Kultura

Autorka teksta: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor / B.M. 

Sa 17 godina Lana Zorjan je već nastupala na velikim evropskim scenama, sarađivala sa renomiranim orkestrima, osvojila prestižnu nagradu International Classical Music Awards i održala više od 300 koncerata.

Violinu je počela da svira sa tri i po godine, sa 14 upisala Akademiju umetnosti u Novom Sadu, a od oktobra svoje školovanje nastavlja u Beču.

Za publiku ovogodišnjeg KotorArt-a bila je „nova zvijezda muzičkog neba“. Za sebe, međutim, kaže da je, prije svega, mlada umjetnica koja je još u procesu učenja.

„Ne smatram za sebe da sam jedna od najboljih. Mislim da je to veoma subjektivno i da ima mnogo boljih od mene. Tek imam puno toga da naučim“, kaže Zorjan za emisiju “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora.

U njenom odnosu prema muzici nema mnogo prostora za poređenje i takmičenje sa drugima. Mnogo joj je važnije ono što se događa kada izvođač izađe na scenu i uspije da publici prenese emociju koju je kompozitor zapisao prije nekoliko stotina godina.

„Mislim da je posao performera da pričamo priče koje su kompozitori donosili prije nekoliko stotina godina kroz svoja djela. Ako svojom interpretacijom mogu da dotaknem publiku i da u njoj probudim iste ili slične emocije, to je za mene najveća čast“, ističe naša sagovornica.

Muzika je od najranijeg djetinjstva bila dio njenog svakodnevnog života. Majka joj je profesorka violine, otac operski pjevač, a i djedovi su profesionalno vezani za muziku.

Želja da svira došla je, podvlači, od nje same.

„Ne znam za život bez instrumenta, bez violine. Sjećam se da sam kao mala slušala mamu, dok je držala časove i da me je zvuk violine  oduševljavao. Roditelji čak nijesu željeli da počnem tako rano, ali su vidjeli koliko sam to željela“, prisjeća se ona.

Prvu violinu uzela je u ruke sa tri i po godine. Bio je to najmanji instrument koji je tada mogao da se pronađe, minijaturna violina, gotovo poput igračke. Prvo takmičenje imala je sa pet godina.

Taj period pamti po slikama koje su joj i danas žive: prvom nastupu, dvorcu u kojem je održano takmičenje i mački sa kojom se igrala, kao mala, dok je čekala svoj red za nastup.

Njen obrazovni put odvijao se brže nego što je uobičajeno. Nakon osnovne muzičke škole, prešla je na vanredno školovanje, a sa 14 godina upisala Akademiju umetnosti u Novom Sadu.

Posljednje tri godine studirala je kod violiniste Stefana Milenkovića, kojeg opisuje kao "veoma važnu figuru" u svom umjetničkom razvoju.

„On mi je donio novi pristup načinu na koji vježbam, što je veoma bitno. Naučila sam od njega mnogo i o tome kako da se borim sa tremom, kroz različite vježbe disanja, ali i kako da pristupam neuspjesima“, naglašava Zorjan.

Neuspjeh za muzičara, smatra, ne mora nužno biti veliki poraz, već ponekad i sitnica koja se dogodi tokom vježbanja, jedan skok, ton ili dio kompozicije. Važno je, kaže, ne dozvoliti da se zbog toga “uđe u začarani krug negativnih misli” i izgubi koncentracija potrebna za nastavak rada.

„Kada mi nešto ne uspije dok vježbam, važno je da ne uđem u taj vrtlog u glavi  nije dobro, jer onda više ništa ne mogu da uradim. Morate da savladate instrument, a ne da dozvolite da vas jedna stvar zaustavi“, objašnjava naša gošća.

Posebno mjesto u njenom odnosu sa profesorom Milenkovićem zauzima i violina koju joj je ustupio na korišćenje. Riječ je o instrumentu iz 1880. godine, na kojem je, kako kaže, imala priliku da svira godinu i po.

„Zaista sam uživala svirajući na njoj. Mnogo mi je pomogla i puno sam toga uradila uz pomoć upravo tog instrumenta. Profesoru ću uvijek biti zahvalna“, dodaje Zorjan.

Iako je violina njen životni poziv, ona želi da je publika upozna i van nastupa. Otkriva nam da voli duge šetnje, ples, jogu, različite muzičke pravce, a jedan od omiljenih hobija joj je heklanje.

„Oduvijek sam bila veoma kreativno dijete. Voljela sam da crtam i pravim razne stvari, a onda sam na društvenim mrežama vidjela heklanje i odlučila da naučim. Pustila sam nekoliko videa na internetu i tako naučila“, priča Zorjan.

Od oktobra počinje novu etapu svog obrazovanja i života-studije na Univerzitetu za muziku i umjetnost u Beču, u klasi profesora Pavela Vernikova. Za nju je to veliki profesionalni korak, ali i lični izazov, jer će prvi put živjeti sama, u novoj zemlji i učiti na novom jeziku.

„Prvi put se selim, sve mi je novo. Tome se mnogo radujem, ali sam istovremeno i malo skeptična, jer je to potpuno drugačiji dio mog života“, iskrena je Zorjan.

Do preseljenja je očekuju pripreme, rješavanje dokumentacije i učenje njemačkog jezika, a uz početak studija nastavljaju se i koncertne obaveze.

Sljedećeg mjeseca je očekuju nastupi u Lihtenštajnu, gdje će boraviti desetak dana.

„Mnogo se radujem svemu što dolazi i osjećam se veoma privilegovano i zahvalno. Znam da me čeka mnogo rada, ali upravo tome se i radujem, novom iskustvu i svemu što ću u Beču tek naučiti“, poručuje jedna od najtalentovanijih mladih violinistkinja današnjice.