Kultura

U okviru festivala KotorArt i programa Pjaca od filozofa, sinoć je u Kreativnom habu održan panel pod nazivom Grad kao arhiv pamćenja i promjena. Učesnici razgovora bili su istoričar i pisac Dragan Markovina, pisac i predsjednik Udruženja KROKODIL Vladimir Arsenijević i andragoškinja Barbara Obradović Pajić, dok je razgovor moderirala Milica Nikolić, stručnjakinja za kulturu i rodnu ravnopravnost.

Razmišljajući o svakodnevici u Kotoru i pritiscima koje donosi turizam, Barbara Obradović Pajić osvrnula se na kompleksnu dinamiku između ljepote grada i otežanog života njegovih stanovnika. Istakla je kako grad posmatra kao živo biće koje se stalno mijenja, a u tom procesu mještani često osjećaju nemoć.

„Put od kuće do Haba dug jedan kilometar vozila sam se 40 minuta. Četiri kruzera dnevno su zaista previše. Grad nije spreman – ni infrastrukturno, ni organizaciono. Svi vidimo zaradu, ali svakodnevni život postaje sve teži. Kotor ima samo jednu ulicu, a kroz nju pokušavaju da prođu svi. To nije održivo. Ne mislim da brodovi treba da se ukinu, ali mora se pronaći mjera – za sada je nismo našli”, kazala je Obradović Pajić.

Uprkos brojnim izazovima, naglasila je i emotivnu povezanost s prostorom, koja opstaje bez obzira na promjene.

„Ima dana kada ujutro izađem, vidim pun grad i pomislim – kao da sam u Firenci ili Veneciji. A onda dođe novembar, decemba, grad se povuče, kao da zaspi. Ali nije mrtav, on se samo odmara, priprema za novu sezonu. Grad ima svoj ritam i svoju tišinu. Prije petnaestak godina, kada su djeca iz Japana boravila ovdje, poslali su knjižicu u kojoj su napisali da nikada nisu vidjeli grad sa toliko energije. Svaki kamen, pisali su, zrači ljudskom energijom”, kazala je Obradović Pajić.

O gradovima kao mjestima memorije i svakodnevnog otpora govorio je i Vladimir Arsenijević, ističući da Beograd, uprkos svojoj haotičnoj prirodi, i dalje pruža prostor za kreativni život.

,,Beograd je gotovo po definiciji neurotičan grad. Iscrpljuje čovjeka kroz najbanalnije stvari – od saobraćaja do zagađenja. Ali unutar tog haosa postoji jedna pozitivna energija, neki duh koji nikad nije potpuno poražen. Koliko god da su sile koje njime vladaju često negativne, on se ne predaje. U njemu je i dalje moguće živjeti kreativno, stvaralački, boriti se protiv apatije”, navodi Arsenijević.

Osvrnuo se i na transformaciju gradskih prostora, navodeći primjer nekada simbolične ulice u kojoj se ogleda šira društvena promjena.

„Njegoševa ulica na Vračaru bila je srce mladalačke kulture, mjesto okupljanja, pjesme, Novog talasa. Danas je okupirana od strane desničarskih grafita i murala. I dok jedni sjede u kafićima, potpuno desenzibilisani na ono što je ispisano na zidovima, ulicom vlada jedno bizarno suživljavanje. To je metafora za grad koji se gubi, a da to gotovo i ne primjećujemo”- kazao je Arsenijević.

Iz perspektive nekoga ko živi između tri grada – Splita, Mostara i Korčule, Dragan Markovina je naglasio da je grad, prije svega, pamćenje i prostor zajedničkog života, koji se sve više gubi pred naletom monokulture turizma.

„Turizam je danas industrija koja uništava gradove. Split, pa Dubrovnik, a sada i Kotor – svi slijede isti obrazac. Kada vam neko ponudi pola miliona eura za stan koji je vrijedio osamnaest hiljada, naravno da ćete ga prodati. Tako se centar isprazni, a ulice ostaju bez života. Ljudi odlaze, ili ih pretvaraju u apartmane. Grad se seli na periferiju, a tamo nema ni veza, ni prostora za svakodnevni život. Život postaje skup i otuđen”, Kazo je, između ostalog Markovina.

Tekst: Tamara Vuković
Foto: Međunarodni festival KotorArt