Kultura

Knjiga ,,Liturgijska pjesma grada i pustinje“, u kojoj su sabrana predavanja i besjede arhimandrita Luke (Anića) predstavljena je juče u parohijskom domu pri Manastiru Svetog Save na Savinoj glavici u Donjem Grblju. 

Pored grbaljskog manastira, Arhimandritt Luka je bio nekadašnji iguman Cetinjskog manastira i Manastira Uspenija Presvete Bogorodice na Dajbabaskoj gori u Podgorici. 

Riječ je o drugom izdanju knjige Izdavačko-informativne ustanove Mitropolije crnogorsko-primorske ,,Svetigora“. 

Sjećanja na oca Luku podijelili su protosinđel Justin (Mrenović) i iguman Manastira Podlastva i urednik ,,Svetigorinog“ izdavaštva protojerej Aleksandar Lekić, dok je priređivač knjige Slobodanka Grdinić podijelila sa prisutnom publikom nešto od toga kako je knjiga nastajala. Podsjetila je da otac Luka, po svojoj monaškoj skromnosti nije volio da mu se pridaje previše značaja i da govori a još manje da se o njemu previše govori. 

“I večeras je otac Luka u manastiru i na Glavici koji nose ime prvog srpskog prosvjetitelja Svetog Save, sabrao vjernike željne bisera duhovanja, onako kako nas je uvijek sabirao, oko svete liturgije. Sabrao nas je, ovoga puta, oko ,,Liturgijske pjesme grada i pustinje“, a koja sadrži njegova predavanja i liturgijske besjede izgovorene od Cetinjskog manastira, pa preko Žiče, Pećaršije, svetinja Kosova i Metohije i ostalih svetinja naše svete Srpske pravoslavne crkve”, kazala je Grdinić. 

Kako je istakla, riječi oca Luke da ,,čovjek osjeća blisku dušu blizu svoje duše, da ta duša postaje duša naše duše” izrečene u jednoj od emisija ,,Pitajte sveštenika” postale su filosofija života nama koji smo ih te noći uživo čuli, ,,osveštale su etar” (kako je znao da kaže naš Mitropolit Amfilohije) i proširile se, snagom onog moračkog vodopada ,,Svetigora”, širom vaseljene, radio-talasima koji (s pravom) i nose naziv Vaseljenski radio”. 

“Već u prvoj emisiji sa igumanom Cetinjskog manastira ocem Lukom, sada već davne 2004. godine, pomislila sam da ovo što otac Luka govori treba da čuju svi i da kao što su meni, njegove riječi mogu mnogima da promijene život. I tako sam počela da snimam besjede cetinjskog Igumana na liturgijama i njegova predavanja, koja se sada nalaze među koricama ove knjige…“, kazala je o počecima rada na ovoj knjizi Slobodanka Grdinić. 

O ocu Luki govorio je otac Justin, iguman Manastira Podlastva kojeg sa ocem Lukom vežu Kosovo i Metohija i Cetinje. 

“To je onaj Kosovsko-lovćenski zavjet kako i napisa naš blaženog spomena Mitropolit Amfilohije u svojoj pjesmi ,,Vidovdane moj očinji vide“ gdje kaže ,,nadanje se naše zakopalo na Kosovo u jednu grobnicu“ i obavezno je znao da doda ,,nadanje a ne beznade“. Oca Justina sa ocem zauvijek su vezale Pećaršija i Cetinjski Manastir. Kada bi život na onom našem lijepom Cetinju ponekad postajao težak, Cetinjski manastir je mnogima od nas bio drugi dom, a otvoreno, puno ljubavi, čisto srce cetinjskog igumana sigurno utočište. Njegova ljubav, strpljenje, radost, mir i molitva pokazali su nam šta znače one riječi svetog apostola Pavla u poslanici Korinćanima: Jer ako imate i trista učitelja u Hristu, nemate mnogo otaca”. 

Pozdravljajući prisutne u ime izdavača IIU ,,Svetigora“ protojerej Aleksandar Lekić, urednik izdavaštva Mitropolije crnogorsko-primorske između ostalog je kazao: ,,Na ovom mjestu, koje je naš otac toliko ljubio i gdje je htio da se povuče, tražio je blagoslov od mitropolita, a on nije bio baš voljan da pusti jednog takvog monaha iz središta naše Mitropolije, Cetinja, ali je popustio pred Lukinom velikom željom videći očigledno da je to neki priziv i Božiji poziv. Luka je bio monah svetosavski, monah koji je bio posvećen skroz monaškom životu, ali ne bez obaveznog čitanja, obrazovanja, usavršavanja i u učenju, knjizi, monah aristokratskog duha, prije svega erudita. Knjiga koja je pred nama izašla je 2023. godine, ali je brzo rasprodata, pa smo sada uradili drugo izdanje. Ta činjenica jasno svjedoči o ljubavi mnogih prema ovom nezaboravnom monahu i duhovniku. Lično svjedočim da sam više puta od Cetinjana, dok sam bio u kancelariji Mitropolije, slušao ljude koji su dirljivim riječima govorili o ocu Luki, naglašavajući da kao on ne može biti niko. To su ljudi koji rade u pošti, kafiću, na pijaci, bilo gdje. Činjenica je da niko nije ostavio tako dubok trag na jednom tako specifičnom mjestu kao što je Cetinje. A i on je volio Cetinje, kao niko. Ovdje ćete imati prilike da pročitate o toj ljubavi i da se začudite njegovim riječima. 

Knjiga ima skoro 500 stranica. Čine je besjede, predavanja, nastupi, zapisi sjećanja oca Luke. Otac Luka nije pisao puno. Najzaslužnija osoba za ovu knjigu je upravo moderatorka ove večeri kojoj želim ovdje da se zahvalim, dragoj Slobodanki, koja je vrijedno radila godinama na pripremi ove knjige. Prekucavala je njegove liturgijske besjede koje je sama snimala, zatim njegove nastupe, razgovore na Radiju Svetigora, kao i brojna predavanja održavana na raznim mjestima. Veliki je to trud, a ona je tu dragocjenost prinijela na korist i spasenje svima nama, a iz ljubavi prema nezaboravnom ocu Luki”, kazao je protojerej Aleksandar Lekić . 

Ono što povezuje grad i pustinju jeste liturgijska pjesma. 

“On je namjerno rekao „liturgijska pjesma“, da naglasi kako je liturgija nešto neopisivo, neizrecivo... Ona i jeste jedna velika himna, pjesma nad pjesmama. Ona nije prosto molitva. …U pustinji monaškoj vidi se sila svete liturgije. Jer liturgija traži upravo tu pripravnost, pripremu, usredsređenost, koncentraciju… O. Luka zaključuje: Kada liturgijska pjesma pustinje uđe u grad i postane svecijela pjesma čovjekovog bića, i kada čovjek u toj pjesmi zazvoni, prestaju da postoje granice između grada i pustinje. Eto, to je i moja priča“- kazao je otac Aleksandar Lekić. 

Predrag Nikolić