Kultura

Povodom dvadeset godina obnove nezavisnosti Crne Gore, u okviru programa „Grad koji pamti“, JU Kulturni centar „Nikola Đurković“ Kotor i Gradska biblioteka i čitaonica organizovali su književno veče „Glasovi savremene crnogorske poezije“, koje je održano večeras u Multimedijalnoj sali Kulturnog centra.

Veče je bilo posvećeno savremenoj crnogorskoj poeziji nastaloj u periodu od 2006. do 2026. godine, a kroz razgovor, poeziju i interpretacije mladih recitatora otvorena su brojna pitanja o jeziku, identitetu, književnoj sceni i položaju poezije danas.

U razgovoru su učestvovali  teoretičarka književnosti i docentkinja za oblast njemačke književnosti na Univerzitetu Crne Gore, dr Jelena Knežević i crnogorski prozni pisac, novinar, urednik i direktor JU Ratkovićeve večeri poezije Kemal Musić.

Moderatorka programa bila je Jasmina Bajo, koja je istakla je da je cilj ove inicijative predstavljanje savremene crnogorske književnosti kroz više programa posvećenih različitim književnim žanrovima.

„Mi imamo jedan ovako ambiciozan plan da ove godine odradimo tri večeri posvećene crnogorskoj književnosti jer je vrlo raznovrsna, ima kvalitetna ostvarenja, a to činimo sa poezijom jer je poezija nekako najdublji, najintimniji, najsnažniji glas crnogorske književnosti. Još je Brodski istakao da je poezija najviši oblik ljudskog jezika, a Jevrem Brković je rekao da je jezik kuća našeg trajanja. Tako da ćemo mi večeras govoriti i slušati poeziju“, kazala je Bajo.

Ona je posebno zahvalila srednjoškolcima koji su učestvovali u programu, ističući da su uprkos brojnim obavezama pokazali veliku posvećenost književnosti i poeziji.

Nakon nje prisutnima se obratila dr Jelena Knežević, koja je govorila o položaju književne kritike danas i promjenama koje su se dogodile u načinu na koji se govori o književnosti.

„Danas zapravo ono što imamo u pisanoj formi u medijima nije prava književna kritika, odnosno nije književna kritika koja bi mogla da utiče na oblikovanje književne scene. Neko ko objavi knjigu poezije nađe nekoga ko će napisati pohvalni tekst i onda se na taj način govori o toj knjizi. Nema nikakve polemike, nema mogućnosti da se u medijima razvije ozbiljan razgovor o književnosti“, istakla je Knežević.

Govoreći o savremenim trendovima, posebno se osvrnula na pojavu „Instagram književnosti“ i pitanje književnih kriterijuma u vremenu društvenih mreža.

„Imate ljude koji objave nešto što liči na stihove na Instagramu i prati ih desetine hiljada ljudi, a onda se pojavljuju komentari ‘ovo je sjajno’. Ali ko je rekao da je to sjajno? Dakle, to je važno pitanje. Ko govori da je nešto dobro?“, upitala je.

Kemal Musić govorio je o nedostatku ozbiljne književne kritike i značaju književnih časopisa, ali i o ulozi Ratkovićevih večeri poezije u savremenoj regionalnoj književnosti.

„Nemamo časopisa koji bi njegovali književnu kritiku. Imamo prikaze, ali ne i ozbiljnu književnu kritiku. Međutim, ono što je važno jeste da postoje manifestacije poput Ratkovićevih večeri poezije. Ja volim da kažem da se vrata kuće Rista Ratkovića otvaraju umjetnošću. Isključivo umjetnošću. Nikakvim drugim načinima - ni političkim, ni nacionalnim, nego samo umjetnošću“, rekao je Musić i podsjetio i na regionalni značaj ove manifestacije, navodeći da su brojni savremeni pjesnici upravo kroz Ratkovićeve večeri poezije dobili prostor za afirmaciju i povezivanje sa širom književnom scenom regiona.

Nakon uvodnih obraćanja program je bio podijeljen u nekoliko tematskih cjelina kroz koje su se smjenjivali mladi recitatori i poezija savremenih crnogorskih pjesnika. Jasmina Bajo je, između cjelina,  sa sagovornicima razgovarala o savremenoj crnogorskoj poeziji, njenoj fragmentarnosti, odnosu pojedinca i zajednice, identitetu, jeziku, intimi, nasljeđu i načinu na koji poezija danas govori o svijetu.

U okviru cjeline „Glasovi grada“, Andrijana Radović iz Gimnazije Kotor recitovala je pjesmu „Dobrotska čipka“ Dubravke Jovanović. Zlata Marković iz Srednje muzičke škole „Vida Matjan“ govorila je pjesmu „Smog na više načina“ Barbare Delać, dok je Nikolas Khataros iz Pomorske škole Kotor recitovao pjesmu „Zaustavljeni dani“ Damira Janjalije.

U dijelu programa „Prostor, država, savremenost“, govorilo se o savremenom osjećaju pripadnosti, identitetu i izmještenosti. Petra Daković iz Gimnazije recitovala je pjesme „Djetinjstvo i grad“ Pavla Goranovića i „Kuća“ Ljuba Đurkovića. Irina Kaluderović iz Gimnazije govorila je pjesmu „Izgubljen“ Bogića Rakočevića. Nikolas Khataros recitovao je pjesme „Brave New World“ Nikole Ćorca i „Anti Evropa“ Vaska Raičevića, dok je Anđela Janić govorila stihove „Utroba sređene zemlje“ Nataše Gudej.

U dijelu „Pamćenje i nasljeđe“, govorilo se o odnosu prema prošlosti i istorijskom teretu.
Andrijana Radović recitovala je pjesme „Drvo za moj tabut“ Envera Muratovića i „Ja, crni ja“ Faiza Softića, a Irina Kaluderović govorila je pjesmu „Brijačnica“ Radojice Boškovića.

U cjelini „Fragment, eksperiment, novi jezik“, razgovaralo se o eksperimentalnoj poeziji, postmodernosti i reakciji publike na savremeni poetski izraz.
U ovom dijelu Zlata Marković recitovala je pjesmu „Megalodon Lantimos…“ Jane Radičević i pjesmu „Osobine“ Slobodana Ivanovića. Anđela Janić govorila je pjesmu „Moja poezija“ Milene Radević.

Posljednja cjelina bila je „Tijelo, porodica, intima“, u kojoj se govorilo o intimnim iskustvima, porodici i tijelu.
Anđela Janić recitovala je pjesme „Mamina (dojka)“ Tijane Rakočević i „Koka i puška“ Marije Dragnić, dok je Petra Daković govorila pjesmu „Oblikovanje“ Anđele Bulajić.

Na kraju razgovora, Musić se osvrnuo na samo značenje pjesništva i položaj pjesnika u društvu, zaključivši da je biti pjesnik nešto što čovjek ili jeste ili nije, bez potrebe za dodatnim odrednicama i podjelama. Kako je istakao, izrazi poput „mladi pjesnik“ ili „pjesnikinja“ često nepotrebni i ograničavajući, jer prava poezija prevazilazi godine, pol i druge odrednice, te da je najvažnije samo da li neko to zaista ima u sebi.

Knežević je podsjetila da u Crnoj Gori, pored velikih manifestacija i programa posvećenih književnosti i poeziji, postoji i veliki broj književnih kružoka, neformalnih inicijativa i kulturnih okupljanja koja čuvaju poeziju i podstiču mlade i talentovane autore da stvaraju.

Zajednički zaključak učesnika večeri bio je da poezija u Crnoj Gori ima budućnost upravo zahvaljujući ljudima koji joj ostaju posvećeni i koji vjeruju u snagu književnosti i jezika.

Mihaela Moškov