Kultura

Osmogodišnja devojčica Kjara i njen pas, koji su, nakon što su na prostoru Kavča sredinom aprila nestali, a zatim i pronađeni zahvaljujući angažovanju službi i dobrovoljaca iz gotvo cijele Crne Gore, učestvovaće na otvaranju 29. Kotorskog festivala pozorišta za djecu 01.jula na ljetnjoj pozornici, saznajemo od režisera Petra Pejakovića, koji je sa “pi-arom” KotorArta Sarom Lakičević bio gost današnje emisije “032”. 

Pejaković, direktor Kotorskog festivala pozorišta za djecu, kazao je da pozorište ima ogromnu moć, a da umjetnost uopšte mora snažnije biti podržano od zajednice. 

“Umjetnost mora da ima mnogo važnij prostor u sistemu, u društvu. Mi izgleda i dalje apsolutno nemamo svijest o tome, niti smo svjesni što je umjetnost i na koji način da se koristi”, kazao je Pejaković. 

Naznačivši da je ulaganje u umjetnost pravljenje velikih civilizacijskih iskoraka, navodi primjer kotorskih mališana koji bukvalno rastu okruženi festivalima, ostalim kulturnim događajima, muzikom... 

“Vidi se to na ovoj našoj djeci. Kotorska djeca su drugačija i to samo zbog Festivala, zbog Muzičke škole. To se vidi drastično”, ističe Pejaković. 

Kaže i da su mu neke od predstava koje je režirao bile izuzetno značajne, čak i promijenile život. 

“Tvoj život i gledanje na stvari nakon nekih predstava bukvalno više nisu isti. Imate osjećaj da vam se događa neki užasno značajan događaj u životu i to lijep i važan”, kazao je Pejaković. 

“Pi-ar” KotorArta Sara Lakičević, govoreći o uticaju umjetnosti na čovjeka podsjetila je na detalj sa jednog od festivalskih dešavanja prije par godina - koncert slabovidih i slijepih studenta klavira. 

“Bilo je to nešto što smo uradili po prvi put. Publici u crkvi Sv. Duha smo oduzeli mobilne telefone i ugasili svjetla, kako bi i ona imala sličan, ili isti doživljaj. Ja nikad do tada nisam vidjela publiku sa takvim emocijama, kao nakon tog kocerta. To je bilo nešto posebno. Dakle, stvari poput Gradske muzike, Muzičke  škole, pozorišta, itekako se moraju njegovati, jer nismo ni svjesni koliko sve to utiče na mlade generacije. Imala sam nekih 13-14 godina kada sam ušla u Gradsku muziku Kotor. Neka iskustva zaista mijenjaju život i negdje vas profilišu za buduću profesiju”, kazala je Lakičević, ističući nevjerovatna iskustva sa druženja, putovanja, obilazaka Evrope...

 Dodaje da, kada se kod djece u porodici razvije ljubav prema umjetnosti, onda nema potrebe da se uopšte priča o tome da li ići, ili ne ići na probe, solfeđo… 

“Već, kada neko od roditelja izgovori ono “možeš li danas da ne ideš u muzičku jer imam  nekih obaveza”, dijete će reći “moram u muzičku, moram na probu”. Dakle, treba razviti da im na probama bude lijepo, u školi, na času, da tamo odlaze sa osmjehom na licu i sa radošću”, kazala je Lakičević. 

Osvrćući se na pauzu u pozorišnim i uopšte festivalskim  dešavanjima zbog pandemije krona virusa, direktor Kotorskog festivala pozorišta za djecu Petar Pejaković kaže da je nakon ovoliko vremena povratak u pozorište, u umjentost, ujedno i povratak u život. 

“Život najljepši mogući, život sa umjetnošću i kulturnom. Međutim, ne treba samo da se zadovoljimo da se stvari normalizuju, nego da budu bolje. Da što više toga radimo, razvijamo… To je posebna obaveza kada radimo sa “klincima”. Možda zvuči kao fraza i kao takva uvijek se zloupotrebljava, ali moram reći da ono što uradiš za njih i sa njima, tako će biti za 10, 20, 30 godina…”, kazao je Pejaković. 

Lakičević je, citirajući don Branka Zbutegu poručila: “Kod života i smrti nema neke sredine. Ili si živ, ili si mrtav. Ako jesi živ, onda živi “. 

“Evo nekako nam je sada došlo to vrijeme kada želim i poručiti publici, djeci i odraslima, da se i dalje paze, ali da ne životare niti jedan dan, već da žive i uživaju u umjetnosti”, poručila je Lakičević..

 Reprizu emnisije “032” možete poslušati večeras od 21 i 30.