Kultura

14.01.2023
761

IVETIĆ: VELIKA PRIZNANJA ZA OJU MUZEJI U PROTEKLOJ GODINI PODSTREK ZA DALJA ISTRAŽIVANJA I RAD NA OČUVANJU KULTURNOG NASLJEĐA

Gošća emisije “Katareo” Radio Kotora bila je Dušica Ivetić, direktorka Opštinske javne ustanove (OJU) “Muzeji” Kotor.
Ona je za gradske talase govorila, između ostalog, o publikacijama i knjigama namijenjenim djeci u izdanju ove ustanove kulture, nasljeđu, projektima, planovima i nagradama.
 
U nastavku dio razgovora koji je zabilježila Irena Mačić.
 
OJU “Muzeji” Kotor su tokom prošle godine objavili monografiju Galerije solidarnosti, autorke Marije Mihaliček, koja javnosti predstavlja veoma bogat i vrijedan fond koji je Kotor i Crnogorsko primorje dobio nakon zemljotresa kao vid podrške postradalom području. Ovo je značajan korak. Koliko je monografija zahvalnica svim umjetnicima i umjetnicama Jugoslavije koji su radove slali Crnoj Gori, a koliko potreba da se svima nama iznova predstavi šta imamo ovdje, šta je nasljeđe svih nas i spomenik jugoslovenskoj solidarnosti?
 
Volim da kažem da je Galerija solidarnosti na neki način paradigma umjetnosti, zato što je povod njenog nastanka specifičan i vjerovatno raritet na čitavom našem podneblju. Umjetnost, kao nešto bestjelesno i nematarijaln,o dolazi u pomoć postradalom gradu. Samim tim, Galerija solidarnosti i njen fundus su veoma značajni za Kotor, za to neko jugoslovensko vrijeme koje je iza nas, ali koje je karakterisala solidarnost, čiji su umjetnici, neki od njih, danas veoma poznati, a tada su bili još uvijek mladi stvaraoci. Monografija je veliko priznanje njima, vid zahvalnosti, ali i podsjetnik Kotoru, Kotoranima i Kotorankama šta zapravo u našem gradu imamo i šta je naše kulturno nasljeđe. 
 
Uz Monografiju, tokom prošle godine, OJU “Muzeji” objavili su “Kotorske legendice” i “Kotorske pričice o nasljeđu”, knjige koje su namijenjene djeci u namjeri da se s jedne strane upoznaju sa nematerijalnom kulturnom baštinom – legendama, a potom s druge strane, sa ljudima koji su stvarali, proučavali i štitili kulturno nasljeđe Kotora. Kako ste zadovoljni povratnim informacijama? Kako djeca reaguju na knjige, kako škole, a kako su reagovali oni ljudi koji su predstavljeni u knjizi? Ko je sve u autorskom timu?
 
Reakcije su veoma pozitivne. U nekim trenucima se osjećalo i ushićenje na nivou grada, pogotovo kada su u pitanju “Legendice” koje su bliže djeci. Željeli smo i smatramo da muzeji, pored toga što baštine i čuvaju kulturno nasljeđe, moraju i da promovišu ono što su neki viši ciljevi - da edukujemo djecu da pronađu neki smisao koji prevazilazi njih same, upravo kao što su i ljudi o kojima smo pričali u našem posljednjem izdanju “Kotorske pričice o nasljeđu”, koji su ispred sebe stavili očuvanje ili stvaranje kulturne baštine.  Autorski tim čine Jelena Vukasović, Milka Kolundžić koje su priredile tekst i ilustratorka sa kojom sarađujemo po drugi put Ana Rodić, sa kojom ćemo i nastaviti saradnju. 
 
Što planiraju Muzeji da objave u ovoj godini?
 
Ove godine nam predstoji publikacija dva zbornika koji su rezultat naučnih konferencija. Jedna od njih je o nematerijalnom, kulturnom nasljeđu Boke kotorske, kao i o starim i rijetkim knjigama. Zatim, planiramo da nastavimo sa publikacijama namijenjenim djeci. Trenutno u planu imamo dvije.  Jedna bi trebala da približi djeci arheološka nalazišta Boke i sam arheološki proces, rad na terenu. A druga bi bila neka mala prezentacija Muzeja grada Perasta, vodič kroz Muzej sa svom terminologijom koja je specifična za muzeje, za zaposlene u muzejima, kako bi se djeci sam ulazak u muzeje učinio blizak i prilagođen njihovom uzrastu. 
 
Galerija solidarnosti sada ima stalnu postavku. Fond galerije najzad je, u prvom planu, izvađen iz depoa, uokviren, uskoro, nadajmo se, konzerviran. Galerija ima i depo koji je nedavno opremljen adekvatnim stalažama. Dobila je i prvu liniju suvenira koja promoviše fond, novi sadržaj grada Kotora. Koliko Kotorani i Kotoranke znaju šta imaju?
 
Fundus Galerije solidarnosti je, nažalost, od formiranja Galerije imao težak put, zato što je mnogo puta seljen iz neadekvatnih prostora, podruma, tavanskih prostora, pa je samim tim dosta i postradao. Ono što je takođe karakteristično jeste da je Galerija solidarnosti tretirana kao izložbeni prostor u kojem su uglavnom smještene gostujuće izložbe, što ona zapravo nije. Galerija solidarnosti je fundus i kolekcija našeg Muzeja, pa samim tim možda  građani i građanke Kotora nisu bili na pravi način upoznati sa onim što zapravo jeste primarno kada je u pitanju Galerija solidarnosti, a to su djela koja su nam donirana nakon zemljotresa. S tim u vezi, Muzeji planiraju da u narednom periodu restauriraju fundus, djela koja su u velikoj mjeri oštećena i da akcenat bude upravo na njihovoj promociji. Dugujemo veliku zahvalnost sekretarki Tatjani Kriještorac i sekretaru Nebojši Mandiću koji su nam pomogli u pronalaženju adekvatnog prostora koji smo dodatno opremili. 
 
U Muzeju grada Perasta veliko dostignuće u prošloj godini jeste nova postavka. Kako je rađena, na čemu je težište, koje cjeline nudi? Muzej grada Perasta dobio je i suvenirnicu, mali kafe sa istina skromnom i specifičnom ponudom, odvojeno arhivsko odjeljenje, uniformisane vodičkinje… Reklo bi se značajan iskorak. Kako ste zadovoljni i u kom pravcu će u Perastu ići Vaša ponuda?
 
Muzej grada Perasta je specifičan. Na prvom mjestu baštini nasljeđe peraških porodica, primarno porodice Visković. Sa novom postavkom željeli smo da posjetiocu na najbolji mogući način približimo život Peraštana u proteklih par vjekova, ali i da kroz prizmu žene koja je ispraćala članove svoje porodice i dočekivala, predstavimo Peraštanku. Imamo par tematskih cjelina. Jedna je posvećena kapetanima, zatim imamo sobu koju nazivamo diplomatskom, pa ratnu sobu u kojoj su izložene zastave, oružje, kao i žensku sobu u kojoj su artefakti koji se najviše vezuju upravo za Peraštanku. 
Što se tiče ponude suvenira možemo da kažemo da su to prvi koraci u tom pravcu. Oni nisu nova praksa kada su muzeji u pitanju. Suveniri  iz nekog razloga u našoj ustanovi do sada nisu bili razvijeni kao vid ponude.  
 
Rimski mozaici imaju i dopunjenu postavku, uz mozaike i ostatke rimske vile iz II vijeka. U kakvom su stanju mozaici? Planirate izradu 3D modela vile i ostatka koji će pomoći da zamislimo bliže rimsko doba u Risnu i Boki. Koliko će doprinijeti ponudi?

Moram da istaknem da sam projekat natkrivanja mozaika nikada do kraja nije sproveden i tu nailazimo na velike probleme. Ali ono što je takođe karakteristično jeste da posjetioci tokom boravka na Rimskim mozaicima ne mogu da se identifikuju i zamisle zapravo kako je nekada izgledalo to zdanje rimske vile. U tom cilju preduzeli smo kao prvi korak skeniranje mozaika, kako bi se nakon toga uradila 3D rekonstrukcija same vile na osnovu istorijskih podataka, dimenzija i strukture vile. Nakon toga plan je da 3D model iskoristimo u digitalnoj vizualizaciji, apsolutno realnoj sa vegetacijom, okruženjem, rasporedom soba. To je jako zahtjevan i dug proces. Na njemu radi tim arheologa koji se bavi ovim vidom savremene arheologije i nadamo se da ćemo time upotpuniti ponudu i olakšati posjetiocima da sagledaju stvarne kapacitete kako je nekad izgledao taj prostor. 
 
U toku su istraživanja u okviru projekta “Praistorijski čovjek Boke”. Što znamo na osnovu arheoloških nalaza? Kakav je bio praistorijski čovjek Boke? Gdje se nalaze arheološka nalazišta i da li Kotorani i Kotoranke i đaci znaju za njih?
 
Nažalost, lokaliteti Velika i Mala gruda su nedovoljno poznati našoj javnosti. S tim u vezi, preduzeli smo i proces digitalizacije. Biće u pitanju sličan proces kao kod Rimskiih mozaika sa jednim osnovnim ciljem - da našem stanovništvu približimo bogatstvo koje čuvamo jer ovi lokaliteti predstavljaju raritet na evropskom nivou. Krajnje je specifična činjenica da je tolika učestalost tumula i artefakata koji su pronalaženi u njima. Govorimo o prvim vladarima ovog podneblja. Da napravimo paralelu - ovi tumuli nastaju u isto vrijeme kao i piramide u Egiptu, a u pitanju je velika koncentracija, što svjedoči da je ovaj prostor bio veoma značajan. Kao dalji vid približavanja ovog lokaliteta biće upravo publikacija o kojoj sam govorila, kako bi se i najmlađi sugrađani upoznali sa značajem ovog arheološkog nalazišta. 

Radionica za izradu suvenira je sa radom počela prošle godine. Od suvenira od reciklažnog papira, do suvenira koji promovišu zbirke i kampanje OJU “Muzeji”. Kako ste zadovoljni time što ste postigli reciklažnom ponudom suvenira?
 
Reciklažni proces je nešto što smo htjeli da uvedemo kao novinu kada je u pitanju izrada suvenira i nešto što je naš lični pečat. Koristimo kancelarijski papir koji bi inače bio bačen, tako da su u tom smislu suveniri održivi. Htjeli smo da izbjegnemo sve to što je, na neki način, masovna produkcija i ono što možemo da sretnemo u ponudi. Možemo da kažemo da je za sada bilo veliko interesovanje. Nešto se pokazalo možda kao interesantnije, nešto manje, ali u svakom slučaju Muzeji sada imaju svoj suvenir, svoju radionicu i mislim da nas to promoviše i među ustanovama, i npr, hotelima koji žele za svoje goste nešto što je specifično, što je sa ovog područja. Već smo imali i taj vid saradnje. 

Koje su potrebe za infrastrukturnim intervencijama u Muzejima? U kom su stanju objekti? Palata Bujović u kojoj se nalazi Muzej grada Perasta? Dokle se stiglo sa obnovom tog zdanja? Crkva Svetog Pavla ima problem sa vlagom takođe?
 
Jedan od glavnih problema većine objekata jeste vlaga i prodor vode.
Muzej grada Perasta je možda u najlošijoj situaciji trenutno. Ono što je pozitivno jeste da je Direkcija raspisala konkurs za izradu glavnog projekta sa kojim bismo u narednom periodu mogli da tražimo sredstva za rekonstrukciju Muzeja. 
 
Ove godine Galerija solidarnosti dobila je i legat – stvaralaštvo Gojka Crnčevića. Radi se o 300 slika, grafika, crteža. Koliko je značajno što relevantni stvaraoci i stvarateljke Muzeje doživljavaju kao pravu adresu za poklon, čuvanje i trajanje već stvorenih vrijednosti?

Naravno, to nam je veoma značajno. Htjela bih da zahvalim porodici Gojka Crnčevića koja nam je donirala veoma vrijedan fond i obogatila i dopunila fundus Galerije solidarnosti. Izložba je u toku. Pozivam sve sugrađane i sugrađanke da je posjete. Jako je interesantna. Imamo ponudu i za djela Bocarića. Sretna sam što nas ljudi prepoznaju kao adekvatno mjesto za djela koja žele da poklone. 
 
Opštinska javna ustanova “Muzeji” dobila je nagradu za muzej godine, zatim, nagradu za najljepšu knjigu hercegnovskog sajma za “Legendice” i, kao krunu, najveće priznanje grada Kotora-nagradu “21. novembar”. Veliki rad nagrađen je velikim priznanjima. Kako dalje, koliko nagrade obavezuju?
 
Nagrade nas podstiču zato što je ono što smo radili prepoznato kao kvalitetno, pogotovo kada su u pitanju dječja izdanja koja su veoma zahtjevna u smislu nečeg što je za nas u muzejima novina. Planiramo da nastavimo tim jer se ispostavilo da su utisci pozitivni i mislim da ćemo u narednom periodu opravdati sve nagrade.  

Tekst: Irena Mačić

Foto: OJU "Muzeji" Kotor 

Podijeli na: