Kultura

Međunarodni festival KotorArt je i ove godine pronašao način da dotakne srca publike.

Kako je u emisiji “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora  kazala portparolka festivala Sara Lakičević, jedan od programa koji je posebno ostavio utisak na Kotorane  je “Muzika Boke”.

“U novoj realnosti obojenoj korona virusom, tragali smo za novim oblicima komunikacije u umjetnosti. Željeli smo da muzikom probudimo tišinu Bokokotorskog zaliva, a našim sugrađanima uljepšamo svakodnevicu. Tako smo u više navrata do sada, tokom jutra iz barke, budili stanovnike Starog grada, Dobrote, Kampa, Sv. Stasija, Mula, Prčanja i Perasta zvucima kola Bokeljske mornarice. I to ne slučajno, već s namjerom da sve naše građane, kroz simbolične stihove kola, još jednom podsjetimo na viševjekovnu nacionalnu i vjersku toleranciju, osjećaj povezanosti, bratsva i jednakosti”, pojasnila je Lakičević. Kako ističe, reakcije su bile pozitvne.   

“Slušajući Darija Krivokapića, Andreu Živković, Damjana Begovića i mene, ljudi su nas sa oduševljenjem pozdravljali, mahali nam, aplaudirali. Pozivali su nas da predahnemo na obali, nudili osvježavajućim pićima, priganicama, kolačima. Taj neposredan kontakt publike sa umjetnicima za nas je veoma važan, posebnmo u ovim trenucima otuđenosti i straha”, kazala je Lakičević.  

Članovi Gradske muzike takođe su dali svoj doprinos.  “Svirali su kolo Bokeljske mornarice sa zgrade Istorijskog arhiva, Opštine Kotor i katedrale Svetog Tripuna. Članice Gradskog hora su uveseljavale stanovnike grada sa prozora zgrade Muzičke škole. Poseban utisak ostavili su najmlađi učesnici programa. To su bili Andrej Krivokapić i Katija Živković, koji su svirali na pikolo flauti i pikolo horni”, sa zadovoljstvom ističe Lakičević.

Sve pomenute programe, napominje, osmislio je tim Don Brankovih dana muzike, a najveći doprinos, naglašava, dao je umjetnički direktor festivala Ratimir Martinović.  

Ni u jednom trenutku nisu pomišljali da otkažu festival, iako najveći broj ovogodišnjih programa nije realizovan.  “Od početka smo imali jasan stav po tom pitanju i već u februaru imali kompletiran program. Bio je ozbiljno i umjetnički kvalitetno osmišljen, a u susret jubileju-dvadesetogodišnjici festivala koji ćemo proslaviti sljedeće godine. Međutim, u martu smo, zbog poznate situacije sa pandemijom COVID19, morali da prilagodimo program novonastalim uslovima i na sreću, uspjeli da realizujemo više njih”, istakla je Lakičević. 

Na naše pitanje da li je, budući da svira trubu, za vrijeme izolacije razmišljala o nekim novim projektima, otkriva da je već drugog dana boravka kod kuće napisala udžbenik za trubu, posvećen nižim razredima osnovne muzičke škole. 

“Već dugo kopiramo kompozicije, a tehničke vježbe za djecu profesori sami osmišljavaju. Zato sam i došla na ideju da mladima ponudim cjelovito štivo koje će im biti od koristi tokom daljeg školovanja. Zamolila sam i svog profesora trube iz Barselone da mi bude recenzent. Bio je ponosan i oduševljen idejom o kreiranju novog udžbenika. Taj posao sam privela kraju, kontaktirala Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, tako da vjerujem da će se stvari po tom pitanju odvijati brzo, a na dobrobit budućih instrumentalista. Ono što je zanimljivo, jeste da sam se trubi vratila na sasvim nov način. Posljednji koncert sa orkestrom imala sam 10. marta, tako da je vježbanje u četiri zida dobilo potpuno drugačiji smisao. Moje kolege iz orkestra jedva čekaju da se ponovo okupimo i mislim da će, kada sve ovo u vezi sa koronom prođe, koncerti biti sjajni, a publika posebno nadahnuta“, zaključuje Lakičević.

Posljednji program na KotorArt Don Brankovim danima muzike biće održan 26. avgusta