Kultura

Gošća emisije “Katareo” na talasima Radio Kotora bila je istoričarka umjetnosti iz Gradske galerije Kotor Tatjana Kriještorac. Sa njom je o radu kotorske galerije, o umjetnosti, festivalima razgovarala Irena Mačić.

Povod za razgovor je, između ostalog, tradicionalna smotra likovnog i primjenjenog stvaralaštva "Kotorski vizuelni umjetnici 2020" u Gradskoj galeriji Kotor. Uz iskrene čestitke na održavanju i opstajanju manifestacije od izuzetnog značaja za grad Kotor, vaši utisci?

Najprije, moram da Vam zahvalim na čestitkama i na komplimentima, iako mi u Galeriji to ne doživljamo kao neki poseban uspijeh koji zavrijeđuje čestitke. Prosto radimo svoj posao. Ono što je izvjesno jeste da taj posao i nakon svih ovih godina radimo sa nesmanjenom ljubavlju i predanošću.
Drago mi je što je ove godine održana petnaesta po redu smotra likovnog i primjenjenog stvaralaštva u Kotoru. Drago mi je što je 15 umjetnika donijelo svoje radove. Moram da kažem da imamo odličnu izložbu u Galeriji što me naravno, kao nekog ko se bavi tim poslom, posebno raduje. Ono što je izvjesno jeste da Kotor ima izvrsne likovne stvaraoce na koje bi trebao da bude ponosan i grad, a i država. Naravno, cijele sedmice dok se pripremala postavka izložbe i otvaranje tuga je bila ono što sam svo vrijeme osjećala. Galerija je mjesto susreta publike i umjetnika. Kad do tog susreta ne dođe dovodi se u pitanje smisao postojanja ovoga što radimo. Umjetnici su bili prisutni svojim radovima, publika nije bila prisutna. Gradonačelnik je uručio nagradu ovogodišnjoj dobitnici Dušici Ivetić, i to je bilo to. Mi smo navikli da ova izložba uvijek bude nekako posebno i svečana i radosna. Ove godine je ta svečana atmosfera, a i radost, bila izostavljena. Ipak, izložba je u toku i, naravno, svi Kotorani su u prilici da je pogledaju, a ja ih pozivam da to i urade.

Dušica Ivetić je po treći put dobila nagradu kotorske Gradske galerije i još jednom potvrdila svoj umjetnički kvalitet.

Odogovor je da i na jedno i na drugo pitanje. Kada govorimo o izvođačima iz drugih zemalja - to su ljudi koji već godinama žive u Kotoru i oni su ovo naravno vidjeli kao priliku, a nama je to i drago, da budu dio izložbe, jer su svakako dio likovne scene u Kotoru. A kada je riječ o Dušici, da, ona je po treći put dobila nagradu za najbolji rad nastao u tekućoj godini. Njen umjetnički kvalitet ni u jednom trenutku nije bio upitan. Sa zadovoljstvom pratim njen rad od samog početka i mogu reći da je njen umjetnički put išao, na neki način, u očekivanom smjeru odrastanja i zrelog promišljanja. Rad sa kojim ove godine učestvuje na izložbi se neodoljivo nametnuo žiriju, najprije, besprijekorno čistom likovnošću. Lišen je svake naracije, skrivenih ili neskrivenih poruka, značenja, ekspresivnosti, potrebe za dopadanjem, za nametanjem. Samo pod znacima navoda besprijekorna jednostavnost, svedenost likovnih elemenata, gotovo monohohromnost, odmjereno akcentovanje, smireno i sasvim osmišljeno komponovanje, a opet dominira neupitnom cjelovitošću. Osjećaj mira, sklada, opuštanja i gotovo relaksacije koje posmatrač ima pred ovakvim umjetničkim radom je neosporan pokazatelj da ispred sebe ima rad umjetnika koji odlično zna šta hoće, a posebno precizno zna šta neće ili ne želi. To je, između ostalog, i znak zrelosti umjetnika.

Pandemija koronavirusa, kažu umjetnici, uticala je na sve segmente društva, pa tako i na umjetnost. S druge strane, dobili smo višak slobodnog vremena zbog, između ostalog, mjera NKT-a. Kako Vi vidite položaj umjetnosti i umjetnika u vrijeme kovid krize? I uopšte položaj umjetnika i umjetnosti u Crnoj Gori?

Položaj umjetnika i umjetnosti u Crnoj Gori je jedna permanentno i neiscrpno tužna priča. Već neko vrijeme mislim da ta priča i nema nekog smisla jer je mnogi pričaju na razne načine i iz mnogobrojnih uglova gledanja, uz jednu jedinu konstantnu koja se zove uzalodnost. To je preopširna priča za ovaj naš kratak razgovor, ipak neke stvari bi možda trebalo nazvati makar povremeno pravim imenom. Neću da govoirim o nedostajućoj količini novca koja se izdvaja za umjetnost u Crnoj Gori, međutim, moram da pomenem ono što gotovo svi izbjegavaju da govore, a to je ona narodna: “Nije mi do maloga, nego do krivoga djela”. Već bar dvije decenije, a možda i duže, svjedoci smo kriterijuma po kojima se postaje poznati umjetnik, pod znacima navoda ili priznati kritičar u Crnoj Gori, a to znači da vam se na taj način otvaraju razni putevi uslovnog uspjeha. Tzv. dvorskim umjetnicima ili likovnim kritičarima otvorena su sva vrata. Do duše, sva ta vrata su i vremenski i geografski ograničenog karaktera, ali to ipak ostavlja trajnu štetu na nivou kvaliteta, na opštu sliku likovne umjetnosti u Crnoj Gori. Ako se tome još doda praksa da, čast svijetlim izuzecima, ustanove kulture vode ljudi birani po istim kriterijuma, a još pri tom i van struke, stvara se opšta slika beznađa. Od očiju javnosti su zbog toga sklonjeni brojni neprocjenjivo kvalitetni umjetnici, ali i kvalitetan sud o njima, kao i o likovnoj sceni uopšte. Da bi se poboljšao položaj umjetnika, a time i umjetnosti u Crnoj Gori, morali bi prvo stvoriti jednake šanse za sve, ali baš za sve. Da najprije mi izliječimo taj težak virus od kojeg je položaj umjetnika i umjetnosti odavno obolio u Crnoj Gori. Koronavirus je došao, nadam se da će i proći, ali ovo je onaj virus koji mi moramo da izliječimo u Crnoj Gori.

Na koji način je organizovan rad Gradske galerije Kotor u vrijeme pandemije koronavirusa? Kada zainteresovani mogu da dođu u Gradsku galeriju Kotor i pogledaju aktuelnu izložbu, uz poštovanje mjera, naravno, koje podrazumijevaju nošenje zaštitne maske i poštovanje fizičke distance?

Da, ova realnost koja nas je zadesila je promijenila i radno vrijeme Galerije. Dakle, dok se najnovije mjere ne izmijene, zaineresovana publika može da dođe da pogleda aktuelnu izložbu do 14 sati. Svakako, pozivam Kotorane da pogledaju izložbu kotorskih umjetnika. Srećni narodi su ponosni na svoje umjetnike, a Kotorani imaju sreću da imaju razloga da budu ponosni na svoje likovne umjetnike, zato ih i pozivam da se i sami u to uvjere.

Gradska galerija Kotor, ako se ne varam, godišnje organizuje dvadesetak izložbi, multimedijalnih prezentacija, performansa. Svake godine program se ostvari 100%, a realizuju ga dvije zaposlene osobe bez pomoći tehničkog lica pri postavljanju izložbi. Kako uspjevate?
Nas dvije koje ovdje radimo, a to smo Daliborka Kordić, akademska umjetnica i ja, jako volimo ovaj posao, te nam nije teško ni da ga obavljamo predano. Do duše, situaciju nam olakšava i profesionalni sklad i sloga koje gajimo u našem malom galerijskom kolektivu. Naravno, ne bi se bunile kada bi imale pomoć. Pretpostavljam da se niko ne bi bunio pri pruženoj pomoći. Svakako bi korsitilo još jedno stručno lice. Naravno, moram da primjetim da ne bi škodilo da to stručno lice bude muškog pola zbog povremene težine posla, ali naravno funkcionišemo i ovako.

U Gradskoj galeriji Kotor svoje radove izlažu isključivo akademski umjetnici, uz povremene izuzetke. Koji su još kriterijumi kako bi umjetnici mogli da izlažu u kotorskoj Gradskoj galeriji? Na koji način sve to funkcioniše?

Generalno izlažu akademski umjetnici, ali se naravno dešavaju i izuzeci. Prosto ne možemo biti slijepe pred kvalitetom ako još nije zavšio Akademiju ili je završio Višu pedagošku likovni smjer. Uglavnom Akademija je uslov, ali ne jedini. Osnovni generalni uslov je kvalitet umjetničkog rada. A kako se to ostvaruje - mi svake godine imamo otvoreni konkurs za izlaganje u sljedećoj izlagačkoj godini. Taj konkurs je otvoren od 1. januara do 1. decembra svake godine. U prvoj polovini decembra se razmatraju pristigli radovi i sredinom decembra mi pravimo odabir i kalendar izložbi za narednu godinu. O tome obavještavamo umjetnike, šaljemo im pozivna pisma i onda dalje sve ide lako.

Godinama su bili prisutni brojni nedostaci izložbenog prostora. Galerija je renovirana, postavljeno je i novo osvjetljenje. Kako ocjenjujete uslove rada zaposlesnih i izlagača sada i prije par godina?

Ne bih da se prisjećam mnogih stvari koje ne bi smjele da zadese niti jednu instituciju kulture. Npr. višegodišnjeg odbijanja da nam se okreči galerija, višegodišnjih molbi da dobijemo internet itd. Sve ovo sada zvuči gotovo nevjerovatno. Ipak, Galerija je prije 3 godine renovirana, sada izgleda jako lijepo. Naravno, ima još stvari koje bi morale da se urade u najskorijem vremenu, ali nadam se da će se i to desiti. Ono što je najvažnije jeste da uslove za izlaganje imamo. Sistem koji smo postavili za postavljanje slika i grafika je funkcionalan i nama dvijema je fizički olakšao posao, a naravno i Galerija izgleda mnogo ljepše nego što je izgledala.

Činjenica je da bi Gradska galerija, kao jedina galerija sa permanentnim izlagačkim programom u radu, trebalo da se bavi i priređivanjem tematskih izložbi. To je rad koji, pretpostavljam, osim kompleksnog pristupa, zahtijeva i izvjesna finansijska sredstva?

Da, tematske izložbe su moja višegodišnja želja. Imam i konkretne ideje koje se odnose na onaj dio zavičajnog, kulturnog naslijeđa na koji istrživači do sada nisu obratili pažnju, a koji tu pažnju svakako zaslužuju u smislu valorizacije i afirmacije. Nisu samo finansijska sredstva problem u ostvarivanju takvih izložbi. Ako je Galerija autor takvih izložbi, veliki dio istraživanja u cilju priprema takve izložbe bi trebao da se obavlja van galerije i to u toku radnog vremena. To je, za sada, potpuno neizvodljivo jer je, kao što i rekoste, i sami broj zaposlenih u Galeriji nedovoljan za takvu vrstu posla.

Koliko u Kotoru ima akademskih likovnih umjetnika?

Nisam brojala, ali svakako ih ima preko 25.

Mladi likovni stvaraoci doživljavaju Gradsku galeriju kao svoju matičnu kuću, mjesto sa kojeg će započeti svoj stvaralački put i proces afirmacije, koji je težak. Prvu samostalnu izložbu mladi umjetnik teško može sam organizovati, a Gradska galerija Kotor upravo omogućava umjetnicima da rade.

Hvala vam još jednom na ovako lijepim riječima. Ako je zaista tako, onda to znači da mi dobro radimo svoj posao. Da, mladi ljudi mogu da konkurišu za prvu samostalnu izložbu u našoj galeriji i njihov konkurs i materijal će biti uzeti u razmatranje sa podjednakom pažnjom kao i onaj koji pošalju već afirmisana imena. Mi sa velikim zadovoljstvom, svake godine bar dvije izložbe, dva termina ostavljamo za mlade ljude koji počinju svoju izlagačku karijeru.

Znate li koliko je umjetnika “prošlo” kroz Gradsku galeriju Kotor? Koliko je stvaralački put trnovit za umjetnike?

Na prvi dio pitanja nisam sigurna da vam mogu baš precizno odgovoriti, ali od 2005. od kada je nesrećno zatvorena galerija Stari grad na glavnom gradskom trgu i tovorena sadašnja gradska galerija mislim da je svakako preko 300 umjetnika izlagalo ovdje.
A što se tiče trnovitog puta za umjetnika - njihov profesionalni put i život je svakako težak u smislu da bavljenje umjetnošču ne obezbjeđuje najčešće uslove za egzistenciju. Ali opet za umjetnika je to jedini mogući put jer je potreba za stvaranjem nešto što je neizostavan dio njegovog života, nešto bez čega ne može da živi. Taj proces stvaranja je sam po sebi trnovit, ali za umjetnika je jedini i nezamjenjiv. A koliko je trnovit, to mogu da procjene slušaoci i, naravno, još bolje oni koji žive životom umjetnika.

Stiče se utisak da ne dajemo značajan doprinos kulturnom naslijeđu. Mladi umjetnici uglavnom nemaju svoj atelje u kojem mogu da rade, a koji je, pri tom, dobijen od neke gradske institucije. Materijal za rad je skup i teško dostupan, pogotovo u malim sredinama kao što je Kotor.
Kakvog ste Vi mišljenja? I na koji način promišljati i izboriti se sa ovim problemom?
Prostor nekadašnjeg zatvora u Starom gradu biće adaptiran i namijenjen umjetnicima. Da li je to adekvatna pomoć i podsticaj za stvaraoce? Kako Vi vidite taj koncept?

Zakljčujem da je ovo pitanje vezano za Kotor. Odavno govorim, a i ta priča je poprilično zaludna, da bi bilo potrebno, a i lijepo, da grad dodjeli umjetnicima prostor za otvorene ateljee. Kako mislim otvorene, pa na način da posjetioci imaju pristup tim ateljeima, da oni budu dio ukupne kulturne i turističke ponude grada. A da umjetnici, sa svoje strane, dogovore sa gradom neki adekvatan i prihvatljiv način nadoknade za taj prostor u smislu poklanjanja rada Opštini, da umjetnici budu ti koji će davati predmetna i rješenja izrade gradskih suvenira kao i poklona koje Opština daje zvaničnim posjetiocima grada i to na obostranu radost i korist. Da ako umjenik ima potrebu za tim, a ima, može da računa da će mu Opština pomoći u kupovini materijala za pripremu izložbe, a da će on opet u toj vrijednosti uzvratiti Opštini umjetničkim radovima. To je za umjetnika često problem koji ne može sam da riješi, a za Opštinu to nije veliki izdatak. Takođe, Opština može da pomogne kolektivno ili pojedinačno predstavljanje umjetnika van Crne Gore, a da tako grad ponosno predstavi i sebe. Brojni su načini na koje grad može da pomogne umjetnicima, ideja nikako ne manjka, samo je uptina dobra volja. A drugi dio pitanja koji s odnosi na projekat za zgradu Starog zatvora - iskreno moram da priznam da o tome ne znam mnogo. Znam samo iz šturih natpisa u medijima. Način na koji je to javnosti predstavljeno u medijima mi nije sasvim jasan, odnosno, nije mi jasno kakvu i koliku korist će imati crnogorski umjetnici od toga, a pogotovo kotorski umjetnici, te po kojmim kriterijumima će biti birani umjetnici koji će biti dio te priče.

Gradska galerija Kotor pokrenula je i Festival svjetlosti “Zasjaće palaci” koji polako prerasta u tradiciju. I zaista izgleda veličanstveno, radovi umjetnika “oslikani” na fasadama i bedemima Starog grada. Kako ste došli na tu ideju? Cilj je, ako se ne varam, između ostalog i promocija crnogorskih stvaralaca u ljetnjem periodu godine kada, u vrijeme kada ne vlada korona, Kotor posjeti veliki broj turista. I pretpostavljam da su predivni utisci tog veličanstvenog prizora? Možemo podsjetiti i kako izgleda samo veče…

Hvala još jednom. Vi ste danas puni komplimenata za naš rad. Kako sam došla na ideju - pa čini mi se, koliko se sjećam, to je bilo jako jednostavno. Festivali koji se održavaju u Kotoru već godinama u ljetnim mjesecima bave se promocijom nekih drugih vidova umjetnosti na veoma uspješan način. Likovna umjetnost je došla u priliku da bude nepravedno zapostavljena. Tako sam dovedena u situaciju da moram nešto da uradim, da nije u redu da čekam da to uradi neko drugi umjesto mene, da likovna umjetnost mora da nađe put, da se nametne, da povremeno izađe iz galerije. Tako je misao uhvatila jedan smjer kretanja. Učinilo mi se logičnim da Kotor ima izvanrednu scenografiju za taj drugačiji vid predstavljanja likovne umjetnosti. Prosto, jedna misao je slijedila drugu i tako se rodila ideja. Ta ideja je postojala par godina prije nego se ostvarila, prije nego što je naišla na razumijevanje. Nadam se da mi neće zamjeriti ako je pomenem, a rado bih je pomenula, jer je bila prva osoba na čije sam razumijevanje i podršku u ostvarenju ove ideje naišla, a to je bila Marija Bernard, te se tako i desio prvi festival. Naravno, taj festival bi sada trebao da napreduje u svakom smislu. Počevši od tehničkog - da od projekcija koje smo do sada imali pređemo na mapiranje fasada, da se bolje medijski isprati. Javni servis RTCG već 12 godina nije došao u Gradsku galeriju jer ne pripadamo krugu izabranih. Takav odnos isti taj javni servis ima prema Festivalu svjetlosti “Zasjaće palace”. Ukratko, može se popraviti na mnogo načina, ali neću da opterećujem ni slušaoce ni Vas time, već sam gotovo sigurna da ću za to naći adekvatan način. Najvažnije bi bilo da se najprije desi četvrti festival koji se ove godine nije desio zbog situacije sa koronom o kojoj ne bih da govorim. Na tom festivalu se brojnoj inostranoj publici predstavljaju crnogorski i posebno kotorski likovni umjetnici, ali se isto tako kotorskoj publici predstavlja i ono što se dešava na likovnoj sceni u svijetu. Jer, kao što znate, učestvuju umjetnici iz brojnih zemalja.
Kako se dešava taj festival - istovremeno se na 2 do 3 lokacije u Starom gradu dešavaju prezentacije likovnih umjetnika. Jedna prezentacija predstavlja četrdesetak radova samog umjetnika, njegov video pozdrav publici, a sve je to praćeno muzikom i njegovom biografijom na 4 jezika. Ta jedna prezentacija traje 5-6 minuta. Na jednoj lokaciji se u toku jedne večeri desi 5 prezentacija i nakon tog prvog kruga još se dese dvije reprize. Tako da, ukoliko posmatrač na jednoj lokaciji te večeri prvo pogleda 5 umjetnika, može lagano da pređe na sljedeću lokaciju pogleda sljedećih 5 i još jednom tako ili da izabere varijantu da ispred glavnih gradskih vrata na bedemu pogleda kompletan večernji program na jednom mjestu, program koji se dešava na jednoj ili dvije lokacije unutar bedema. Taj festival obično traje 3 večeri i to bi bilo to. Izglega jako lijepo i to ne samo nama koji to organizujemo, mi do duše uvijek nađemo primjedbe, zamjerke, ali ono što mi se sviđa publika je oduševljena. I ne samo na licu mjesta ono što vidim, čujem, osluškujem, nego dobijamo i brojne komplimente, najprije preko društvenih mreža gdje se to prati. I uopšte imam utisak da mnogo veći broj ljudi to prati na društvenim mrežama nego uživo.

Podsjetiću da je najveći broj mladih izlagača koji su započeli svoju karijeru u Gradskoj galeriji Kotor, kasnije imalo puno uspjeha. Vaša uloga u Gradskoj galeriji Kotor jeste i promocija akademskih umjetnika, štampanjem kataloga i komunikacijom sa drugim galerijama.
Posjećenost izložbi u Kotoru nije na zavidnom nivou, oskudjevamo sa posjetama ljubitelja umjetnosti. A to nije slučaj samo u vrijeme pandemije koronavirusa. Kako Vi na to gledate, zbog čega je to tako? I postoji li neki model kako prevazići tu, ajde da kažemo, nedovoljnu zainteresovanost jednog dijela naših sugrađana i sugrađanki?

Posjećenost izložbi gotovo nigdje više nije na zavidnom nivou. Ako preskočimo temu opšte apatije u društvu, a rado bih je preskočila, ono što moramo znati jeste da je likovna publika nešto što se godinama stvara i gaji. A mjesto za to su, najprije, prosvjetne ustanove. Postoji ogroman prostor za rad sa djecom i omladinom na tom polju. Ovo je prilika da kažem da smo mi ovdje iz Galerije jako zainteresovane da u tom smislu pomognemo, ako je neko zainteresovan za našu pomoć. Djeca u školama i omladina su oni koji će vrlo brzo postati odrasli ljudi i likovna publika. Treba neko na vrijeme da im skrene pažnju uopšte na likovnu umjetnost, da im je na adekvatan način približi kako bi je zavoljeli, a da im i pokaže na koje sve i kolike načine ta ista likovna umjetnost može oplemeniti njihov život. Osim toga, ono što je potrebno je medijska podrška. Radio Kotor nas u tome od samog početka podržava i mi smo vam na tome veoma zahvalne. Ipak, svi znamo da je televizija ubjedljiviji mediji, a tu nemamo podršku. Nadamo se da će se to uskoro promijeniti. Društvene mreže su, na neki način, popravile stvar u tom smislu, ali istovremeno i odmažu u tom poslu jer ljudi virtuelnom stvarnošću često zamjenjuju život, te se tako zadovolje i gledanjem izložbe iz udobnošću svoga doma. Sada nam takva realnost, nažalost, postaje jedino dostupna.

Da li su budžetska sredstva sa kojima Gradska galerija Kotor raspolaže dovoljna za rad uspješne ustanove kulture kakva je kotorska Gradska galerija?

I u tom smislu smo imale razne faze. Onih ružnih ne želim da se prisjećam, trajale su dosta dugo. Danas smo u mogućnosti da umjetnicima redovno obezbjeđujemo kataloge, plakate, pozivnice, ono što je neophodno, koktel na otvaranju izožbe. A i takođe bi bilo neophodno da se tim umjetnicima obezbjedi smještaj dan pred i na dan otvaranja izložbe jer oni moraju da obezbijede prevoz i sebi i svojim radovima. Prevoz radova je često jako skup, zavisno od toga šta izlažu. Ako nsiu iz Crne Gore, oni moraju da plate i carinske troškove. Bilo bi lijepo kada bi ih mi oslobodili bar tog troška. Imam ideju i mislim da bi bilo vrlo lijepo kada bi imali na raspolaganju neki manji stan u kojem bi umjetnici mogli da borave dvije večeri. Taj stan mjesečno košta sa svim trškovima održavanja recimo 400 eura. A kad gostujući umjetnici nisu tu taj stan bi mogao da se koristi na sljedeći način. Naime, po pozivu umjetnici dolaze i borave u Kotor 14 dana. Za uzvrat gradu ostave dvije slike, ili čime li se već bave, nisu obavzne slike, u nekom pretpostavimo traženom formatu i na temu pogleda na Kotor. Kad kažem pogled na Kotor, ne mislim na pejzaž, mislim na doživljaj Kotora. Naravno, ne bismo uskraćivali umjetniku slobodu da taj doživljaj iskaže na sebi adekvatan način. Tako bi Opština ili Kulturni centar, u zavisnosti ko bi taj stan obezbijedio, u toku jedne godine postao vlasnik bar 30 do 40 umjetničkih radova koje ima spremne kao izložbu u predstavljanju Kotora van grada. Takođe, nakon godinu dvije mogao bi da se odštampa izvanredan katalog monografija koju bi predstavnici Opštine mogli da dijele svojim posjetiocima kao vrlo lijep poklon. Sa nevelikim ulaganjem, malo dobre volje, mnogi mogu da budu zadovoljni i da se značajno popravi situacija u likovnoj umjetnosti u gradu.

Čije radove posebno cijenite kao vrsna poznavateljka umjetnosti?

Sebi bih dopustila da vam na to pitanje ne odgovorim precizno. Spisak nije baš mali, ali ono što sa radošču mogu da kažem jeste da su neki od njih učestvovali na našem Festivalu svjetlosti, neki od njih će pouzadno učestvovati u godinama koje nailaze. To je lijepa strana, između ostalih, ovog festivala. Ako ne možemo te umjetnike da dovedemo u Kotor iz manje ili više razumljvih razloga, bar možemo da dovedemo njihove radove i njihovo povjerenje u ono što radimo.