Kultura

Međunarodni festival KotorArt zatvara ovogodišnje izdanje koncertnim izvođenjem savremene opere „Gospa od Škrpjela“ kompozitorke Irene Popović, na libreto Jelene Novakodržan danas, 13. avgusta, u Crkvi Sv. Duha, sa početkom u 21 čas. 

Opera je nadahnuta jednom od najpotresnijih bokeljskih legendi, pričom o Jacinti Kunić.. Početkom devetnaestog vijeka ova vezilja i slikarka iz Perasta započinje da radi na slici  koju veze nitima svile, zlata, srebra i sopstvene kose. Tom slikom ona se zavjetuje na vjernost. Dok veze, ona čeka svog voljenog supruga, pomorca, kog neće dočekati. Njena slika religiozne tematike koja je nastajala četvrt vijeka postaje scena želje, strpljenja, vjere, odanosti, snevanja  i zagrljaja. U tom dugom čekanju, Jacinta je izgubila vid, ali ne i nadu i ljubav.

Ulogu Jacinte će tumačiti Natalija Radić, sopran, Doris Franović, djevojčica i Dubravka Drakić, glumica, uz pratnju Ansambla Boka kojeg čine Tamara Knežević, flauta, Nenad Jovanović, violina, Željko Ivović violončelo, Marina Mikić, klavir, i Nikola Šašković, perkusije.

“Gospa od  škrpjela” je opera o ženskoj borbi, samoći, vjernosti i izuzetnosti. U njoj ne postoje linearna naracija, kao ni izdiferencirani likovi. Postoje tri pjevajuća glasa: dječiji, ženski/učeni glas i glumački glas. Svi koji se pojavljuju u ovoj operi jesu Jacinta Kunić. Ona je glas, djevojčica, djevojka, žena, tetka, starica, monahinja, kit, puž bačvaš, sunce, zvono. Njena kreativnost i istrajnost je kitova pjesma druge frekvencije, zelena svijetlost puža bačvaša, slojevito i mnogobrojno sunce Etel Adnan, sunce koje daje, a ništa ne traži zauzvrat Oksane Timofejeve, odvažno cvijeće Fride Kalo, odzvanjanje zvona između vjere i nade. Mnoge su i danas među nama Jacinte: pišu, pjevaju, odbrojavaju, komponuju, slušaju, vjeruju, bore se, čekaju, poklanjaju, svijetle. Ova opera je horska pjesma o njihovoj ne/vidljivosti i ranjivosti, opera kao nagovještaj ostrva u nastajanju. - istakla je Jelena Novak, libretistkinja.

Koncertnim izvođenjem savremene opere “Gospa od Škrpjela” za kraj festivala, simbolično je zaokružena ideja sa početka Festivala i svečanog otvaranja da sve počinje i završava kod kuće, u Boki, dok Kotor, kao njen kulturni centar, ostaje mjesto na kojem se susreće cijeli svijet.

KotorArt