Kultura

U okviru književnog serijala Pjaca od knjige, Međunarodnog festivala KotorArt, sinoć je u Kreativnom habu, u Kotoru, održano veče posvećeno jednom od osnivača Festivala, don Branku Sbutegi, čiju dvadesetu godišnjicu smrti Festival obilježava nizom programa tokom ovogodišnjeg izdanja.

Program je objedinio projekciju kratkometražnog igranog filma „Krava“, nastalog prema istoimenoj priči don Branka Sbutege, te promociju knjige „Don Branko Sbutega“, najobuhvatnijeg izdanja posvećenog njegovom životu i stvaralaštvu.

Veče je otvoreno projekcijom filma „Krava“, u režiji i prema scenariju Pava Marinkovića, ostvarenog u hrvatsko-crnogorskoj koprodukciji. Film je svjetsku premijeru imao na Međunarodnom filmskom festivalu u Čikagu, gdje je bio nominovan za prestižnu nagradu Zlatni Hugo. U glavnim ulogama nastupaju Stjepan Perić i Dubravka Drakić.

Hrvatsko-crnogorska koprodukcija okupila je autore i umjetnike iz obje zemlje, potvrđujući značaj regionalne saradnje u savremenoj filmskoj produkciji i otvarajući prostor da književno nasljeđe don Branka Sbutege dobije novo umjetničko tumačenje kroz filmski medij. Projekat je realizovan uz producentsku saradnju timova iz Hrvatske i Crne Gore, a na kotorskoj projekciji prisustvovala je i crnogorska producentkinja Sara Stijović, koja je, zajedno sa rediteljem Pavom Marinkovićem i glumicom Dubravkom Drakić, učestvovala u razgovoru sa publikom o procesu nastanka filma, izazovima adaptacije i značaju međunarodne koprodukcije za realizaciju ovakvih umjetničkih projekata.

“Kada imate dobrog glavnog producenta projekta, a to je u ovom slučaju Sanja Šamanović, svaka komunikacija i dogovori su bili veoma jednostavni, kada se radi sa profesionalcima sve je lako”, kazala je koproducentkinja Stijović.

Govoreći o inspiraciji za film, reditelj Pavo Marinković istakao je da ga je priča don Branka Sbutege osvojila svojom moralnom snagom i jednostavnošću, te objašnjavajući režijski postupak akcentovao, da je najveći izazov bio pronaći filmski izraz za unutrašnje stanje savjesti:

 „Priča je filozofski duboka, bogata svojom dubinom, a slike smo morali zamisliti i to je zapravo bio redateljski izazov za mene. Radim uglavnom filmove koji su komedije i drame i u tim filmovima se dosta govori. Dakle, prvo je bilo kako ispričati priču gdje ljudi uglavnom šute i gdje je treći bitan lik krava, ako ne i glavni lik. Kako postići tu metaforu savjesti. U filmu ima jedno 30 kadrova zrcala koje smo, moj snimatelj i ja, pokušali staviti u kadar i konstruirati kadar prema tom zrcalu, kao nekakvom stanju svijesti, pogleda u samog sebe. Ovo je film o savjesti. Kako ćeš tu savjest pokazati filmskom slikom? Meni osnovno je bilo kako oslikati savjest, kako dodati tu jednu dimenziju da bismo dohvatili prozu don Branka, da budemo na razini. Čitajući tu priču cijelo vrijeme sam osjećao da je autoru, don Branku, žao što su ljudi takvi kakvi jesu u ratu”.

Dodao je da je filmska adaptacija pratila moralni put glavnog junaka do njegovog konačnog sloma.

„Ono što je bilo bitno za film – mi smo trebali napraviti neki luk. Čovjek u filmu pokušava biti častan, međutim dolazi do te korupcije savjesti i zapravo dolazimo do točno one zadnje rečenice don Brankove: Pucanje u kravu je pucanje u svoju savjest. Dakle, nema više, nema više…“, naveo je reditelj.

Glumica Dubravka Drakić kazala je da je tek nakon sinoćnje projekcije u potpunosti osvijestila slojeve priče i procesa njenog nastanka:

„Svaki sloj, čini mi se, da je tek večeras dopro do mene. Sve ono što sam osjećala dok sam čitala i o čemu je Pavo pričao... Drugačije je snimati kratki igrani film zato što je mnogo izazova, veoma kratko vrijeme, ljudi koje uopšte nisam poznavala. Meni je zaista čast što sam dio ovog filma”.

Prisjetila se i vlastitog poznanstva sa don Brankom Sbutegom, naglasivši da je upravo njegova humanistička misija bila najveći pokretač svih koji su radili na filmu.

„Bili smo, čini mi se, djelić misije don Branka Sbutege. Ta njegova misija je izuzetno jaka, a dosta prećutana među svima nama. To je potreba da se progovori o ljudskosti u teškim vremenima... Don Branka sam upoznala u Crnogorskom narodnom pozorištu; bio je jedan od najvećih zaljubljenika u pozorište koje sam upoznala. Pokušavala sam da shvatim otkud tolika ljubav prema ljudima“, istakla je Drakić.

Drugi dio večeri bio je posvećen promociji knjige „Don Branko Sbutega“, koja objedinjuje biografski tekst Antuna Sbutege, studije Iva Banca i Nenada Popovića, prozne i poetske knjige don Branka, njegove eseje, dramski tekst, kao i bogatu foto-dokumentaciju koja svjedoči o njegovom životnom i duhovnom putu.

O knjizi su govorili Antun Sbutega, predsjednik Fondacije Don Branko Sbutega, i Ratimir Martinović, generalni i umjetnički direktor KotorArta, dok je razgovor moderirala Sara Lakičević.

Ratimir Martinović podsjetio je na značaj don Branka Sbutege u nastanku i razvoju Festivala, naglašavajući da je upravo njegov pogled na kulturu oblikovao identitet KotorArta.

„Moram da kažem da, kao neko ko je poznavao don Branka, pored svih stotina, a vjerovatno i hiljada programa koje smo organizovali, ovaj program večeras predstavlja posebnu odgovornost i poseban emotivni naboj. Dvadeset pet godina je ove godine festivala KotorArt, a dvadeset godina otkad nas je prerano napustio don Branko. Međutim, tih pet godina zajedničkog rada bile su dovoljne da trasiramo ono što stoji u srži festivala od samog početka – definiciju festivala kao mjesta prijateljskih susreta i nezavisne inicijative u kulturi“.

Govoreći o aktuelnom trenutku, ukazao je na vrijednosti koje je don Branko zastupao i njihovu savremenost.

„Don Branko se rukovodio Kantovom mišlju o zvjezdanom nebu nad nama i moralnom zakonu u nama. Iz perspektive festivala postavlja se pitanje da li je ova večerašnja priča istovremeno paradigma današnjeg odnosa prema gradu i zalivu“, rekao je Martinović.

Zaključio je da će KotorArt nastaviti da njeguje sjećanje na svog suosnivača kroz buduće programe.

„Današnji KotorArt čuva uspomenu na don Branka kako umije i zna i nastaviće da je čuva kroz buduće debatne i umjetničke programe pod nazivom Don Brankovi dani. Posvećenost kojom je živio za pomireno, kulturno, civilizovano i pravedno društvo i danas podjednako inspiriše i pokreće“, poručio je Martinović, završivši obraćanje stihovima don Brankove pjesme „Spali me u srcu“.

O motivima objavljivanja knjige govorio je Antun Sbutega, ističući da je osnovni razlog bilo uvjerenje da su misao i djelo don Branka Sbutege jednako relevantni i danas.

„Pokušaću da objasnim zašto smo odlučili da objavimo ovu knjigu. Motiv nije bio ni bratska ljubav, ni prijateljstvo, niti to što je Branko bio suosnivač KotorArta. Motiv je bio uvjerenje da je ono što je Branko napisao prije 25, 30 ili 40 godina, kao i ono što je propovijedao, svjedočio i radio, vrijedno i danas aktuelno. Za to postoje objektivni dokazi, jer je izdržalo probu vremena“, kazao je Sbutega.

Podsjetio je da su Brankova djela nastavila da žive i nakon njegove smrti.

„Njegova knjiga Kurosavin nemir svijeta imala je deset izdanja i bila bestseller u regionu. Objavljene su posthumno dvije knjige pjesama; njegovi tekstovi bili su inspiracija za monodramu i za ovaj sjajni film koji ste upravo vidjeli, kao i za više muzičkih kompozicija. Njegova pisana djela više se ne mogu naći u prodaji, pa smo odlučili da ih saberemo u jednoj knjizi“, rekao je on.

Kazujući o Brankovom djelovanju tokom ratnih devedesetih, istakao je da je dosljedno zastupao univerzalne vrijednosti.

„Nije pravio razliku između svojih i njihovih, već je na isti način osuđivao sve zločine i njihove inspiratore, sa svih strana, što mu je donijelo neprijateljstvo agresivnih nacionalista i vjerskih ekstremista. Njegove etičke i duhovne poruke imale su veliki odjek zato što je imao dar komunikacije i dar riječi“, naglasio je Sbutega.

Zaključujući obraćanje, podsjetio je na duhovnu dimenziju Brankovog stvaralaštva.

“Brankova vizija je, kao i svakog kršćanina, bila iznad horizonta ovozemaljskog života. On je posmatrao svijet s aspekta vječnosti, sub specie aeternitatis, kako kaže filozof Baruh Espinoza: kraljevstvo nebesko počinje na ovom svijetu, ali se kompletira na onom svijetu. Sveti Augustin piše da država Božja i zemaljska koegzistiraju, i na nama je da izaberemo kojoj ćemo pripadati. Brankovu viziju najbolje izražava natpis na monumentalnom mozaiku Eda Murtića u crkvi Svetog Stasija u Dobroti, koji je on naručio i inspirirao. Taj natpis glasi: Zahvaljujem ti, Gospodine, što bijah na ovome svijetu“, zaključio je Antun Sbutega.

Organizatori ističu, da kroz film, književnost i razgovor, KotorArt potvrđuje opredijeljenost da njeguje i prenosi vrijednosti humanizma, dijaloga i umjetnosti koje je don Branko Sbutega svojim životom i djelovanjem trajno afirmisao, ostavljajući nasljeđe koje i dvije decenije nakon njegove smrti nastavlja da inspiriše.

Tekst: Nataša Janović

Foto: Radio Kotor/N.J.