Kultura

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor

Jezik je ontološka i metafizička kategorija koji nas određuje, ocijenila je filološkinja i turistička vodičkinja Ljiljana Kašćelan.

Za novo izdanje emisije “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora naša sugrađanka je govorila o svojoj prvoj knjizi “Ex Catharensia” čija je promocija nedavno održana u Crkvi Svetog Duha.

“Naslov sugeriše da je u pitanju prikaz iz bogate kulturne prošlosti Kotora koji se tiče pisanih spomenika. Bila mi je želja da uz kratak jezički vodič kroz istoriju grada ispričam o njemu kroz jezik, odnosno da pustim da on govori. Knjiga je namijenjena stručnoj, ali i nestručnoj javnosti, lokalnoj, ali i široj. Iako su neki djelovi više stručnog karaktera, mislim da nisu nepristupačni i da su prohodni za sve čitaoce i čitateljke koji o Kotoru žele detaljnije da znaju i dalje istražuju”, kazala je Kašćelan.

Kako navodi, jezik može da govori preko toponimije, antroponimije, odnosno, naziva, imena, te raznih društvenih pojmova, njihovih objašnjenja i etimologije, pa do natpisa, rukopisa i knjiga.

“Tu je i usmena zaostavština, tj. lokalni govor koji se na ovom području oblikovao pod uticajem venecijanskog dijalekta. Bokeški govor je dio baštine, kulturni identitet, obilježje Bokelja/ki i Kotorana/ki. U knjizi ne pišem o jednom određenom jeziku, nego o jeziku uopšte. U Kotoru su vjekovima koegzistirali latinski, italijanski i slovenski jezik. Kada se uđe u to polje, otkrivamo mnogo o prošlosti, budući da je jedna važna osobina jezika upravo ta da je on istorijski. Dolazi iz prošlosti, jer je nastao davno i zato može svjedočiti o njoj. Ovakvo vraćanje u prošlost ne znači da treba da se živi u prošlosti, ali mora da postoji ta veza, da dozvolimo da na određeni način komunicira sa nama. Da znamo od čega krećemo, ali i na šta se nastavljamo. Zato je ovo i svojevrstan vodič kroz druge knjige, kroz arhivsku i bibliotečku građu, kao neki, savremenom terminologijom rečeno-hiperlinkovi koji vode ka raznim izvorima. Jer, znanja nisu konačna, definitivna, ali se nastavljaju jedni na druge”, pojašnjava Kašćelan.

Srednji vijek, ističe, dao je na ovim prostorima izuzetno važne i dragocjene rukopise, a njoj je stara era bila najzanimljivija za istraživanje, odnosno pitanje Akruvijuma.

“Pismenost je došla već sa Rimom, kada je latinski jezik bio jezik administracije, viših slojeva, a kasnije jezik crkve. Sveštena lica su često bila jedina pismena i u početku obavljala čak i ulogu notara. Oni su u XIII vijeku dolazili iz Italije, a kasnije bili i prvi učitelji u gramatikalnoj školi”, naglašava Kašćelan.

Ekonomska situacija, kaže, uslovljava i kulturnu.

“Pomorci i sveštena lica su bili obrazovani, pismeni, oni su i stvarali književnost”, rekla je ona.

Dodaje da, iako bi se po naslovu knjige možda moglo naslutiti da je u pitanju neka lokalna, partikularna tema, ona zpravo to nije.

“Moglo se ovako o jeziku govoriti i kroz neki drugi prostor. Kaže se da, koliko jezika govorimo, toliko imamo i identiteta. Tako je i Kotor simbioza više kultura i jezika. Da ne bi izgubio ništa od tog identiteta, ne smijemo mu ni odizimati ništa. Jer Kotor je i istok i zapad, mjesto susreta, jedan veliki višemilenijumski kulturni i duhovni kapital, nesagledivo i nepregledno bogatstvo koje nas uvijek inspiriše. Na nama je da i dalje istražujemo, poštujemo prošlost, različitost i spoj kultura koje su ovaj grad učinili ovako posebnim”, poručuje Kašćelan.

Emisiju možete poslušati na linku Nedjeljni razgovor.