Kultura

Kroz Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru tura traje od pola sata do sat i po vremena, a posjetioce i posjetiteljke kroz predivno putovanje pomorskom prošlošću Boke Kotorske i Crne Gore, vode kustosi Pomorsko-tehničke, Istorijsko-umjetničke i Etnološke zbirke.

„U zavisnosti od interesovanja posjetilaca, tura može trajati od pola sata do sat i po vremena. Mi imamo audio-vodič na sedam jezika i on otprilike traje 45 minuta, ukoliko se zaustavite pored svakog naznačenog broja. Međutim, u zavisnosti od vašeg interesovanja, ili onoga ko vas vodi po Muzeju, tura može trajati i nešto duže ili kraće. Kada vas po muzeju vodi kustos bilo koje od tri zbirke, to je uvijek drugačija priča. Drugačije vodimo djecu, omladinu, srednjoškolce, studente ili grupe koje ne znaju baš ništa o Crnoj Gori, Boki Kotorskoj i uopšte o pomorskoj prošlosti ovog kraja. Uvijek se prilagodimo osobama koje vodimo“ – kazala je za Radio Kotor muzejska savjetnica, etnološkinja Jelena Karadžić, kustoskinja Etnološke zbirke.

Djelatnost muzeja nije samo čuvanje pomorske prošlosti i nasljeđa, već dokumentovanje, organizacija izložbi, promocije knjiga i slično.

„Muzej je jedna vrlo živa institucija. Ne predstavlja samo skladište artefakata koji nas vraćaju u prošlost, već je zapravo to jedna velika priča koja se svakim danom proširuje u zavisnosti od novih saznanja, novih predmeta koji nam stižu i same priče koje su vezane za predmete“ – ističe Karadžić.

Navodi da se zbirke Pomorskog muzeja međusobno prožimaju.

„Postavke i teme koje se kasnije obrađuju na osnovu muzejskih predmeta se prožimaju. Sve one su povezane i govore nam o jednoj istoj stvari, o jednom dugačkom kontinuitetu kulture civilizacija na ovom prostoru. Najveći je naglasak na pomorskoj privredi i svemu onome što je ona zapravo sačinila, stvorila u Kotoru, kao i u cijelom Bokokotorskom zalivu“ – navodi Karadžić.

Napominje da su u Pomorsko-tehničkoj zbirci zastupljeni modeli brodova i oni najviše privlače pažnju posjetilaca.

„Već u ulaznom dijelu Pomorskog muzeja možete vidjeti istorijski prikaz kako su se razvijali brodovi. Tu su dva ratna broda koja su pripadala Ilirima, odnosno Grcima. Kasnije su uglavnom trgovački brodovi. Prikazano je kako se zapravo sve razvijalo, kako su oni postojali sve veći i mogli su mnogo više tereta da prenesu, duže da budu na moru, pa čak onda i da pretrpe mnoge oluje i da budu na otvorenom moru.

Hronološki su poređani i na kraju već imamo najsavremenije brodove kojima su plovili Kotorani i Bokelji, pa čak i sredinom 20. vijeka. To su već motorni brodovi. Prikazan je jedan hronološki slijed kako se to brodovlje razvijalo i kako je postepeno dolazilo do sve veće ekonomske moći ovog kraja“ – objašnjava Karadžić.

Podsjeća da se u Pomorsko-tehničkoj zbirci nalaze i predmeti sa broda. To su navigacioni instrumenti, karte, portolani, sve one sitnice koje su bile potrebne da bi brod bezbjedno plovio.

U Istorijsko-umjetničkoj zbirci, napominje Karadžić, nalaze se prikazi jedrenjaka, odnosno brodova, umjetničke slike koje prikazuju jedrenjake iz 19. vijeka.

„U 19. vijeku kada se pojavila fotorgrafija, naši pomorci su i dalje voljeli da naslikaju svoje brodove. To nama predstavlja izvanredan dokumentacioni materijal, mada postoje i i umjetničke slike. Takođe, tu su: portreti kapetana, mnoge povelje, vedute, sve ono što je krasilo kapetanske salone“ – objašnjava Karadžić.

Etnografska zbirka, kaže, ima nekoliko segmenata koji su na neki način vezani za pomorsku trgovinu.

„U samoj dobrotskoj narodnoj nošnji imamo elemente koji su zapravo donijeti sa Mediterana i prate modu tog perioda. Već od 17. i 18. viejka imamo elemente koji su se ovdje zadržali duži period i ukomponovani su u narodno odjelo, odnosno narodnu nošnju. Govorim prvenstveno o ženskoj narodnoj nošnji. Takođe i uniforma Bokeljske mornarice ima uticaj sa Mediterana“ – ističe Karadžić.

Navodi da uticaje vidimo i kroz nakit.

„Imamo bogatu zbirku starog nakita koji je rađen u kotorskim zlatarskim radionicama. Zanimljivo je da u podacima  imamo opise nakita koji nalazimo na kraju 19. vijeka, ali imamo opise da je isti takav nakit rađen u 16. vijeku u kotorskim zlatarskim radionicama. Istina, on je vrlo sličan nakitu kroz cijelu Dalmaciju, zatim vidimo uticaje sa Istoka, sa Mediterana, iz Španije recimo čuveni španski češalj itd.“ – kaže Karadžić.

U Etnografskoj zbirci, pored pomenutih podzbirki, podsjeća, nalaze se ukrasni i upotrebni predmeti iz kapetanskih palata i kuća.

„Ukrasni i upotrebni predmeti, posuđe koje je vrlo često kupovano u Kardifu bilo je omiljeno i statusni simbol krajem 19. vijeka. To je već doba parobroda kada Bokelji izlaze na otvoreno more. Zatim imamo namještaj koji je isto tako uglavnom kupovan sa strane. I imamo divne primjerke djevojačkih škrinja koje su rađene u Kotoru i u Skadru“ – objašnjava Karadžić.

Kustosi turu započinju istorijatom same zgrade. Karadžić podsjeća da je palata Grgurina zanimljiva i sama po sebi predstavlja kulturni spomenik.

„Datira još iz 17. vijeka. Data je na upravu kotorskoj Opštini sredinom 19. vijeka. Prvi začeci Pomorskog muzeja vezani su za Bratovštinu Bokeljske mornarice. Prvi pokušaji stvaranja muzeja bili su 1880. godine. Tada je zbirka bila u palati Drago, a od 1900. odnosno 1934. godine ta zbirka je značajno obogoćena. Seli se upravo u jedan dio palate Grgurina. Poslije Drugog svjetskog rata 1949. godine, na osnovu baš te prikupljene građe i stalnog, upornog rada Kotorana koji su živo radili na tome da muzej opstane, dolazi se na ideju da se obogati i da kontinuirano traje. To se poklapa sa idejom kada je na cijeloj istočnojadranskoj obali pokrenuta inicijativa otvaranja pomorskih muzeja. Tako se našao i predlog da se otvori Pomorski muzej Crne Gore. Bilo je neminovno da to bude upravo u Kotoru i da koristi taj predani rad koji je već postojao nekih skoro vijek, da se nastavi i proširi, te na savremenom muzeološkom konceptu formira novonastali muzej. On je otvoren 1952. goodine i od tada Pomorski muzej kontinuirano prikuplja građu koja je usko vezana za pomorsku i kulturnu prošlost Boke Kotorske i Crnogorskog primorja“ – ističe Karadžić.

Opširnije sa Jelenom Karadžić u emisiji "Katareo".

Tekst: Irena Mačić

Foto: Radio Kotor