Kultura

Književno veče i druženje sa Jelenom Bačić Alimpić održano je večeras u šoping centru Kamelija u susret Međunarodnom danu žena. Veče je proteklo u atmosferi ispunjenoj pričama, emocijama i razgovorima o književnosti, a brojni posjetioci imali su priliku da iz prve ruke čuju o nastanku autorkinih najpoznatijih romana.

Moderatorka večeri bila je psihološkinja i pjesnikinja Marija Vujošević, koja je na početku predstavila gošću i podsjetila publiku na njen bogat profesionalni put.

„Jelena Bačić Alimpić rođena je u Novom Sadu, školovala se u Karlovačkoj gimnaziji u Sremskim Karlovcima i na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, na Katedri za jugoslovenske književnosti i srpsko-hrvatski jezik. Radila je kao novinar, urednik, voditelj i autor dokumentarnih televizijskih emisija, te je dobitnica brojnih nagrada za televizijsko stvaralaštvo u zemlji i regionu“, istakla je Vujošević.

Podsjetila je i da je Bačić Alimpić nagrađivana književnica i jedna od najčitanijih autorki u regionu, sa čak 16 bestseler romana koji su prevedeni na više jezika, među kojima su makedonski, turski, bugarski, slovački, francuski i arapski.

Tokom razgovora, Bačić Alimpić govorila je o inspiraciji za svoja djela, među kojima su romani ,,Ringišpil’’ i ,,Krojač’’, ističući da su emocije i lična iskustva često pokretač njenog pisanja.

„Mi svi u životu doživljavamo gubitke i svako se s njima bori na svoj način. Kada me pitaju zašto su moje knjige toliko emotivne, moj odgovor je jednostavan – ja pišem dušom. Pišem kada osjećam, kada imam inspiraciju, a istina je da je tuga mnogo snažnije osjećanje od sreće’’, objasnila je, dodajući da najčešće piše kada je tužna, jer to predstavlja katarzu i način da oslobodi emocije.

,,Kada mi se suze zalede pa ne mogu da plačem, počnem da pišem i tada ih odledim’’, emotivno je kazala.

Podsjetila je i na misao vodilju Leonarda da Vinčija koju je citirala u svom prvom romanu - ,,Ko ne voli život, taj ga ni ne zaslužuje’.“

Govoreći u susret Danu žena, Bačić Alimpić istakla je divljenje prema snazi žena i njihovoj ulozi u društvu.

„Ono što inače govorim kroz svoje romane, večeras želim izgovoriti naglas. Niko nema snagu kao majka, niko ne voli kao majka i niko nije hrabar kao majka. Vjerujem da ono što jedna žena može da ponese i izdrži, teško može bilo koji muškarac. Ne smatram se feministkinjom – majka sam sina i supruga i duboko poštujem muškarce, ali vjerujem da su heroine poput Klare Cetkin i Roze Luksemburg učinile mnogo kada su probudile žensku svijest i podigle glas protiv nepravde. Žene su tada bile slabo plaćene, izrabljivane i bez prava koja su muškarci uživali. One su se izborile da pokažu da su jednako vrijedne i zato sada obilježavamo 8. mart - Dan žena“, kazala je, poredeći ženu s Atlasom koji nosi svijet na svojim ramenima.

Na kraju večeri publika je imala priliku da postavi pitanja autorki, pa su posjetioci saznali i ko su njeni omiljeni pisci, ali i kako nastaju njene knjige – da li od početka zna njihov kraj ili dopušta da je tokom pisanja mašta i emocije same vode kroz priču.

Druženje je završeno potpisivanjem knjiga, a brojni čitaoci iskoristili su priliku da sa autorkom razmijene nekoliko riječi i ponesu kući uspomenu na jedno emotivno književno veče.

Mihaela Moškov