Kultura

Svečanim otvaranjem naziva “Mostovi muzike” sinoć je započeo program XXIV Međunarodnog festivala KotorArt, već tradicionalno na trgu ispred Katedrale Sv. Tripuna u Kotoru.

“Zvona zvonite”, pozvao je jedanaestogodišnji Karlo Kovačić, najmlađi član Gradske muzike Kotor, te zvanično otvorio Festival.

Govor direktora Festivala, pijaniste i univerzitetskog profesora, Ratimira Martinovića privukao je pažnju publike i izazvao dugotrajni aplauz. Umjesto svečanog pripremljenog govora Ratimir Martinović se obratio apelom, osvrnuvši se na aktuelna dešavanja u Kotoru i Crnoj Gori.

“Napisao sam cijeli govor koji vam neću pročitati, a koji se jednim dijelom odnosio upravo na Dan državnosti, na moje posebno drage večerašnje goste, porodicu Karadaglić i naravno, našeg viteza Miloša koji bi, da ne svira večeras u čuvenom Wigmore hall-u u Londonu, bio ovdje večeras sa nama. Ali biće sa nama 30. jula na koncertu, i  znam da ga mnogi nestrpljivo iščekuju, i da ga čuju, ali i da ga zagrle, čvrsto, najčvršće, od srca, od zahvalnosti, od ponosa za njegov hrabar, patriotski gest koji budi nadu da ovo društvo nije zapalo u totalnu apatiju. Napisao sam u tom govoru ponešto i o našoj stalnoj, iscrpljujućoj sizifovskoj borbi sa ministarstvom kulture”, kazao je Martinović naglasivši da su  Ugovor za ovu godinu potpisali prije četiri dana, iako su prvi predlog programa predali još u decembru i da se to ponavlja godinama unazad.

“ Kotor je sasvim druga priča od ove koju pričamo večeras. Priča Kotora govori o muzičkom životu ranog srednjeg vijeka, o prvim notnim zapisima iz XI, o orguljama iz XV vijeka u našoj katedrali, o katedralnom horu kao centralnoj muzičkoj instituciji, o životu, o renesansom i baroknom Kotoru, o muzičkim večerima u plemićkim palatama,  prvoj muzičkoj školi na teritoriji današnje Crne Gore iz 1856. o desetinama klavira krajem XIX vijeka na teritoriji našeg grada. Pisao sam o izuzetno vrijednom festivalu rane muzike Tolite Portas, Kotorske biskupije. Najavio sam u tom napisanom govoru i povratak na tradiciju veza, festivala i zvona katedrale Svetog Tripuna. Prisjetio se don Branka Sbutege i njegovih riječi iz 2002. godine prilikom gostovanja Zagrebačke filharmonije. i najavio malo, prijatno i, rekao bih, lijepo iznenađenje na kraju protokolarnog dijela programa koji dalje stoji. Sve sam to napisao u govoru koji vam neću pročitati. Jer, kao rođenom Kotoraninu, sva svečanost današnjeg dana i ove večeri, svjetla pozornice, sva Miloševa hrabrost koja inspiriše i podstiče, svi naši iscrpljujući odnosi za Ministarstvom, sva podrška grada, sve naše savremene interpretacije, baštine i podmlađivanje naše festivalske tradicije, sve to ipak pada u duboku sjenku današnje vijesti o izvještaju UNESCO-a za Kotor i Boku i dva današnja potpuno različita tumačenja ovog izvještaja, jedan iz novinarskog, a drugi iz pera Ministarstva kulture. Kako god da se tumači ovaj izvještaj, jedna misao prijeteći zlokobno stoji - ako Kotor izgubi status na UNESCO listi, izgubio je bitku za sebe samog. Zato umjesto svečanog i prigodnog govora, želim sa ovog mjesta da uputim apel, poziv, molbu, vapaj, svim nadležnim gradskim i državnim zaničnicima, službama, sekretarima, savjetnicima, komisijama, ekspertima, građanima, da najbrže i najposvećenije moguće, bez odlaganja i puno pompe, velikih obećanja i birokratski zamršenih fraza, urade svoj dio obaveze i posla kako bi Kotor sačuvao svoj UNESCO status. Ja dio svoje obaveze realizujem i kroz djelovanje festivala KotorArt pod poproviteljstvom UNESCO-a, ali to činim i sada sa ovog mjesta”, poručio je Martinović.

Kako je naveo, KotorArt pozornica nije nikad bila zamišljena samo za vatromete političara i njihova slikanja, nego kao mjesto susreta i suočavanja sa stvarnošću.

“Na nama, Kotoranima je da osvijestimo ipak prvo sebe, pa onda i državu Crnu Goru, čije institucije snose ozbiljnu odgovornost za ovaj nedopustivi status u kome se naš grad danas nalazi. Grad Kotor ne smije biti žrtva i samo dobra prilika za brzopotezno bogaćenje valorizatorskih građevinskih eksperata. Kotor ne pripada samo nama, već smo dio jedne mnogo šire zajednice svjetske baštine, u kojoj ravnopravno stojimo pored Venecije, Rima, Pariza, Šijana. I dužni smo da ga sačuvamo, ako ne zbog nas koji smo nesvjesni, onda zbog djece i budućnosti ovog grada, čovječanstva i svijeta koji dolaze da mu se dive. Dođu tako ponekad vremena, piše veliki Ivo Andrić, kada pamet začuti, budala progovori, a fukara se obogati. Molim vas, ne dozvolimo da živimo surovu realnost jezivih vremena iz ove Andrićove misli”, akcentovao je Martinović.

Posebno se zahvalio predsjedniku Opštine Kotor, Vladimiru Jokiću, i svim gradskim službama “na pravom pokroviteljstvu festivala, na saradnji i razumijevanju za realizaciju naših programa, ali i drugih projekata koje zajednički razvijamo.”

Istakao je i važnost partnera i sponzora, uz dobrodošlicu novim prijateljima Festivala.

Na svečanosti su govorili i gradonačelnik Kotora, Vladimir Jokić, ministarka kulture i medija Tamara Vujović, i ambasador EU u Crnoj Gori Johan Satler.

Predsjednik opštine Kotor, Vladimir Jokić, pozdravio je prisutne te nakon obraćanja direktora KotorArta, odlučio da prije nego podijeli  pripremljene misle, zahvali podijumu na kojem će se realnost otkriti, stavovi sučeliti, ukazati na opasnsti.

“Uz mjeru sigurnosti i znanja,  Kotor neće izgubiti status UNESCO, i Kotor će umijeti da zaštiti svoju baštinu. Otvaranje KotorArta, ovaj datum i ovaj prostor me svake godine nanovo podstaknu da govorim o idejama i temama koje nas okružuju, na način koji je u dometu mojih moći i znanja najprilagođeniji, mada nikad dostojan spleta okolnosti ovog trenutka i mjesta. Zato vas molim da ne zamjerite na vremenu koje vam oduzimam i odvajam vas od onoga zbog čega smo tu, maestralnih izvedbi koje će nas uvesti u mjesec umjetnosti, mjesec u kojem ćemo mostovima muzike se spojiti sa izvanrednima u vremenima i prostorima kojima ovaj grad po biti pripada”, kazao je Jokić čestitajući  građankama i građanima Kotora, Crne Gore Dan državnosti.

 “Vijek i po nakon Berlinskog kongresa i osam decenija nakon ustanka protiv fašizma, ovaj dan obilježavamo kao najznačajniji datum naše istorije, ali kao i u svim drugim prilikama, vrijeme, zaborav, naposlijetku i život sam, čini da veličina događaja blijedi. Zato se valja podsjetiti veličine koje, uvjeren sam, ni sami učesnici događaja nisu bili svjesni. Kada je ovaj isti narod, iz čijeg smo sjemena ipak, svi mi, ovakvi, današnji, iznikli, prije 84 godine, među najmanje brojnim i među siromašnijim, prvi u Evropi ustao protiv fašizma i nacizma, uskovitlali su se i nebo i zemlja i vrijeme i prostor, sve su se naravne i nadnaravne sile zaustavile pred novim i neočekivanim Davidom, sve je stalo. Sa prvim, užasnom misijom okovanim kojevitezanjem prvog, možda i neznanog, ustanika Crne Gore i sami zakoni prirode, fizike i matematike za ovu zemlju su prestali da važe. Od tog dana, prvog vijekovima upletenim istim urlikom za slobodom, ova zemlja se ne mjeri ovozemaljskom mjerom”, rekao je predsjednik opštine Kotor, iskoristivši osjećaj i misli crnogorskog pjesnika Radovana Zogovića.

 „Mala? Mlaz krvi domovini je mojoj metar.

Mjerom za prostor jednospratni – kvadratne milje, ara

ne mjeri zemlju koja se, stiješnjena, otela iz nizine.

Zemlju što oluje lomi, oblake odbija il ispara,

Zemlju – veliku u visine!

Tog dana ova zemlja je digla sebi most, most slobode, most pobune, most što dotiče nebo u visine. Baš kao što su i svi valceri Štrausa kojeg ćemo ove noći slušati mostovi pobune, slobode i ljubavi. Mostovi pobune protiv oca, stega, namjere. Namjere da se okovima očekivanog, mladi Štraus uokviri u bankara, dok u njemu bukte sve boje ovoga svjeta, željne da zavape tonom, muzikom, slobodom. Istinom. Prvi crnogorski ustanik vjerovatno, ne tvrdim, nije znao za Štrausa, niti je Štraus, opet vrlo vjerovatno, znao za crnogorska sela. Ipak, ne znajući jedni za druge, njih dva su, zagrljeni, pobratimi sa svim onim drugim licima u svemiru, koji su u milenijumima noseći pušku, pero, violinu, gusle ili što god drugo, gradili isti most, most pobune, istine, most slobode, jer sni su naši sami iz zajedničkog vrela. I hrana nam je duše iz naše opće zdjele i sebični je pečat jedan nasred čela, kako je pisao neponovljivi Ujević” naveo je Jokić.

Gradonačelnik je u svom govoru postavio duboka i univerzalna pitanja – o hrabrosti, volji i sposobnosti svakog pojedinca da se odmakne od komfora, navike i sebičnosti.Ističe važnost nadilaženja prirodnih poriva kako bismo zajednički gradili „mostove“ – simbole slobode, istine i jedinstva među ljudima.

“Pucanj puške prvog ustanika 13. jula iz Crne Gore i prvi jecaj tajno kupljene Štrausove violine imali su isti zvuk. Zvuk ustanka i zvuk slobode. Njih dvojica su gradili most, svaki na svoj način, u svom vremenu, ali ipak istu građevinu, istine, nepristajanja, slobode. Mostovi su inače osmišljeni da prevazidju prirodom dane granice rijeka, mora, kanjona. Dvije obale se spajaju ljudskim trudom, preskačući Božiju promisao o njihovoj trajnoj razdvojenosti”, podvukao je Jokić, te  pozvao da u zajedništvu ustrajemo u dobru.

“Pozivam nas, mada poslednji pozvan da pozivam, da gradimo mostove iste muzike, mostove istine, da bezimeno ustrajemo u braći! Pozivam Vas na Kotor-Art.”

Državni praznik čestitala je i Ministarka kulture i medija Tamara Vujović.

“Večeras pod kotorskim zvonikom, koji stoljećima sabira vrijeme, Crna Gora obilježava Dan državnosti. Datum koji u sebi nosi dvostruko značenje. Slavimo dan koji je duboko simbolički čin samopotvrđivanja, otpora i kulturne vertikale naroda koji je znao što znači biti svoj”, navela je Vujović dodavši,”moramo se osvrnuti i na riječi gospodina Martinovića koji je na jedan neobičan način počeo svoju ovogodišnju besjedu. Sizifovska borba, kako je nazvao svoj dijalog kontinuirani već toliko godina sa Ministarstvom kulture i medija je uvijek uzaludna borba. A naša rekla bih nije, jer na nama je obaveza upravljanja državnim novcem i državnim politikama, uvijek ispravno i uvijek istrajno,  dostojno ovog mjesta,  dostojno dijaloga,  dostojnog kulturnog ophođenja. Ministarstvo kulture i medija to radi ozbiljno i posvećeno na svakom svom zadatku bez razlike.”

Ona je istakla da Kotor još uvijek nije na listi kulturne baštine u opasnosti.

“Dobili smo obaveze  kojima moramo pokazati da smo i u tome dostojni, i da smo u ovome ozbiljni. I kada želimo da se pohvalimo UNESCO statusom, da to znači da neke obaveze moramo da poštujemo. Ne možemo se hvaliti UNESCO statusom, a graditi nemilice”, kazala je Vujović. 

Ambasador Evropske Unije, Johan Satler, u svom obraćanju podsjeća da je KotorArt bio prvi i jedini festival iz Crne Gore uključen u vodeće projekte programa Kreativna Evropa, te da su upravo kultura i baština ključne vrijednosti evropskog identiteta.

Kako su organizatori najavili, publici se premijerno predstavio Festivalski orkestar Crne Gore, pod dirigentskom palicom maestra Mladena Tarbuka, a na sceni su mu se tokom večeri pridružili i Gradska muzika Kotor na čelu sa dirigentom Dariom Krivokapićem, ženska pjevačka grupa Đude, koju je spremao Davor Sedlarević i klapa Štiglići, uz rukovodstvo Jelene Mihaljević, kao i guslar Nikola Krivokapić.  Slavilo se dva vijeka muzike Johana Štrausa Mlađeg, te spona evropskog, regionalnog i crnogorskog muzičkog nasljeđa tog vremena, kao i savremeni izraz istaknutih crnogorskih kompozitora.

Na programu su bili: Ferdinand marš Mirka Petrovića,  Ruže s juga Johana Štrausa Mlađeg, marš Crnogorski našljednik Antona Šulca, valcer Sretni sati Dominika Ertla, koncertnu polku Crnogorka Špira Ognjenovića u aranžmanu Mladena Tarbuka, porudžbinu Festivala Slavjo poje, za klapu i simfonijski orkestar Milivoja Pićurića, marš Ulazak gladijatora Juliusa Fučika, Capriccio-Scherzo Blagoja Bersa, još jednu porudžbinu Festivala Petlja, za gusle, žensku pjevačku grupu Đude, simfonijski orkestar, elektroniku i video Nine Perović i  Uvertiru za operetu Slijepi miš Johana Štrausa Mlađeg.

Video snimcima publici su se obratili kompozitori Nina Perović i Milivoje Pićurić, koji su uoči premijernog izvođenja svojih djela podijelili uvide u idejnu pozadinu i koncepciju porudžbina, dok je  Maestro Mladen Tarbuk govorio o kompozicijama “Ulazak gladijatora” Juliusa Fučika i “Capriccio-Scherzo”Blagoja Berse. Poseban doprinos kroz istraživački rad dala je Dobrila Popović, dugogodišnja saradnica Međunarodnog festivala KotorArt, koja je publici približila vrijedne istorijske činjenice vezane za nastanak kompozicija manje poznatih crnogorskih i regionalnih autora.

Međunarodni festival KotorArt, koji se ove godine održava do 13. avgusta, proglašen je festivalom od posebnog značaja za kulturu Crne Gore od strane Vlade Crne Gore. Pokrovitelji festivala su Ministarstvo kulture i medija i Opština Kotor. Kvalitet programa i značaj festivala potvrđuje i pokroviteljstvo UNESCO-a, podrška Evropske unije, Fonda za Zapadni Balkan, Fondacije za otvoreno društvo, nagrada Wild Beauty Award za najbolju manifestaciju, EFFE titula koju dodjeljuje Evropska festivalska asocijacija, kao i dugogodišnja saradnja sa značajnim kompanijama i organizacijama.

Tokom narednih mjesec dana predstaviće više od 500 učesnika iz zemlje i inostranstva. U glavnom programu učestvovaće 440 umjetnika, dok će dodatnih 110 biti angažovano u okviru programa „Luke umjetnosti“, koji kroz niz događaja dodatno oživljava grad i njegovu kulturnu scenu.

Tekst: Nataša Jotić

Foto: KotorART