Kultura
KOTOR MLADOSTI BRANKA JANJALIJE KAO SVJEDOK VREMENA
Sinoć je u organizaciji Javne ustanove Kulturni centar “Nikola Đurković” Kotor/ Gradske biblioteke i čitaonice u Atrijumu Kulturnog centra održana promocija knjige „Kotor moje mladosti“, autora Branka Janjalije.
O knjizi je, pored autora govorila istoričarka umjetnosti Radojka Abramović.
Prema riječima prof. dr Gracijele Čulić, ova knjiga ostaje kao trajni svjedok jednog vremena, oživljene uspomene sa ulica Šuranja, a govori o Kotoru koji je ostao izvan prolaznosti, te o njegovim ljudima. Njeno obraćanje pročitala je Jasmina Bajo, bibliotekarska savjetnica.
“Ovo je još jedno vraćanje Brankovoj kotorskoj knjizi. To je pouzdani znak da se knjiga primila i da je vrijeme Kotora neprolazno. Vrijeme grada je izbor ljudi, oni ga određuju, oblikuju svojim sjećanjima ili zaboravom, maštu prilagođavaju svojim osjećanjima, a memoriju snazi svog intelekta.
Naš Banjo ili mali Janjalija, koji je u međuvremenu do ove promocije porastao do vrijednog i dobronamjernog hroničara svog grada s ljubavlju je opisao mediteransku, civilizacijsku i građansku matricu Kotora i njenu neprolaznost u vremenu.
Ograđeni kao tvrđave zidinama prošlosti, u tami svojih prebivališta, kotorska sirotinja, tajanstvena i ćutljiva, sizifovski je nosila svoje teško breme preživljavanja. Banjo je prepoznao, otvorio prostore između tame i sunca, vratio ih u život grada kao sjećanje na zaborav koji su jedino poznavali i u kome su živjeli svoje usamljene živote. I Kotor je ostao izvan prolaznosti, dok vrijeme u njemu traje i teče kao njegove živahne rijeke. Samo ljudi prolaze kao sjene, idu i nestaju. Naš Branko je strpljivo i akribično bilježio pulsiranje života i ćutnju ljudi skrivenih u vlažnim, kamenim podrumima, neudobnim i zapuštenim sirotinjskim sobama, skladištima uspomena. Niko pouzdano nije znao njihova imena, samo nadimke iz nekog bivšeg života. Nekadašnji životi, izgubljene ljubavi, surove samoće, posložio je Branko u galeriji neprolaznog grada da bi nastavili da žive u vremenu koje više nije njihovo, u svojoj surovoj tihoj napuštenosti” – navodi Čulić.
Druga strana Brankovog kotorskog spomenara, objašnjava ona, su duga i iskrena prijateljstva koju je sam grad i život u njemu stvarao kao neprolaznu radost.
“I tu se nižu slike mladosti koja se raduje, smije i zauvjek traje. Radost i smijeh sa tih slika kao da i dalje odjekuju iza kantuna i po pjacama, sa plaža i prozora” – ističe Čulić.
Impresije o knjigi našeg sugrađanina Branka Janjalije podijelila je Radojka Abramović, istoričarka umjetnosti.
“Prolaze judi, pomalo groteksni kotorski oriđinali, slični ostalim oriđinalima po malim mediteranskim gradovima, kakav je i Kotor. Domaćini, njihove brojne porodice, žene sa djecom, zanatlije, piljari, krčmari, samohrane majke, tek stasale djevojke i mladići opisani su vrlo eksplicitno. Vidimo ih ali i osjećamo njihov svijet u malom, sitne ljudske radosti, tuge, bremenite i one laganije ljudske sudbine koje jedino vaga neka viša sila. Ovaj svijet nestao je poput zatvorenih stranica stare, prašnjave, davno odložene knjige, ali nisu nestala Brankova sjećanja. Ona su oživljena Brankovim izvanredno realističnim, nostalgičnim, toplim pričama o jednom divnom Kotoru Brankove mladosti.
Dirljiva su Brankova sjećanja na Kotor njegove mladosti, kao uostalom i sva sjećanja, ali Banjova su posebna zbog rijetke neposrednosti i iskrenosti i ogromne količine ljubavi prema ljudima i događajima” – ocjenjuje Abramović.
Autor kaže da se pokušao prisjetiti uspomena iz djetinjstva i mladosti i pretočiti ih u slova na papiru.
Drugačije se, kaže, živjelo, a postojalo je veliko drugarstvo i međusobno poštovanje.
U muzičkom dijelu programa nastupili su Dragana Bokan i Nikola Otašević na gitari.
Podsjetimo, organizator promocije je JU Kulturni centar “NIkola Đurković” Kotor / Gradska Biblioteka i čitaonica.