Kultura

Pjevačko društvo (PD) „Grbalj“ svakog 14. januara priređuje tradicionalni novogodišnji koncert u Kulturnom centru „Nikola Đurković“, koji važi za jedan od posjećenijih. Tako je bilo i ove godine, pa je to bio i povod da razgovaramo sa predsjednikom Društva Brankom Kovačevićem, koji je za naš program podsjetio da je društvo osnovano 2000. godine sa sjedištem u manastiru Podlastva.
Iako je, kaže, pandemija koronavirusa znatno usporila rad ovog društva, oni su ostali na istom putu – da šire i njeguju kulturnu baštinu Grblja.
U nastavku prenosimo dio razgovora.

Šta je publika u Kotoru imala priliku da pogleda? Osim pjesme, odnosno izvornog pjevanja i igara, predstavljeni su i običaji ovog kraja?

Kulturno društvo „Grbalj“ osnovano je 2000. godine sa ciljem da sačuva svoje običaje, kulturu i tradiciju. Grbalj je oduvijek kao regija bio izložen izazovima i iskušenjima. Samo zahvaljujući Grbljanima koji su bili odlučni u očuvanju svoje kulture, identiteta i tradicije, sačuvao je svoju bitnost i identitet. Stablo bez žila je trupac. Da se to ne bi desilo, jedan od motiva bilo je osnivanje PD „Grbalj“ koje baštini običajne pjesme, igre i traidiciju.

Koliko je važno zapravo njegovati kulturu, tradiciju i autentičnost jednog kraja? Stiče se utisak da se to u neko savremeno doba izgubilo. Ovom prilikom i da pohvalimo PD „Grbalj“ koje postoji više od dvadeset godina, a i dalje je na tom putu.

Jeste. Bitno je, jer kako dolazi novo vrijeme, nove generacije, ono što je bilo tradicionalno, počev od svadbe, više se ne njeguje na onaj način kako je to ranije bio običaj i kakav je to bio događaj u porodici i u Grblju. Sada se uglavnom svadbe održavaju u restoranima, nema više onih pravih koje su bile u Grblju. Mi baštinimo i te običaje i na posljednjem nastupu smo baš imali jednu pravu grbaljsku svadbu. To je bilo prije korone u programu PD koje je nastupilo u kotorskom Kulturnom centru.

Koncert se tradicionalno održava u Kulturnom centru i to je godišnji koncert koji ima za cilj, između ostalog, da publici predstavi rad ovog društva. U pitanju je mješovito društvo. Koliko broji članova/ica?

Trenutno brojimo oko tridesetak članova/ica. Mi smo i ranije, prije korone, imali i folklornu sekciju. Međutim, s obzirom na to da imamo problem sa prostorijama, nemamo gdje da održavamo svoje probe i vježbe, naročito kada je u pitanju folklor. Direktorica škole u Radanovićima, Mare Pržica, nam uvijek izlazi u susret, pa hodnik ove obrazovne ustanove koristimo za vježbe. Velemir Andrović nam je dao svoju prostoriju koju koristimo kao kancelariju. Ti uslovi nisu dovoljni. Sjedište društva je u manastiru Podlastva, gdje je i osnovano.

Osim problema neadekvatnog prostora u kome vježbate, da li ima još nekih na koje treba obratiti pažnju, jer ipak možemo da kažemo da je to tradicionalno društvo koje postoji, kazali smo, više od dvije decenije?

Problemi su najprije, finansijske prirode, jer se uglavnom sami finansiramo. Ima nekad razumijevanja i od institucija lokalne samouprave, ali to su sve vrlo mala sredstva.
Imamo tradicionalno gostovanje u Istočnom Sarajevu u Vojkovici. To je krajem avgusta, početkom septembra i radi se o starom, izvornom, srpskom pjevanju. Tamo ima po 70, 80 grupa. Sav trošak i organizaciju snosi Opština. Imamo poneku donaciju, ali uglavnom se sami finansiramo.

Koliko se često okupljate?
Da li je društvo otvoreno za upis novih članova i članica?

Jeste, sa zadovoljstvom. Kad je folklor prestao sa radom, bilo je puno zainteresovanih mladih. Oni koji učestvuju, nisu uvijek u mogućnosti da budu sa nama zbog prirode posla, odlaska na fakultet van Crne Gore i slično. Tako da, ko god želi, dobro je došao, naročito ako je mlađi/a i ima talenta za pjesmu i igru.

Pomenuli ste pandemiju koronavirusa, ona je zapravo uticala na svaki segment društva, pa tako i na kulturu, odnosno pjevačka društva. Na koji način je uticala konkretno na rad Vašeg društva i brojnost njegovih članova/ca i koliko ste bili u prilici da se okupljate, vježbate i nastupate?

Za vrijeme korone takve su bile mjere da se nije ni vježbalo, a nigdje se nije ni nastupalo. Mi imamo tradicionalno nastupanje u Istočnom Sarajevu, zatim u Goraždama, dva puta smo bili na Kosovu, u Zubinom potoku, Kraljevu, ali i širom Srbije, Crne Gore, počev od Podgorice, zavisno od toga kakva se dešavanja organizuju. Uvijek smo bili pozvani i uvijek smo se odazvali. Ono što krasi društvo jesu i humanitarni koncerti. Tako smo nastupali u Budvi, u Domu vojske, za jednog dječaka kojem je bila neophodna pomoć, a koji se, mislim, uspio izliječiti. I to je jedan od motiva - da pokažemo solidarnost i ljudski osjećaj kada je nekome teško.

Osim koncerata u Crnoj Gori, gostujete i u regionu. Kakve utiske nosite sa tih nastupa i kakvi su generalno utisci publike, kako oni reaguju?

Publika reaguje tako što nas uvijek poziva. Da ne uvažavaju kvalitet i ne osjećaju zadovoljstvo našim nastupom, vjerovatno nas ne bi ni pozivali. Imamo puno poziva, iz regije, Srbije i  Republike Srpske, gdje se uvijek rado odazovemo.
Nažalost, za vrijeme korone, od našeg zadnjeg nastupa u Kulturnom centru „Nikola Đurković“ Kotor, napustila su nas tri bitna člana, koja su preminula i ja im ovom prilikom odajem zahvalnost za sve što su uradili za Pjevačko društvo. Dio njih su i osnivači Društva. To su Milka Ivetić, Niko Mikijelj i Savo Grivić.

Osvajali ste i nagrade na takmičenjima. Koliko su one važne? Jesu li na neki način svojevrsna afirmacija vašeg rada i truda upravo na polju očuvanja kulturne baštine Grblja?

Jesu, svakako. To je i motiv - da se nastavi sa radom, jer na svakom takmičenju osvojimo po neku nagradu od 1. do 3. mjesta. Specifično je za Vojkoviće, jer tamo imaju stručni žiri. Da biste učestvovali, morate da imate scenski prikaz, literarni rad i pjesmu. To se pošalje mjesec dana prije nastupa. I žiri od svih tih gradova odabere pet koji će ući u užu konkurenciju. Mi smo uvijek bili u užoj konkurenciji i osvajali jedno od prva tri mjesta.

Kulturna baština Grblja dugi niz godina privlači pažnju velikog broja naučnika, etnogologa, etnomuzikologa, arheologa. Koliko ste imali priliku da sarađujete sa eminentnim stručnjacima na tom polju?

Sarađivali smo sa muzikološkinjom Zlatom Marjanović koja je doktorirala na izvornom pjevanju Grblja. Objavila je knjigu, zbirku izvornih pjesama i gdje je obradila i način kako se one izvode.
Ima i etnoloških i arheoloških, jer Grbalj ima 68 svetinja, crkava i tri manastira. To je maltene Sveta gora u malom, jer malo koje područje ima toliko kulturnih i sakralnih objekata, počev od IX vijeka i ranije koji datiraju na prostoru Grblja.

Vaši planovi za ovu godinu?

Da posluži zdravlje, da više nema problema sa koronom, da nastavimo ono što nam je obaveza i tradicija i učestvujemo na koncertima. Još jednom pozivam sve one koji su zainteresovani i koji imaju volju, a znaju da pjevaju i igraju, da nam se priključe. Dobro su došli u PD „Grbalj“.

Tekst: Irena Mačić
Foto: Radio Kotor