Kultura

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor/ S.Č.

Nagrađivani reditelj dokumentarnih filmova Vladimir Perović iz Risna, dobitnik više od stotinu nagrada i priznanja za svoje kreativne dokumentarce na festivalima širom svijeta, dugogodišnji predavač i učesnik brojnih filmskih kampova, za Radio Kotor danas govori o potrazi za običnim ljudima i njihovim, fascinantim životnim pričama i radu sa mladim glumcima/icama.

Imao je sreću, otkriva nam u emisiji “Nedjeljni razgovor”, da se usmjeri na živote običnih ljudi, a snimao ih je širom Srbije i na prostoru Crne Gore, najviše Katunske nahije. “Posao me često povezivao sa ljudima koji ne komplikuju život, koji se vode prilično jednostavnim, ali čvrstim odrednicama, počevši od onih praktičnih svakodnevnih, pa do poimanja čitavog vrednosnog sistema. Upravo sam u komunikaciji sa takvim ljudima otkrio da im ta jednostavnost donosi jednu vrstu posebnog zadovoljstva i dovodi ih u stadijum prijatne, unutrašnje ravnoteže. Za razliku od njih, gradski čovjek svoj život komplikuje na svim nivoima. Otkrio sam još i to da, ma gdje se čovjek nalazio, ono elementarno ljudsko je u njima uvijek isto čežnja, ljubav, mržnja, strah, a samo neke, lokalne boje, odnosno odrednice, bivaju pridodate”, navodi Perović.

Misaoni čovjek, dodaje, postoji svuda. Njegov novi film “Ova dobra zemlja” upravo o tome i govori.

“Film koji sada snimamo je o ljudima koji žive u planinskom području Crne Gore, a ono što sam želio da prenesem publici tiče se njihove zdrave, zrele misli i njeno silovito prodiranje u sve oko sebe, uz radoznalost koja ih dovodi do neslućenih zaključaka. Često razmišljam kako su ljudi iz Njeguškog krša dostigli takve spoznajne mogućnosti i imaju, usuđujem se reći, nadnaravne sposobnosti da svoje stavove i osjećanja tako jezgrovito sažmu u jednu gnomu, sentencu, u nešto vrlo kratko, što iskaže čitav život. Film na kojem radim je film fascinacije tim ljudima, nosi naziv Ova dobra zemlja je priča o traganju za dobrotom i suštinom, jer uvijek u ljudima tražim ono dobro. Mnogi od tih istinskih mudaraca koji još uvijek postoje u našoj kulturi dosegli su nevjerovatne nivoe umnosti i rječitosti, a nisu imali ni dana škole i to je ono što me impresionira”, objašnjava naš sagovornik.

O svijetu je uvijek mislio pokretnom, filmskom slikom, uz dobar, autentičan, ambijentalni zvuk i zato se opredijelio za poetsko-meditativni dokumentarizam.

“Ta kombinacija je veoma ekspresivna, mnogoznačna, pruža mogućnost novim gledaocima da se sami opredijele i traže svoje istine. Mnogi za dokumentarac kažu da je to umijeće slaganja fakata. Da je tako, onda bi jedan računovođa, recimo, bio dokumentarista, ali on je samo dokumentacionista. Dokumentarista traži činjenice stvarnosti i ide dalje, njima se poigrava i pokušava da pronađe neku višu istinu od one koja je golom oku vidljiva”, navodi Perović.

Kada osmišljava film uvijek je, kaže, na početku “jednako kao neki mladi student”. Razlika je u tome što on ima trunku više iskustva, pa lakše odredi kojim će smjerom.

“Davno je rečeno da autor bira temu, ali i teme biraju autora. To je zaista istina. Negdje se susretnu, pronađu. Čuli ste u prolazu neku zanimljivu riječ, vidjeli ste neki pokret, događaj, počne u vama da vri i vi tražite. Reditelji nisu samo svjedoci. Nismo ni advokati, filzofi, mi smo sve to pomalo, ali smo u svakom trenutku usmjereni na stvarnost oko nas, pojave, ljude koji čekaju samo neki mali podsticaj. Može se reći i da smo neka vrsta predatora. Ali za razliku od onih istinskih, sa negativnim predznakom, mi ne zarivamo kandže u tkivo našeg plijena, već smo nježni, prilazimo na način koji pokušava da razumije ljudsko biće, njegova očekivanja, tendencije. To je kao kada na primjer, posmatrate nebo. Pojavi se oblačak, ako imate pri sebi kameru snimite, a ako ne, nestao je i mi smo izgubili taj dragocjeni trenutak”, poručio je Perović.

Ovogodišnje, drugo izdanje etnološkog filma “Risan 2023” podstaklo je promišljanje na temu patrijarhata/patrijarhalizma. Na pitanje, zašto se opredijelio za ovu temu

odgovara, da je cilj podizanje svjesnosti o određenim fenomenima koji nas okružuju.

“Crna Gora i dalje živi svoj patrijarhalni život. Naravno da novo vrijeme, tehnologije, mediji mijenjaju svijest i pomažu ljudima da razumiju da ne mogu sve matrice patrijarhalnog života opstati u ovom vremenu. Međutim, da se ne lažemo, od plemenske svijesti pa nadalje, mnogo toga i dalje živi oko nas. Taj sistem odnosa, razmišljanja, vrijednosti, moralnih kodova, ponašanja, očekivanja koji se kroz vjekove ustaljivao nije odlika samo ovog društva i ne mora imati uvijek negativni predznak. Novo vrijeme donosi potrebu da o tome razmišljamo i mijenjamo neke obrasce”, zaključio je Perović. 

Razgovor možete poslušati na linku Nedjeljni razgovor.