Kultura

U Gradskoj galeriji Kotor nedavno je otvorena izložba grafika mr Ane Lompar pod nazivom “Stvaranje tišine”.  Tim povodom Lompar je bila gošća emisije “Katareo” na gradskim talasima. Prenosimo dio razgovora koji je zabilježila novinarka Irena Mačić.

Uz dobrodošlicu na gradske talase, kakvi su Vaši utisci, a kakve su reakcije publike? 

Izuzetno sam zadovoljna saradnjom sa rukovodstvom Gradske galerije Kotor. Upravo zahvaljujući njihovoj stručnosti postavka izložbe je protekla baš kako sam i očekivala. Rekla bih da je izložba za sada dobro prihvaćena.

Koliko dugo ste radili na izložbi, koliko je izloženo radova, u kojoj tehnici? 

Izložbu čini oko dvadesetak grafika rađenih u tradicionalnim grafičkim tehnikama kao što su linogravura, bakropis i neke druge, kao i desetak crteža. Radovi su rezultat mog likovno-literarnog istraživačkog rada kojim sam se bavila proteklih par godina i kojim sam ujedno okončala magistraturu na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju u klasi profesorice Anke Burić.

Gdje pronalazite inspiraciju, šta vas inspiriše dok stvarate? 

Inspiraciju za ovu likovnu prezentaciju našla sam u sjećanju na djetinjstvo. To je, na neki način, mapa sjećanja na taj period, na emocije koje je to sjećanje, u stvari, izlazvalo. Inspiraciju za likovnost uopšte nalazim u svakodnevnom životnom sadržaju.

Da li imate neke svoje rituale dok stvarate? 

Ne bih rekla da su to rituali. Kada počnem da radim u ateljeu, volim da taj rad bude bez prekida, dakle da vrijeme koje sam odvojila za rad bude posvećeno samo grafici, odnosno to je vrijeme koje sam posvetila samoj sebi.

Kako se rodila ljubav prema umjetnosti? 

Tokom odrastanja pokazivala sam naklonost ka samostalnom rješevanju dječijih, kreativnih nedoumica. Voljela sam boje i svoj svijet dječje mašte.

Kako biste opisali svoj stvaralački put, proces? 

Kao i sve u životu i umjetnost ponekad trpi i čeka. Tako je bilo i u mom životu. Zbog nekih ličnih životnih situacija umjetnost je morala da čeka. Ali mislim da je ta pauza u umjetnosti bila plodnija u mom slučaju i da u većini situacija donosi više.

„Mišljenje, izražavanje i duševna sloboda, sastavni su činioci stvaralačke, likovne fizionomije i neizostavna tekovina našeg društvenog života....“ – zapisali ste, između ostalog, u katalogu koji prati ovu izložbu. Koliko je sloboda važna za čovjeka, ali i umjetnika, svjedočimo vjekovima. Šta za Vas predstavlja sloboda u izražavanju svojih emocija, prilikom stvaranja ? 

Umjetnik je u situaciji u kojoj može da svoje emocije prezentuje i na jedan poetičan način skrene pažnju publike. Na mojim otiscima uvijek možete prepoznati neku emociju, neke posebne osjećaje koje sam zabilježila. To vas, u stvari, može podstaknuti da postavite pitanje.

Kako vidite položaj umjetnika u Crnoj Gori? I može li da se „živi“ od umjetnosti? 

Položaj umjetnika je nezavidan i obeshrabrujući. Kod nas je situacija poražavajuća kada je umjetnost u pitanju. Mada rekla bih ne samo u umjetnosti, već i u ostalim životnim sferama. Od umjetnosti se ovdje ne živi, već bih rekla da umjetnik živi za umjetnost. I dobro je dok umjetnici još uvijek imaju takav elan i razboritost, da se na taj način nose sa životom.

U razvijenijim zemljama gdje je značaj života shvaćen pravom vrijednošću, umjetnici su uvaženi članovi društva, koji žive od svog rada i ne  bave se pitanjima kako preživjeti umjetnost.

Šta poručuje naziv izložbe „Stvaranje tišine“ gledaocima i poštovaocima umjetnosti? 

Tišina je lični doživljaj i terapeutska potreba kako pojedinca, tako i duštva. To je moj način da skrenem pažnju na značaj tišine u svakom pogledu. Mislim da treba i kao pojedinci i kao društvo više da radimo na kulturi i na saniranju izniklog primitivizma.

Mnogo je loših informacija svakodnevno, loših komunikacija i preglasnog ćutanja.

Grafika će, kazali ste, uvijek ostati u svojoj osobenosti jedinstvena, originalna i zasnovana na tradicionalnosti. 

Upravo tako. Grafika je po svemu specifična. To je spektar osobenosti u svijetu likovne umjetnosti. Ona je veoma zahtjevna i izražajna u svom načinu izvođenja i kao takvu je moramo više vrednovati i dati joj na značaju.

S obzirom na to da često izlažete u inostranstvu, kako biste prokomentarisali crnogorsku likovnu scenu – šta je tu dobro, a šta bi trebalo promijeniti? 

Dobro je što imamo takav rasadnik talentovanih umjetnika, ali nije dobro što su prepušteni sami sebi nakon završetka studija.

Izložba „Stvaranje tišine“ otvorena je u Gradskoj galeriji Kotor do 7. februara. Želite li pozvati sugrađane i sugrađanke da dođu i pogledaju izložbu? 

Poziv je upućen mojim Cetinjanima i Cetinjankama, kao i svim ljubiteljima umjetnosti. Radujem se svakom posjetiocu i osvrtu na moj rad.