lepršanjem maramicama i zastavama. Zaustavio se i spustio sidro između Dobrote i Mula. Dok je jahta spuštala sidro, brodovi i parabrodi koji su se našli u luci – među njima “Herceg Novi”, “Kralj Aleksandar I”, engleska jahta “Leander” i belgijska “Heliopolis” okitili su se svečanim zastavama. Brod “Sitnica” koji je ulazio u luku, iz počasti, na stražnjem jarbolu razvila je englesku zastavu.

Našto prije 18 h uputio se sa “Nahlina” motorni čamac put obale na kojoj su se, pored mnoštva naroda nalazili : komandant garnizona Boke kotorske, komandant pomorske obalne komande, sreski načelnik i upravitelj Lučke kapetanije. Kralj, odjeven u mornarsku maju i plave hlače, sa sakoom preko ruke, živo je iskoćio na obalu i srdačno se pozdravio sa pomenutim predstavnicima vlasti, sa kojima se zadržao u razgovoru, a zatim im predstavio svoju pratnju u kojoj je bilo i nekoliko dama.

S obale se Kralj uputio put grada, dok je narod poštujući kraljevu želju da se ne priređuju naročite manifestacije, sa vidnim simpatijama pratio njegovo kretanje. Na klicanje i pljeskanje naroda, s osmijehom na licu, kralj je otpozdravljao rukom.

Pred gradskom kapijom kralj se zaustavio i sa interesovanjem razgledao grbove nad ulazom. Prolazeći ulicom, kraljevu pažnju privukao je portal sudske zgrade (stara palača Beskuća ).

Došavši na Trg Sv. Tripuna, nj. vel. kralj s pratnjom ušao je u prostorije “Bokeljske mornarice”, gdje je pomno razgledao mnoge izložene predmete. Tada je uzeo jedan statut » Bokeljske mornarice » i na njemu se potpisao : Edward R.l. 19. VIII 1936.

Iz prostorija mornarice Kralj je sa pratnjom pošao preko trga u katedralu Sv. Tripuna. Razgledajući velebnu unutrašnjost katedrale, Kralj se osobito zainteresovao za krasni i čuveni ciborij kao i za pozlaćenu palu iznad glavnog oltara.

Iz katedrale Kralj Eduard uputio se ka Trgu Sv. Nikole. Stara palača Grgurina privukla je Kraljevu pozornost. Ulazeći zatim u crkvu Sv. Luke primjetio je da se ovdje nalazi toliko srebrnih ikona kao da negdje u blizini postoji majdan srebra. Objašnjeno mu je da ove ikone potječu iz doba blagostanja, kad je Boka u svakom pogledu cvala, a naročito u doba njene pomorske veličine. Ostavivši crkvu Sv. Luke, kralj sa pratnjom se uputio u sabornu crkvu Sv. Nikole gdje je sa pažnjom promatrao unutrašnjost crkve.

Kralj se zatim sporednim ulicama uputio put obale. Na njegovom licu blistao je odraz vedrog raspoloženja.

Oko 19 h uz klicanje i pozdravljanje sa obale, kralj se vratio na jahtu.

Kraljevska jahta » Nahlin » trebala je da otputuje iz luke oko 20 sati, ali kad je kralj doznao da se iste večeri priređuje rasvjeta Bokeljskog zaliva u čast njegove posjete i da bi pučanstvo željelo da kralj prisustvuje ovoj lijepoj noćnoj priredbi, »Nahlin« je odgodio odlazak i ostao u luci do 22 sata.

I noć je pala. Divna, čarobna »Bokeljska noć».

Najprije su počela plamsati brda. Stara tvrđava Sv. Ivana nad Kotorom planula ja osvijetljenim zidinama i vijugavim putem u hiljade plamenova, dok su crkvica Gospe od Zdravlja sa tornjem i vrh tvrđave dobili ognjene konture nanizanim vatrama, pružajući zaista rijetku sliku. Na kamenoj glavi Pestingrada razbuktale su se vatre osvjetljavajući veličanstveno goli krš, a odmah zatim javili su se velikim vatrama i visoki lovćenski vrhovi. Planula je u svjetlu Goražda sa ognjenim i lijepo izrađenim monogramom »E». Na drugoj opet strani plamtjele su vatre po grbama Vrmca koje su se začas pretvarale u prave vulkanske plamenove. Odjednom, upravo munjevitom brzinom, zasjaše hiljadama plamićaka kotorski bedemi i sva obala unaokolo bazena. Iz mraka stadoše da se nižu ognjeni đerdani duž Mula, Prčanja, Stoliva, Dobrote, Orahovca, pa da se živo i neopisivo lijepo produže preko Perasta tamo na Kostanjicu, Morinj, Lipce i Risan, nad kojim su opet bile divno obasjane visoke serpentine.

Uporedo sa ognjima duž obale, poćeše da se osvjetljavaju domovi, da plamsaju stare palače i hramovi, stvarajući u čitavom bazenu sliku jednog velikog i probuđenog naselja, koje se u čast uzvišenog gosta, međusebno takmiči sjajnim ognjenim ukrasima, nastojeći da ove noći u svom rodnom kraju pruži britanskom Vladaru ne samo dokaz svojih simpatija nego da blistavom rasvjetom privuče njegovu pažnju na čarobne prizore kojima samo divna Boka može da očara i zanese... Kotorski bazen, koji je maločas ranije ličio na ogromnu tamnu i čutljivu dvoranu, kao da se odjednom pretvorio u raskošno obasjano i duboko vilinsko jezero, u čije se tihe vode sa obala i naselja, sa planinskih padina i visokih vrhova počelo da toči goruće zlato koje je dotad bilo sakriveno u njegovim tajanstvenim dubinama. Zaliv je pružao zaista jednu čarobnu sliku, koju nije moguće opisati i koja se neće lako zaboraviti. Svako mjesto imalo je svoju posebnu čar, ističući se ponekom pojedinosti u rasvjeti, ali sve se to opet stapalo u jednu harmoničnu cjelinu, koja je svojom veličanstvenošću izazivala divljenje.

Kotorska obala bila je sva u vatri, dok su gradski bedemi gorjeli u nizu diskretnih uljanih plamičaka. Raznobojni lampioni duž čitavog šetališta, upotpunjavali su svijetlim i žarkim bojama, krasnu kotorsku rasvjetu. Na drugoj strani veličanstveno je sjao divno iluminirani hotel » Slavija », obasjan električnom rasvjetom, lampionima, plamenovima nafte, uljanim žižama i vještačkim vulkanom. Ovako bogato osvjetljena “ Slavija “ je pružala sliku stare venecijanske palače, i njena rasvjeta ne samo da je vanredno uspjela nego se osobito istakla, upotpunujući u dnu bazena čitavu noćnu priredbu.

Nad lijepo osvjetljenim Mulom isticalo se u brdu krasno izvedeno osvjetljenje crkve Sv. Kuzme i Damjana, što je sa Kotorom, » Slavijom », Sv. Ivanom, crkvicom Gospe od Zdravlja i sa jednim dijelom Dobrote sačinjavalo divnu cjelinu u ovom krajnjem dijelu raskošno osvjetijene Boke.

Prčanj, koji se uvijek isticao u sličnim priredbama, bio je i ove noći zaista krasan. Nad plamenim zidom duž obale dizale su se lijepo osvjetijene palače, plamsali su hramovi i stepeništa, dok je stara crkva u brdu bila ljepše nego ikad iluminirana, vrlo ukusno, izvedenom rasvjetom. Prčanj je bio divan ove noći.

Na drugoj strani, sva u plamenu javljala se Dobrota sa Orahovcem, kao da povedoše ognjeno kolo, sve unaokolo zaliva.

Dugim nizom plamenova i osvjetljenim domovima lijepo je bio rasvjetljen Donji Stoliv, nad kojim je visoko gore u brdu, Gornji Stoliv sjao u punoj impresivnoj rasvjeti.

Perast, naravno ni ovog puta nije zaostao. Njegova obala bila je sva u jednoj vatri, gorjele su njegove kuće, i stare palace, te ruševna tvrđava nad gradom. Lijepo iluminirani Perast vezivao je kotorski sa risanskim bazenom, koji je gorio sve unaokolo, pod tamnim prirodnim bedemima svojih planina.

Tako je sav unutrašnji bazen plivao u moru svjetlosti. Dok je reflektor sa razarača osvjetljavao crkvicu Gospe od zdravlja poviše Kotora, veliki broj raketa, koje su se bacale ispred » Slavije » i sa Mula, šarao je ognjenim bojama zvjezdano nebo. Rimske svijeće uz bengalsku vatru, sa gradskih bedema i iz Vojnog parka, upotpunjavali su jedinstveni prizor u kojem se moglo uživati ove noći. Za vrijeme rasvjete, sa vrha kotorske obale svirala je Građanska muzika, otvorivši koncert engleskom himnom. Seoska glazba iz Škaljara, također je koncertirala na prčanjskoj obali, a i sa drugog engleskog razarača, koji je ušao u luku baš za vrijeme rasvjete, čuli su se zvuci muzike.

» Bokeljska noć » je zaista uspjela potpuno. Baš u času njene kulminacije belgijska jahta » Heliopolis » počela je da baca blistave rakete, u znak vidnog zadovoljstva i otpozdrava Boki. Odmah zatim na » Nahlinu » je reflektorom bila osvjetljena kraljevska zastava, dok su razarači bacali snopove reflektorskog svijetla po zalivu. Odjednom sa kraljevske jahte » Nahlin » stadoše da se prelijevaju u noći jake i raznobojne rakete, kao goruće šareno cvijeće, što je izazvalo neopisivu razdraganost na obalama.

Sa Mula se javila skladna pjesma u slatkoj narodnoj melodiji, a sa » Nihlina » čuo se pljesak. Zatim, na Kraljevskoj jahti, baš malo prije odlaska, razlili su se nježni bolećivi zvuci škotskih gajda, prateći dizanje sidra.

Oko 22,00 sata » Nahlin », praćen od razarača, počeo je lagano da se kreće sa sidrišta. Prolazeći pored Prčanja, gdje je još koncertirala glazba, » Nahlin » je otpozdravio sirenom.

Baš tada, prema sporazumu, izvršena je rasvjeta u prednjem dijelu zaliva, dok je prolazio » Nahlin ». Tivatska strana obale bila je sva obasjana vatrom, a tako isto na drugoj strani, sve od Đurića pa do Herceg Novoga, protezao se dugi niz vatre duž obale i po naseljima. Osobito se rasvjetom isticao Herceg Novi, koji je bio sav osvjetljen i kupan mlazovima reflektora sa Oštre. Tako je ove noći

itava boka učestvovala u ovoj veličanstvenoj priredbi u čast britanskog kralja, koji je pračen najljepšim željama naroda, napuštao našu čarobnu Boku.

Odlazeći iz Boke, engleski vladar, koji je bio neopisivo srdačno dočekan i u čiju je počast održana velebna “Bokeljska noć “ poslao je sa » Nahlina » radiografskim putem ovo visoko priznanje :

“Kapetanu bojnog broda Vladimiru Marjoševiću komandantu Pomorske obalske komande, molim budite tumač mog iskrenog priznanja opštinama i narodu Boke Kotorske za noćašnju divnu rasvjetu kao i za uloženi trud oko priređivanja iste. Večerašnja posjeta gradu bila mi je vrlo ugodna”.
Edvard R. I.

Na to je komandant g. kap. B. B. Marjašević odgovorio slijedećim radiogramom : “ Opštine i narod Boka Kotorske zahvaljuju na visokoj pažnji”.

Zatim je “ Nahlin” isplovio na pučinu.

Ovim prije odlaska upućenim priznanjem, nj.v. Kralj Eduard VIII ostavio je Boki i Bokeljima jedan dragocijeni dokument koji našem kraju služi na čast, jer on svjedoči da se Boka uvijek pa i u ovako značajnim i izuzetnim prilikama, kad treba pokazati svoje dostojanstvo, zna da uzdigne visoko i da dade izraza koliko svoje kulturne visine toliko i tradicionalnog gostoprimstva, naročito prema osvjedočenim prijateljima kao što nam je britanski narod.

Poslije ove nezaboravne noći, gdje nije radi brzine priprema i iznenadnog dolaske kralja Engleske, bilo okićenih barki, već slijedećeg ljeta ponovo imamo « Bokeljsku noć« Učestvovalo je desetak čamaca, ali skromnije izvedbe i sa manje rasvjete nego prethodne godine. Ali što je najvažnije narod prihvaća ovu manifestaciju. Slijedećih godina raste broj učesnika i na moru i na kopnu.

Početkom drugog rata ova fešta koja je počela pomalo da se zahuktava biva prekinuta, na veliku žalost bokeškog naroda a i stranaca koji, svake naredne godine u sve većem broju, postaju redovnim posjetiocima.

Poslije Drugog svjetskog rata pokušavala je osiromašena Opština da vrlo skromno obnovi tradiciju, ali je to pošlo za rukom u punom sjaju tek prilikom posjete posjete Kotoru maršala Josipa Broza Tita i krštenja novog razarača „Kotor“, početkom septembra 1959. godine. Ovu začaranu, nestvarnu Bokeljsku noć svi koji su vidjeli pamtiće kao nešto što se samo u akvatoriju amfiteatralnog Kotorskog zaliva može doživjeti. I tada je plamtjela kotorska tvrđava Sv. Ivan, sva domaćinstva kojima prozori gledaju prema moru dobila su pakete svijeća da ih zapale u prozorima, vojnici i mornari izvukli su na vrhove Pestingrada i Vrmca velike protivavionske reflektore, posudama sa mješavinom piljevine i nafte osvijetljen je bio ćitav dužobalni put i sve ponte i mandraći preko Mula i Prčanja, kao i preko Dobrote. Uz rivu su bili vezani osvijetljeni ratni brodovi, a morem je plovio veličanstveni konvoj ukrašenih barki, koje je vukao brod sa Gradskom muzikom. U defileu je bilo na desetine maštovito okićenih cjelina: maketa razarača „Kotor“, Venecijanska gondola, Biserna školjka sa divnom djevojkom unutra, stara Njegoševa kapela na Lovćenu, Gradski sat, Česma Karampana, Sv. Tripun i ko bi se sjetio svih što su to veče, pretvorili u prizor iz sna.

Obnovljena Bokeljska noć nastavila je svoju plovidbu po sjajnom moru mašte sa promjenljivim uspjehom, no zaokupljujući veliku pažnju na našim prostorima, pa se cijeni da je svaku od nekoliko posljednjih priredbi posmatralo između 30 i 50 hilljada posjetilaca, tako da je ona postala neslućeni propagator kotorskog turizma , a njenim pomjeranjem sa početka na drugu polovinu avgusta produžena je turistička sezona.

Često „Bokeljsku noć“ nazivaju „Feštom nad feštama“, a možda bi joj bolje pristajalo ime „Krune svih kotorskih ljetnjih događanja“, ispričao je Marović.

Reprizu “Ljetnjih priča” možete poslušati večeras od 19 i 30.

Emisiju možete poslušati na linku Ljetnje priče

Predrag Nikolić

Podijeli na: