Kultura

“Kad odrastaš u Boki onda nesvjesno postaješ dio nje. Kada si umjetnik u Boki tvoje je samo da prepoznaš kadar u njenoj punoj ljepoti, budeš strpljiv i sačekaš momenat” – kazao je fotograf Ranko Maraš gostujući u emisiji Radio Kotora “Ljetnje priče”. Povod za razgovor jeste nedavno otvorena Maraševa samostalna izložba fotografija pod nazivom „Boka između treptaja“, a u okviru manifestacije Otvoreni kotorski trgovi, koju organizuje Sekretarijat za kulturu, sport i društvene djelatnosti Opštine Kotor.  “Ja volim da iznenadim publiku poznatim. Da dam prepoznatljivom krajoliku ili spomeniku arhitekture novi sjaj, novi aktuelni momenat ili prosto oneobičiti prizor” – ističe Maraš sa kojim je razgovarala Irena Mačić.

Izložba fotografija „Boka između treptaja“ otvorena je proteklog petka na Pjaci od kina. Kakvi su Vaši utisci?

Utisci sa izlozbe su odlicni i raduju me pozitvne reakcije sugrađana na moje fotografije.  Srećan sam što su me podržali i odazvali se da dođu na otvaranje i pored trenutne situacije sa koronom, a naravno uz poštovanje mjera NKT-a.

Da čujemo nešto i o samoj postavci izložbe... Koliko je radova izloženo i do kada će zainteresovani građani i građanke Kotora biti u prilici da pogledaju izložbu, te u kom izložbenom prostoru?

Postavku čine 35 fotografija nastalih u poslednjih 8 godina, fotografisanih dronom i fotoaparatom, a zanimljivo je da je jedna fotografisana i telefonom, takoreći na početku moje fotografske karijere. Izložba je otvorena u petak, a nakon toga se seli u Galeriju solidarnosti do 4. septembra.

Koliko dugo ste radili na ovoj izloži, odnosno koliki je bio proces nastajanja fotografija za izložbu „Boka između treptaja“?   

Sam proces pravljenja izložbe je veoma stresan i zahtjevan posao, iako djeluje lako i jednostavno - od traženja adekvatne lokacije, nekog da kvalitetno to odštampa i pripremi, pa na kraju do traženja štafelaja na kojima bi se sve to trebalo izložiti… Međutim, imao sam sreću da sam svuda nailazio na otvorena vrata i ljude koji su spremni da mi izađu u susret. Ovom prilikom volio bih da se zahvalim: Sekretarijatu za kulturu, sport i društvene djelatnosti Opstine Kotor, OJU “Muzeji” Kotor, TO Kotor, Pomorskom muzeju Crne Gore Kotor, Klapama Perast. Naravno, uvijek je bitna i medijska podrška, tako da moram posebno da se zahvalim Radio Kotoru na podršci koju mi pružate.

Napomenućemo i to da ovo nije Vaša prva izložba u Kotoru. Imali ste svoju samostalnu izložbu prije 3 godine pod nazivom „Između treptaja“ na lokalitetu Rimski mozaici u Risnu. 

Da, to je bila prva izložba na koju sam posebno ponosan jer je održana u mom rodnom Risnu. Na toj izložbi sam predstavio uglavnom manje poznate motive Risna, po mom mišljenju, nepravedno zapostavljenog, najstarijeg grada u Boki. Naišao sam na oduševljenje i zainteresovanost posjetilaca koji su mahom sa kruzera te godine posjećivali Rimske mozaike, pa tako i moju izložbu.

Spomenuo bih takođe i prošlogodišnju grupnu izložbu ”Meeting of Cultures – Susret kultura” u Gradskoj galeriji Kotor.  

Na Vašim radovima primjećuju se česti motivi Boke, zapravo, kako ste jednom prilikom kazali gostujući na talasima Radio Kotora, motivi Boke čine  99 odsto Vaših fotografija. Koliko je ona inspirativna za fotografisanje sa svom svojom fotogenišnošću, a kolika je, sa druge strane, odgovornost Vas kao umjetnika, da prikažete Boku u svojem punom sjaju?

Kad si odrastaš u Boki, onda nesvjesno postaješ dio nje. Kada si umjetnik u Boki tvoje je samo da prepoznaš kadar u njenoj punoj ljepoti, budeš strpljiv i sačekaš momenat. Ja volim da iznenadim publiku poznatim. Da dam prepoznatljivom krajoliku ili spomeniku arhitekture novi sjaj, novi aktuelni momenat ili prosto oneobičiti prizor.

Vi ste neko ko je poklonio ovom gradu veliki broj svojih radova. Da li je fotografija i danas svojevrsni čuvar uspomena?    

Fotografija je, u stvari, i najbolji čuvar uspomena, Osim što sam, kako kažete, poklonio ovom gradu veliki broj svojih radova, našao sam način da te svoje fotografije plasiram i van granica ove države i predstavim ljepote Boke i Crne Gore i van njenih granica. Od fotografija sam počeo da pravim magnete i razglednice. Stranci su oduševljeni motivima, a meni imponuje što su moj rad i izraz prepoznati i privilegija mi je i čast što moje fotografije obilaze svijet.

Kako biste definisali umjetnost? Vaše fotografije su uglavnom komercijalnog karaktera, ali slobodno možemo kazati da prikazuju naš grad i zaliv na jedan umjetnički način.

Da, trudim se da budu jednim dijelom komercijalnog karaktera jer se ipak trudim da prodam fotografiju. Opet, gledam da dodam i određenu dozu umjetnosti u svemu tome,

Da li ovaj posao ponekad radite iz interesa, da tako kažemo, ili isključivo iz ljubavi? I shodno tome, može li fotografija da nahrani? 

Probao sam da spojim tu svoju ljubav prema fotografiji sa interesom, te sam našao način da prodam fotografije, kroz izradu magneta, razglednica…Mislim da je danas značajna prezentacija za svakog fotografa u čemu ključnu ulogu danas igraju društvene mreže. Promocija preko fejsbuka i instagrama može u značajnoj mjeri da podigne cijenu fotografu, kao i da pomogne da se za njega čuje.

Profesionalnu karijeru započeli ste prije nekih 8, 9 godina, kako ste ranije kazali u razgovoru za Radio Kotor.   Kada ste shvatili da će fotografija biti sastavni dio Vašeg života?   

Počeo sam da sumnjam da sam se, žargonski rečeno, “navukao” na fotografiju kad sam prvi put navio alarm da mi zvoni u 3 sata ujutru da bih išao da fotografišem uplovljenje kruzera u zaliv. A postao sam siguran da je sastavni dio mog života jedne neprospavane noći dok sam čekao da padne snijeg u Boki. Srećom, sve to je rezultiralo sjajnim fotografijama.

Šta za Vas znači dobra fotografija? Počev od tehničkog apsekta, preko kompozicije, svjetla, doba dana? Da li je to neki spoj tehničke vještine i namjere autora? Da li treba da sadrži neku značajnu poruku ili promoviše ljepotu?  

Za dobru fotografiju je, osim dobrog svjetla, kompozicije i doba dana veoma bitno uhvatiti magiju trenutka i prenijeti je nekom ko posmatra tu fotografiju. Bitno je iznenaditi ljude već viđenim i poznatim stvarima, što danas nije lako.

Kako se pripremate za snimanje?  

Vrlo često prvo u glavi zamislim fotografiju, pa čekam idealne uslove da je napravim. Već sada imam u glavi desetak fotki koje čekaju na svoju realizaciju. Sem toga, ako govorimo o dron fotografiji, priprema za snimanje se sastoji i od punjenja baterija, kalibracije kompasa itd.

Danas, zahvaljujući savremenoj tehnologiji, postoji neshvatljivo obilje fotografija, na primjer na internetu. Da li je to uslovno rečeno “smrt fotografije” kao umjetnosti ili popularizacijom fotografija dobija?  Je li to obilje fotografija dobro ili loše za fotografiju kao takvu? 

Ne bih rekao da je to smrt fotografije, mada smo svjedoci da je danas sve više onih koji imaju telefon sa malo boljom kamerom i nazivaju sebe fotografima. To možda i nije tako loše, jer se možda baš među njima nalazi neki novi budući dobar fotograf čijim ćemo radovima da se divimo. 

Ko je, prema Vašem mišljenju, najveći fotograf na tlu Crne Gore?

Crna Gora ima obilje dobrih fotografa. Izdvojiću ovog puta nekoliko fotografa iz Boke, čiji rad jako cijenim. To su: Zoran Radonjić, Dragana Bujković, Stevan Kordić, Nebojša Nišić, Miloš Samardžić, Dragana Drašković…. Sigurno ću zaboravit nekog, ali svako od njih je sjajan na svoj nacin.

Kako je pandemija koronaviusa uticala na fotografiju, stvaralaštvo i umjetnost uopšte?Vi ste u toku pandemije stvarali. Napravili ste i video o Kotoru.

Iako je pandemija generalno loše uticala kako na čitav svijet, tako i na umjetnost, ja sam pokušao da preokrenem stvari u svoju korist, tako da sam više fotografisao i snimao. Napravio sam i kratak video snimak o sablasnom Kotoru bez ljudi, koji je za 24 sata imao preko 19 000 pregleda sa mog fejsbuk profila, kao i više fotografija sa temom korone koje će ostati da svjedoče o ovom teškom vremenu.

Vaš rad je prepoznatljiv i po divnim lokacijama koje odabirate za svoje fotografije. Kako pronalazite ta mjesta? Kako bi opisali svoj stil fotografisanja? Šta je to što Vas izdvaja od ostalih fotografa?  

Volim da istražujem i da pronalazim nove lokacije za snimanje. Često znam da kažem da uz sve ljepote Boke nije teško biti dobar fotograf. Svoj stil bih nazvao pejzažnom fotografijom jer je to ono što radim u 99 posto slučajeva.

Imate li neki neostvareni san što se tiče fotografisanja? Budući planovi?

Imam mnogo neostvarenih želja što se tiče fotografije. Posebno mi je zanimljiva ideja o promociji manje poznatih bokeljskih mjesta koja imaju svoje specifičnosti, a nisu mnogo fotografisana ni promovisana. To je ujedno i moj neki budući plan - da bolje upoznam Bokelje sa Bokom kroz svoje fotografije.

Kako reagujete na konstataciju koja nas okružuje, a to je da dobra oprema stvara i dobru fotografiju ?   

Kvalitet opreme utiče i na kvalitet fotografije, međutim i sa manje kvalitetnom opremom, uz malo kreativnosti i osjećajem za kompoziciju mogu se napraviti odlične fotografije.

Za koje usluge fotografisanja Vas klijenti najviše angažuju?   

Najčešće me zovu za fotografisanje dronom, kao i fotografisanje apartmana. Dosta često me zovu i za slikavanje svadbi i rođendana, ali to nisam nikada radio i ne volim da radim, pa uvijek preporučim nekog kolegu za kog smatram da to kvalitetno radi.

I na kraju, šta bi poručili svima onima koji imaju želju da se bave fotografijom ?  Koji su Vaši savjeti za uspijeh mladim fotografima koji tek peku zanat?   

Ako smatraju da posjeduju talenat, neka uzmu aparat i što više “škljocaju”. Na internetu postoji mnogo tutorijala vezanih za fotografiju, tako da im nisu potrebne neke specijalne škole ili kursevi. Sve što ih interesuje mogu naći na internetu.

Podsjetimo, izložbu fotografija “Boka između treptaja” Ranka Maraša u Galeriji solidarnosti svi zainteresovani mogu pogledati do 4. septembra.

Ranko Maraš rođen je 1983. godine u Kotoru, gdje je završio Fakultet za pomorski menadžment, a fotografijom se profesionalno bavi gotovo deset godina. Najčešća Maraševa inspiracija su bokokotorski krajolici, pri čemu uspješno otkriva nove vizure jednog od najljepših zaliva svijeta. Iako njegove fotografije nose određeni komercijalni karakter, u njima se iščitava visoka umjetnička razina te Marašev angažman u prezentaciji bogatog kulturnog nasljeđa crnogorskog primorja.