Kultura

Spoljni ekspert za resor kulture prof. dr Dragan Koprivica razgovarao je danas sa rukovodiocima Kotorskog festivala pozorišta za djecu  Petrom Pejakovićem, pozorišnim rediteljem i redovnim profesorom FDU i Marijom Backović, dramskom pedagoškinjom, članicom umjetničkog odbora Kotorskog festivala pozorišta za djecu i mlade, direktoricom NVU dramski studio “Prazan prostor”.

Pejaković i Backovićeva su intenzivirali potrebu da Kotorski festival pozorišta za djecu treba na nacionalnom nivou da stekne status koji zaslužuje, shodno svom ugledu i dometima. Posebno zato što predstavlja najvažniji, često i jedini generator razvoja pozorišnog stvaralaštva za djecu i mlade u Crnoj Gori.

Pejaković je apelovao da resorno Ministarstvo napokon omogući Kotorskom festivalu pozorišta za djecu i mlade, kao manifestaciji od nacionalnog interesa, adekvatniji tretman i finansijsku podršku, uz sticanje zasebnog statusa, jer je Festival već godinama prepoznat kao značajna kulturna manifestacija na našim prostorima.

Marija Backović je istakla da razvoj pozorišnog stvaralaštva za navedenu ciljnu grupu spada u prioritete ukupnog razvoja kulture, tim prije što u ovoj sferi postoji značajan broj stručnjaka, kao i akcioni planovi, dokumenti i aktivnosti koje treba intenzivirati u narednom periodu. Ovo tim prije što, kako je rekla Backovićeva, proces dinamizacije pozorišnog stvaralaštva za djecu i mlade ne iziskuje dramatične promjene, a rezultati redovno imaju višestruk značaj.

Petar Pejaković je ukazao i na bizaran podatak da naša zemlja nema ni jedno profesionalno pozorište, u cjelini profilisano za djecu i mlade. Stoga jedino Crna Gora u Evropi nema dječji teatar, a Gradsko pozorište u Podgorici programima za mlade bavi se tek u jednom segmentu svoje djelatnosti. Pejaković je naveo i flagrantan podatak da se u Crnoj Gori na godišnjem nivou prosječno urade dvije premijere za navedenu ciljnu grupu, pri čemu ne postoji adekvatan medijski prostor, niti proces edukacije, ni nagrade, itd.

U razgovoru je istakao i da ne postoji organizovan odlazak djece u teatar, i da sve uglavnom zavisi od inicijative roditelja, što nije dovoljno za proces edukacije djece i mladih, i njihovo uvođenje u svijet teatra. Naveo je i da se u školama organizuju dramske sekcije uglavnom za dan škole, a ne kao kontinuirani stvaralački procesi od značaja za edukaciju mladih, i da ne postoje ni zakonski utvrđena rješenja o pozorišnim sadržajima za škole. Uz sve ovo, Pejaković je naveo i podatak da ni na jednom od umjetničkih fakulteta/akademija ne postoji smjer, kao ni predmet kojim se obrađuje pozorišno stvaralaštvo za djecu i mlade, i nije definisana zvanična kulturna politika za potrebe te populacije. A ni konkursi za sufinansiranje projekata i programa od značaja za ostvarivanje javnog interesa u oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva ne predviđaju sredstva za segment pozorišnih aktivnosti za najmlađe. Pejaković ukazuje i na činjenicu da nijedna od četrnaest javnih ustanova kulture na državnom nivou nije primarno vezana za kulturu za djecu i mlade, a od javnih ustanova na opštinskom nivou jedino je dijelom prisutan angažman Gradskog pozorišta Glavnog grada.

Pejaković je na kraju pojedinačno konkretizovao značaj Kotorskog festivala pozorišta za djecu i mlade, osnovanog 1993. godine, na kojem se za dvadeset osam godina predstavilo dvadeset pet hiljada djece i odraslih umjetnika iz četrdeset osam zemalja, uz preko petsto profesionalnih pozorišnih predstava i dvije hiljade drugih umjetničkih programa na preko pedeset lokacija u Kotoru, a što je vidjelo više od petsto hiljada gledalaca. Od značaja je i činjenica da Kotorski festival pozorišta za djecu i mlade organizuje programe od kojih su devedeset odsto besplatni, a posvećen je i inkluziji djece i mladih iz društveno ranjivih grupa, uz afirmaciju volonterizma, interkulturalnosti i aktivizma, a nagrađivan je i značajnim priznanjima, uz selekcije za Bitef, nagrade u Pekingu i sa nivoa EU...

Uz moto i namjere Kotorskog festivala za djecu i mlade da “pozorište vrati u središte društva”, Pejaković i Marija Backović su na kraju još jednom apelovali da Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta, za razliku od prethodnog, pokaže mnogo više sluha za rad i renome ovog Festivala od značaja za savremenu pozorišnu i ukupnu kulturu Crne Gore, što predstavlja i decidan stav resora kulture MPNKS na Cetinju, navodi se u saopštenju prof. dr Dragana Koprivice, spoljnog eksperta za resor kulture na Cetinju.