Kultura

Promocija zbirke pjesama “Kandilo ljubavi” autorke Nade Krivokapić održana je sinoć u Staklenoj galeriji Kulturnog centra “Nikola Đurković”.

Kako je kazala recezentkinja prof. dr Andrijana Nikolić, ovo je druga po redu Nadina knjiga i predstavlja intimističku poeziju u književnosti. U njoj se pjesnikinja, objašnjava, fokusirala na svoje unutrašnje biće. U Nadinom stvaralaštvu, može se primijetiti sazrijevanje. U prvoj zbirci poezije „Žena vilena“, kaže Nikolić, pjesnikinja govori o majci, ocu, Bogu… dok je “Kandilo ljubavi” dominantno posvećena ženi.

“Autorkine pjesme pripadaju sasvim njoj, njenoj ličnosti i neodvojivi su dio njene intime. Nada Krivokapić se svrstava u red onih pjesnikinja koje su slijedile Anne Sexton, američku pjesnikinju, koja se intimističkom poezijom javila šezdesetih godina prošlog vijeka kao promoterka ispovjedne poezije. Nju poeziju karakteriše ispovjest proznog karaktera, napisana u stihovima. Ono po čemu se izdvajaju i ove pjesničke zbirke jeste organizacija tijela i uma kao jednog prema svemu što je bilo i jeste. Svjesna prolaznosti, pjesnikinja pozdravlja jutro, ispraća svaki dan i nazdravlja životu, jer zna da se danas više neće ponoviti. Njen moto je carpe diem” – kaže Nikolić.

Kako navodi, pomenute zbirke poezije predstavljaju esenciju emotivnog unutrašnjeg svijeta pjesnikinje koja se 2020. godine predstavila poetskom zbirkom “Žena vilena”.

“Svoju imanentnu poetiku autorka ispoljava kroz ispovjedno-intimistički stil koji je zastupljen u obje zbirke” – rekla je Nikolić.

Kroz četiri ciklusa: “Kotrljanje duše”, “Veče čokolade”, “Samotnica” i “Moj svijet”, reminisencijama na prošlost pjesnikinja priziva dane mladosti.

“Svjesna prolaznosti ona ne žali za prošlim vremenima, jer je od života uzela ono što je željela. Tek primjetan je njen strah od novog, nadolazećeg koje u njoj otvara ponor pitanja. Njena poruka je da treba živjeti” – ističe Nikolić.

Prema njenim riječima, pjesme Nade Krivokapić obiluju realističkim slikama, ali i slikovitim pjesničkim vizijama pred nepoznatim, sudnjim vremenom.

“Za nju je život umjetnost, a osjećati umjetnost znači vratiti se iskonu, prirodi i sebi, vratiti se stvarnosti i oslušnuti je, osjetiti, dotaći je čulima. Njene pjesme prvoga ciklusa Vilena su strastvene i nježne, silovite i smirene. Naboj koji će osjetiti čitalac nije ništa manji od energije kojom su nastajale, jer drugačije nije mogla. Ona koristi svoj confessional writing jer ima šta da prenese na papir, a to je život jer je život podložan svakoj kritici, i pozitivnoj i negativnoj, baš kao i poezija, posebno ona koju piše žena u ispovjednom tonu kojim se oslobađa, oslobađajući svoje misli i podastirući ih na ocjenu širokom auditorijumu” – ističe Nikolić.

Kako navodi, uzevši u obzir skup društvenih, psiholoških i kulturnih uslova u kojima stvara jedna žena poput Nade, sa sigurnošću tvrdimo da je okvir ženske književnosti bogatiji za još jedan kolaž intimističke ispovjedne poezije, žene koja ne poznaje barijere.

“Bilo da pjeva o prpošnoj mladosti, o čežnji u sadašnjosti ili se potajno pribojava smrti, osjetna je intezivirana ekspresija kojom se demonstrira njena čulnost koja je dominanta njenog pjesništva. Njen stih živi životom snažne žene koja je spoznala ljubav i koja i dalje žudi. Ona je neiscrpno vrelo života na čijem se izvoru napajaju objekti njenog pjevanja” – priča Nikolić.

Pjesmom “Miris žene” Nada šalje snažnu poruku o ljepoti žene, o strastvenosti i zanosu koji iz čulnog postaje personfikacija žene, njenog tijela, materijalizovane putenosti.

“Apostrofiranjem nepoznatom Njemu ili Vitezu, poziva muškarca kroz prizmu zamišljenih likova, dajući prostora svakom pripadniku muškog roda da se prepozna u pozivu žene. Njena poezija odraz je njenog duhovnog stanja u kojima se osjećaju univerzalne poruke koje su pri tom i konkretizovane pojedinostima kroz stihove. Njen poetski duh obraća se astralnom duhu tražeći milost, moleći za ljubav duše koja se raduje Božijoj milosti i životu” – objašnjava Nikolić.

Inspirisana sudbinom žene, navodi Nikolić, ne samo u Crnoj Gori, već i na Balkanu, autorka stihom oslikava život razvedene žene “raspuštenice”, neudate “usjedelice”, neželjeno začete za koju kaže da je iskra.

“Ovim ciklusom, te istoimenom pjesmom najbliža je aktivističkom ekspresionizmu kada lirski subjekat poprima funkciju kolektivnog glasnogovornika svih onih žena koje trpe usud. Iako su kod pjesnikinje zastupljene i pjesme u kojima dominira subjektivno ja, stiče se utisak da književnica i kroz ove pjesme daje subjektivnu dimenziju univerzalnoj kategoriji žene. Žena je ona koja ublažava bol i udvostručuje radost, ona koja samuje bez glasa nas svojom sudbinom i jeca nad tuđom nesrećom. Žena je najjača kada se naoruža svojim slabostima, pa su zato i najupečatljiviji stihovi žene proistekli iz snage njenih osjećaja” – ističe Nikolić.

Nadine stihove na promociji su čitali njen sestrić, Bogdan Krivokapić (“Tetkina ljubav”) i recezentkinja.

U muzičkom dijelu programa nastupili su učenici Škole za osnovno i srednje muzičko obrazovanje “Vida Matjan” Damjan i Nikolina Dževerdanović.

Moderator je, ispred Kulturnog centra, bio Miloš Dževerdanović, dodavši da je Nada žena od koje se mnogo toga može naučiti.

Podsjetimo, zbirka koju je izdala Narodna biblioteka Budve, sadrži 60 stranica, a fotografije slika, kao i rješenje korica djelo su Velimira Trnskog.

Nada Krivokapić živi i radi u Budvi.

Tekst: Irena Mačić

Foto: Radio Kotor