Kultura

Gost “Ljetnjih priča” Radio Kotora bio je član tehničke komisije za odabir barki koje će učestvovati u Bokeljskoj noći 20. avgusta, naš sugrađanin i dugogodišnji učesnik “fešte nad feštama” Ilko Marović.

Marović je govorio o istorijatu manifestacije koja godinama u Kotor i Boku privlači na desetine hiljada gostiju.

“Posljednjih decenija osamnaestog vjeka, dok još ništa nije nagovještavalo krah Republike Venecije, u tople ljetne noći, grad na lagunama živio je poseban život sastavljen od prepuštanja hedonističkom uživanju u svim slastima jedne pomalo dekadentne atmosfere. Kanalima, ispod mostova, klizale su gondole osvijetljene šarenim papirnatim lampionima, noseći u sebi odabrane grupe tzv. elite i krema društva, dame u svilenim i brokatnim krinkama i gospodu sa visoko napudranim perikama, svi sa malim crnim maskama - moretinama, dok je gondolijerov kompanjon na provi gondole prebirao po strunama mandoline i pjevao kancone pune malanholije neuzvraćene ljubavi.

U nekima od tih gondola sigurno su se kao gosti svojih mletačkih kolega nalazili i kotorski mladići, studenti, uživajući u čarima Venecijanskih noći i zakljnjući se, u sebi, da će po povratku u zavičaj pokušati da urade nešto još bolje, noć, koja će za tri koplja, nadmašiti sve što je tu viđeno.

Tako sui i uradili. Poslije završenih studija vratili su se kući. I dalje je tinjala ideja da se pokuša dočarati pa i prevazići sjaj venecijanskih noći odsanjanih u mladosti.

Nabavljene su brze barke, gajete i leuti sa veslačima iz okolnih ribarskih mjesta, prvenstveno iz Mula. Kitili su ih lovorikama, postavljali šarene lampione. Dame i kavaljeri su oblačili svoje krinoline, čipkane žaboe i napudrane perike. Sjedali su u okičene barke i uz tihu primorsku pjesmu klizili po glatkom zrcalu zaliva, kružeći kao u transu po tamnoj vodi sna. Tako je možda prije više od dva stoljeća počela tradicionalna manifestacija Venecijanska noć.

Uskoro je nestala Venecija i njen uticaj, no došli su neki drugi zavojevači, uglađeni i uparađeni Napoleonovi oficiri, koji su ovom starom običaju noćne šetnje osvijetljenih barki dodali neke nove, glamurozne elemente i veću pompu, eventualno još i osvijetljenje bedema, sviranje vojne muzike i slično.

Zatim je došla racionalna i stroga Austrija. Stari vlastelinski rodovi su postepeno počeli izumirati. Kapetanske porodice lagano siromašile, ponosni bokeljski jedrenjaci nestajali sa pučine, ali jednom ustaljena tradicija nije nestala. Preuzeli su je agilni kotorski zanatlije i trgovci.

Fešte su nastavljene.

Postoji jedan dragocijen zapis, Kotoranina Romea Fjorelija, koji se odnosi na dolazak engleskog kralja Edvarda VII u Kotor, oktobra 1888.g. i odlazak na Cetinje radi kumovanja sinu kralja Nikole. Ratni brodovi moćne engleske flote bili su usidreni u zalivu, od Kotora do Orahovca, svečano okićeni i ukrašeni. Citat iz zapisa : “Zadnju večer njihovog odlaska, Građanska glazba je obišla okolo na jednoj tribini postavljenoj na dva broda, koju je vukao motor. Tribuna je bila dekorisana festovima lovorike, zastavama i rasvijetom balona, bengala, bakljadom… Tu večer su sva crnogorska brda bila rasvjetljena od velikih ognjeva”.

U XIX vijeku se i kod nas ova fešta naziva Venecijanskom, das bi početkom XX vijeka promijenila ime u “BOKELjSKA NOĆ”.

Tradiciju Bokeljskih noći, dekorisanih barki uz iluminaciju okolnih brda, prekinuo je Prvi svijetski rat, ali su volja, sposobnost i mašta njihovih kreatora preživjeli sve te tmurne godine.

Što se tiče perioda između dva svijetska rata ima relativno dosta podataka u kotorskom listu “Glas Boke” koji je izlazio jedan put sedmično, u period od 1932. do 1941.godine a odnose se na međuratne Bokeljske noći.

Za 1933.godinu postoji indicija da je jedna takva manifestacija održana prilikom posjete eskadre engleske flote, sa nosačem aviona “Glorius”, Boki Kotorskoj

Maja, 1934.godine priređena je svečanost prilikom posjete Jugoslovenskog kralja Aleksandra i kraljice Marije.

“Kotorski zaliv izgledao je kao kutija od ebanovine puna skupocjenih i raznobojnih dragulja, koju je Bokelj donio bogzna sa kojeg dalekog putovanja da je pokloni vladaru svoje krvi i jezika”. Ovim riječima završio je g-din Henrik Bravo opis veličanstvene Bokeljske večeri, koju je Boka 14. maja 1934. godine priredila u čast vladarske porodice, koja je u ono vrijeme boravila u Herceg Novom. Te nezaboravne noći po riječima novinara : “Obale su gorjele, na crkvama zvona zvonila. Prangije pucale, narod klicao, pjesma se orila na sve strane, stranci i domaći bili su fascinirani, nijesu vjerovali svojim očima. Kao da su sanjali”.

Dugo se govorilo o toj veličanstvenoj priredbi. Ljudu nijesu nalazili riječi da iskažu sve ono što su osjetili. U pojedinostima nije se znalo što je bilo ljepše, a u cijelini ta je noć bila jedna bajna slika koju samo najbujnija mašta može da dočara. Da, Boka je bila divna te noći. Boka je dala ono što može da pruži samo jedan prirodom obdareni kraj.

I od te noći neprestano se mislilo na uvođenje jedne ovakve priredbe koja bi se ponavljala svake godine. Ta noć 1934. godine dala je da se osjeti sva ljepota koju Boka može pružiti ovakvom priredbom. Jer svi koji su prisustvovali veličanstvenoj rasvijeti 1934. godine, a naročito stranci, bili su u pravom smislu riječi očarani i teško je onda bilo naći pero koje bi opisalo ono ushićenje koje se izražavalo na licima posjetilaca i sve ono što su ti strani ljudi i riječima i nijemo izražavali o Boki i njenoj veličanstvenoj rasvijeti. Ta priredba, dakle, samo je lebdijela pred očima javnih radnika na polju unapređenja turizma u Boki, stalno se o njoj razmišljalo i nije se prekinulo raditi da se ta zamisao i ostvari. O svemu su obaviješteni i nadležni faktori. I što je za svaku pohvalu, nailazilo se na potpuno razumijevanje.

Uočilo se od kolike bi važnosti i značaja za unaprjeđenje turizma u našem kraju bila ovakva priredba koja bi s vremenom privlačila sve veći broj posjetilaca iz zemlje i inostranstva.

Međutim, stvari se počinju brže kretati 1936.god. Izabran je Glavni odbor priredbe “Bokeljske noći”, koji je pod parolom “Boka sebi” izdao proglas o organizovanju svečanosti, pozivajući sve Bokelje da aktivno uzmu učešće u pripremanju i realizaciji ove svečanosti.

Izabrane su razne sekcije : za osvijetljavanje bazena, serpentine, tvrđava, crkava, za iluminaciju čamaca i dr. Čelnici sekcija su sa predsjedništvom “Jadranskog fjorda” sačinjavali glavni organizacioni odbor.

Glavni odbor izdaje slijedeći proglas :

BOKELJI !

29. juna o.g. biće priređena u čitavom kotorskom bazenu našeg čarobnog zaliva velika rasvjeta » Bokeljske noći».

Ova priredba u našoj Boki Kotorskoj - u kraju koji je obdaren obiljem prirodnih krasota, koji je bogat ostacima jedne slavne prošlosti i koji se ponosi svojom blistavom tradicijom, ali koji je, i pored svega toga, još uvijek zaostao pred progresom i uspijesima što ih postižu ostali djelovi našeg primorja - ova priredba treba da bude naš prvi snažniji korak u radu za unapređenje turizma, a preko ovoga za podizanje i preporod našeg zavičaja.

» Bokeljska noć » treba da veličinom svoje čarobne rasvjete i snagom svog svestranog uspjeha svrati pozornost domaće i strane turističke publike na našu divnu Boku, da bi jednog dana naša opjevana » Nevjesta Jadrana » zauzela vidno i sebi dostojno mjesto u uspjesima jadranskog turizma. A istodobno ona treba da svima Bokeljima podigne duh, potakne volju i obnovi snage, da se Bokelji, probuđeni, obodreni i osnaženi, nađu u jednom zajedničkom kolu da svojski i požrtvovano porade za progres svog zavičaja.

» Bokeljskom noći » treba da se rastjera tama koja uspavljuje i koja mlohavi snage. Pod njenim bljeskom treba da se pođe u susret zori novog dana koji će i naš lijepi jadranski fjord obasjati zrakom koja budi i koja preporađa na novi, bolji i srećniji život.

Ali uspjeh ove priredbe traži okupljanje svih snaga. Samo općom saradnjom svih i svakoga » Bokeljska noć » može da postigne svoj potpuni uspjeh. Rasparčane energije treba da se skoncentrišu sa jednom mišlju : da je uspjeh » Bokeljske noći » uspjeh čitave Boke i uspjeh svih Bokelja. Požrtvovanošću koja se ne smije štediti i punim učešćem sviju, koje ne smije da ima izuzetka, moramo se naći svi okupljeni oko ove započete akcije, koja našoj Boki ima da donese nove, vedrije dane.

Bokelji ! Sa lozinkom » BOKA SEBI » prenimo se iz jednog nezdravog sna koji ruši naše snage. Poslije jedne duge zamrlosti i zastoja, čije se posljedice teško osjećaju na svakom koraku u našem krasnom ali osiromašenom zavičaju, trgnimo se na živi rad, da osvježeni vjerom u bolju budućnost i obdareni probuđenim duhom, povedemo našu milu Boku u bolji i napredniji život. Moramo biti potpuno svjesni da radimo za sebe, za svoj dom, za svoju rodnu grudu. Boki treba da se dade života, i što više mi svi damo iz sabe, to će i ona postići veće uspjehe , za nas i samo za nas !

Bokelji! Mi toplo apeliramo na vas da nas pomognete svojom saradnjom..

» Bokeljska noć » mora da uspije kao veličanstvena priredba koja će očarati i zadiviti svakoga. I zato vas srdačno pozivljemo da nam ne odreknete svoju pomoć.

Uveče 29. juna osvijetlite vaše domove, vaše hramove i svu obalu duž vaših naselja. Učestvujte sa iluminiranim barkama u ovoj našoj općoj priredbi - učestvujte svi koji posjedujete čamce.

Pozivljemo sva prosvjetna i kulturna društva da se pridruže ovoj našoj zajedničkoj akciji, da sa svoje strane pruže obilan doprinos za potpuni uspjeh »Bokeljske noći»

Apeliramo na sve nadležne faktore, na sve privrednike i privredne ustanove da svojom susretljivošću omoguće da se priredba » Bokeljska noć » izvede dostojno i uspješno. Što god uložite u ovu priredbu – ulažete u sebe, za svoju budućnost.

BOKELjI! Još malo dana dijeli nas od » Bokeljske noći », u kojoj treba da se ogleda naša svijest, naša volja i naša sposobnost. Svi domaći i strani posjetioci treba da sa ove priredbe odnesu najljepše utiske, da ih susrećemo sa najvećom pažnjom, da nam se opet vrate i da nam dovedu druge.

Što god uložite u ovu priredbu – ulažete za sebe, za svoju budućnost.

Lozinka » BOKA SEBI » neka zasja kao zvijezda prethodnica u našoj čarobnoj “Bokeljskoj noći”, koja u ovogodišnjoj priredbi znači samo jedan dio velikih zamišljenih svečanosti, koje će se vršiti ubuduće.

U Kotoru mjeseca juna 1936. Godine Glavni priređivački odbor

» BOKELjSKE NOĆI»

“ Bokeljska noć” je najkomplikovaniji i za izvedbu najteži, ali zato i najatraktivniji dio velikih zamišljenih svečanosti koje će se obnavljati slijedećih godina. Ova fešta, u prvoj svojoj izvedbi, predstavlja samo jedan zamišljen pokušaj koji će se s vremenom upotpunjavati i usavršavati. Da bi potpuno uspjela potrebna je saradnja svih i svakoga. Na okupu treba da se nađu svi Bokelji, a u prvom redu treba da prednjače oni koji su po svom znanju i po svom položaju pozvani da doprinose opštem napretku.

Lozinka “Boka sebi” znači da su Bokelji najprije pozvani da sami daju svu svoju energiju i svu svoju volju i požrtvovnost za preporod i obnovu svoje Boke, koja je u prošlosti cvala i napredovala a koja u sadašnjosti sa jednom očitom tugom, može samo da se sjeća onoga što su pradjedovi postizali sa uspijehom za svoju rodnu grudu. Zato se tom lozinkom, koja se predstavila kao predvodnik prilikom “Bokeljske noći”, svi Bokelji “dižući se iznad svih ličnih i partijskih razmimoilaženja te vjerskih i plemenskih razlika treba da lojalno i skladno surađuju”, treba da se nađu kao jedan na radu za sebe i za svoj zavičaj, kojemu treba dati poleta, zamaha i novog života.

Već u najavi, “Bokeljska noć” privukla je veliki broj stranih izletnika, koji ljetuju ne samo u Budvi i Herceg Novom, nego i onih koji se nalaze u Dubrovnika i njegovoj rivijeri, te u drugim mjestima srednjeg primorja. Radi se na organizovanju jednog izleta iz Splita. Očekuje se da će i iz unutrašnjosti stići veliki broj posjetilaca.

Kako se, dakle, vidi, “Bokeljska noć” već ovom svojom prvom izvedbom izazvala je interesovanje turističke publike, pa je sveta dužnost svih Bokelja da doprinesu da ovaj uspjeh bude potpun. Stranci koji budu prisustvovali ovoj fešti postaće živom reklamom za budućnost. Utisci koje budu ponijeli iz Boke neće ostati bez rezultata. Zato moramo nastojati da ovi utisci budu moćni i pozitivni.

Gradsko vijeće opštine Kotor dodjelilo je Odboru za “Bokeljsku noć” svotu od 3000 dinara.

Električna rasvijeta, koja će biti pojačana, datće se bez ikakve naplate.

Tvornica svijeća “Gagrica” iz Kotora izašla je u susret Odboru izradivši naročite stearinske svijeće, za prozore.

Centrala “Putnika” iz Beograda nagrađuje tri najljepše osvijetljena plovna objekta i tri najljepša kopnena objekta.

I osvanuo je taj dugočekivani 29. juna. Dan sunčan, pravi ljetni, more mirno kao zrcalo. Iza podna zapuhao je lagani maestral. Najednom nebo se zacrnjelo, munje počinju sijevat iznad Oravca i Perasta, u čitavom zalivu duva jak vjetar. Ova nenadna nepogoda spriječila je i pokvarila mnoge barke koje su bile spremne učestvovati. Skoro čitav mjesec dana uloženog rada i napora oko “Bokeljske noći”, zamalo je bio uništen hirom prirode.

Ipak, “Bokeljska noć” i sa onim što je uspjelo da se izvede, pružila je u onoj crnoj olujnoj noći nekoliko krasnih slika. Kotor obasjan raznobojnim žaruljama, osvijetljena obala, iluminirane zidine sve do Sv. Ivana, osvijetljene serpentine put Trojice, Dobrota sa crkvom Sv. Stasije, s druge strane sijao je Muo sa krasno osvijetljenom crkvom Sv. Kuzme i Damjana. Prčanj je bio divno osvijetljen. Čitava obala je bila u nizu od vatri. Naročito lijepo rasvijetljena je bila župska crkva, pa ruski invalidski dom i stara crkva na brdu. Bila je osvijetljena obala oko Stoliva, a sa visine je sijao Gornji Stoliv. Perast je bio divno osvijetljen. Vatre su sijale i na vrhovima, osobito na Vrmcu, a Lovćen je dominirao kao plamena zublja nad kotorskim zalivom.

Uslijed nastalog nevremena, na moru se pojavilo puno manje osvijetljenih barki i to samo iz Kotora, Mula, Prčanja i jedna iz Đenovića.

Kako je počelo nevrijeme, tako je i prestalo. Kotor je bio svečano obasjan. Stari grad potpuno je promjenio svoj izgled, ove noći.

Kako su stizali izletnički brodovi, grad se sve više puni svijetom, postaje sve življi, raspoloženiji. Kotor je tu. Lijepo okićene barke krstare po moru. Nebo je opet nasmijano. U Kotoru vri i komeša se silan svijet. I dubrovačka lađa pristaje i dovodi nam jato lepršavih veselih Dubrovkinja i Dubrovčana. Među mješavinom naroda upadaju nam u oči flegmatični Englezi, ozbiljni, staloženi Njemci i dražesne Njemice sa koloritm lica koji je tako topao i nježan kao cvijet breskve a umilne oči snivaju u dubokom plavilu. Ističu se temperamentne, gipke Mađarice i pune,vesele Čehinje. Obala, trgovi i bašta ispred kafane “Dojmi” napuniše se svijetom. Bokeljski mornari i ženski svijet u narodnim nošnjama upotpunjavali su krasnu sliku što je je pružio naš stari grad ove lijepe i vesele noći.

Učestvovale su dvije muzike koje su koncertirale na Trgu od oružja i u bašti pred kafanom na obali. U program su učestvovali: HPD “Zvonimir” iz Mula, SPD “Jedinstvo”, crkveni zbor “Sv. Tripun”, crkveni hor “Sv. Sava” i crkveni zbor “Sv. Jerolim” iz Herceg Novog, HD “Tomislav” iz Škaljara i pjevačko društvo “Ljudevit Gaj” iz Donje Lastve. Ovaj odabrani i birani program publika je pozdravila velikim aplauzom i odobravanjem.

Sastao se Odbor za dodjelu nagrada i ovako odlučio:

Za najljepše osvijetljene kopnene objekte proglasio je slijedeće:

Prvo mjesto 600. din, ravnomjerno su podjelili: tvrđava “Sv. Ivan” i brdo Vrmac, a drugo mjesto u iznosu od 400. din. dobila je crkva Sv. Kuzme i Damjana iz Mula.

Za najljepše osvijetljene plovne objekte Odbor je proglasio:

Prvu nagradu u iznosu od 800 din. podjelili su. g-din Jerko Erceg iz Prčanja za alegoričnu barku “Leteći galeb” i g- din Anto Marović- Čiča za gondolu “Jadranka”, drugu nagradu u iznosu od 500. din. podjelili su pitomci mašinske škole iz Kumbora sa motornim čamcem koji je predstavljao gondolu sa salonom i g-din Marjan Anđelić iz Kotora za alegoričnu barku “Labud”. Treću nagradu dobila je Zetska plovidba za barku koja predstavlja grčki paviljon sa Amorom i narodnim nošnjama.

Bilo je već kasno kad su ulice trgovi potpuno opustijeli. U Kotoru je nastao mir, onaj svakidašnji noćni mir, koji se činio još tiši i gluvlji poslije ovakve žive i neobično vesele noći u našem starom gradu, pod Lovćenom.

Ova priredba “Bokeljske noći” bila je samo prvi pokušaj, u sklopu velikih zamišljenih svečanosti koje treba da se održavaju ubuduće. Imala je da priređivačima pokaže što se sve mora učiniti i što sve treba uložiti da bi ona slijedećih godina, koliko samom organizacijom, toliko i svojom atraktivnom sadržinom, sve bolje uspijevala, dok se tako ne usavrši da zaista postane čuvenom turistićkom atrakcijom koju Boka može da pruži posjetiocima jadranskog primorja.

Potpun uspijeh “Bokeljske noći” ove godine nije mogao da bude sasvim uočljiv, jer nenadno nevrijeme i oluja koja je u kotorskom bazenu bila zaprijetila grmljavinom i vjetrom, ometoše da se ona izvede u određeno vrijeme i po program. Ali ipak, i po onome što se moglo izvesti, dalo se vidjeti da je organizacija bila vrlo dobra i da sitne manjkavosti koje su se u ovoj prvoj izvedbi ukazale, lako mogu da se uklone.

Niko se nije nadao da će poslije ovakve veličanstvene fešte, dok se prašina još nije ni slegla, prepričavalo se o njoj na sve strane, a već je počelo da se radi ponovo. U avgustu te iste godine engleski kralj Edvard VIII posjetio je naše primorje i odsjeo u Dubrovniku. Očekivalo se da će posjetiti Kotor, ali tačan datum nije bio određen. “Jadranski fjord” ponovo rukovodi svim pripremama, radi punom parom za doček i priredbu ove druge “Bokeljske noći”.

Gradsko poglavarstvo Kotora uputilo je 17. avgusta građanima i stanovnicima opštine slijedeći proglas :

“Kotor i Boka Kotorska doživjeće narednih dana veliku radost, jer će je posjetiti Visoki Gost i prijatelj našeg naroda, Njegovo Veličanstvo, kralj Edvard VIII, kralj britanskog carstva.

Ova osobita pažnja prema našoj miloj Boki, nevjesti Jadrana, razdragaće srca svih Bokelja, ostaviće dubok utisak i trajnu uspomenu zahvalnosti prema Visokom Gostu.

Građani, svijesni velikog značaja ove posjete, pozivam vas, da u danima boravka Uzvišenog gosta u našoj sredini, okitite zastavama i sagovima svoje domove i rasvijetlite ih u noći koja bude određena za sveopću rasvjetu našeg ubavog zaliva, te da i tim vidnim načinom date izraz svoje radosti i dokažete Vašu ljubav i privrženost prema Visokom Gostu i velikom Narodu prijateljske nam Kraljevine. Živio Njegovo Visočanstvo Kralj Edvard VIII “ !

U srijedu, 19. Avgusta, još se od jutra očekivao dolazak kraljevske jahte “Nahlin” u Boku, jer se bilo pročulo da će Nj.V. Kralj Edvare VIII tog dana isploviti iz Dubrovnika prema jugu, za Boku, koja ga je nestrpljivo očekivala.

Bilo je 16 ura kad je “Nahlin” u pratnji jednog razarača uplovio u Boku, ploveći u pravcu Topljanskog zaliva, a zatim skrenuo put Veriga. Nebo koje se do tada gotovo nad cijelom Bokom bilo razvedrilo, zaprijetilo je kišom iz gustih oblaka nad Herceg Novim. I zbilja, odjednom se u ovom dijelu zaliva spustio “gusti” neverin koji je u tom času stvorio krasnu sliku: kroz gustu kišnu koprenu, pod divnim bojama duge, plovio je “Nahlin” prema unutrašnjosti zaliva, koji je sav bio obasjan suncem i izašavši iz kiše kraljeva jahta bljesnula je odjednom na suncu kao pozlaćena. “Nahlin” je plovio plavim vodama zaliva, plovio je iz bazena u bazen, prolazeći pored obala sa kojih je okupljeni narod pozdravljao mahanjem ruku, lepršanjem maramicama i zastavama. Zaustavio se i spustio sidro između Dobrote i Mula. Dok je jahta spuštala sidro, brodovi i parabrodi koji su se našli u luci – među njima “Herceg Novi”, “Kralj Aleksandar I”, engleska jahta “Leander” i belgijska jahta “Heliopolis” okitili su se svečanim zastavama. Brod “Sitnica” koja je ulazila u luku, iz počasti, na stražnjem jarbolu razvila je englesku zastavu.

Našto prije 18 h uputio se sa “Nahlina” motorni čamac put obale na kojoj su se, pored mnoštva naroda nalazili : komandant garnizona Boke kotorske, komandant pomorske obalne komande, sreski načelnik i upravitelj Lučke kapetanije. Kralj, odjeven u mornarsku maju i plave hlače, sa sakoom preko ruke, živo je iskoćio na obalu i srdačno se pozdravio sa pomenutim predstavnicima vlasti, sa kojima se zadržao u razgovoru, a zatim im predstavio svoju pratnju u kojoj je bilo i nekoliko dama.

S obale se kralj uputio put grada, dok je narod poštujući kraljevu želju da se ne priređuju naročite manifestacije, sa vidnim simpatijama pratio njegovo kretanje. Na klicanje i pljeskanje naroda, s osmijehom na licu, kralj je otpozdravljao rukom.

Pred gradskom kapijom kralj se zaustavio i sa interesovanjem razgledao grbove nad ulazom. Prolazeći ulicom, kraljevu pažnju privukao je portal sudske zgrade ( stara palača Beskuća ).

Došavši na Trg Sv. Tripuna, Nj. Vel. Kralj s pratnjom ušao je u prostorije “Bokeljske mornarice”, gdje je pomno razgledao mnoge izložene predmete. Tada je uzeo jedan statut » Bokeljske mornarice » i na njemu se potpisao : Edward R.l. 19. VIII 1936. Iz prostorija mornarice Kralj je sa pratnjom pošao preko trga u katedralu Sv. Tripuna. Razgledajući velebnu unutrašnjost katedrale, Kralj se osobito zainteresovao za krasni i čuveni ciborij kao i za pozlaćenu palu iznad glavnog oltara. Iz katedrale kralj Eduard uputio se ka Trgu sv. Nikole. Stara palača Grgurina privukla je Kraljevu pozornost. Ulazeći zatim u crkvu sv. Luke primjetio je da se ovdje nalazi toliko srebrnih ikona kao da negdje u blizini postoji majdan srebra. Objašnjeno mu je da ove ikone potječu iz doba blagostanja, kad je Boka u svakom pogledu cvala, a naročito u doba njene pomorske veličine. Ostavivši crkvu sv. Luke, Kralj sa pratnjom se uputio u sabornu crkvu sv. Nikole gdje je sa pažnjom promatrao unutrašnjost. Kralj se zatim sporednim ulicama uputio put obale. Na njegovom licu blistao je odraz vedrog raspoloženja.

Oko 19 h uz klicanje i pozdravljanje sa obale, kralj se vratio na jahtu.

Kraljevska jahta » Nahlin » trebala je da otputuje iz luke oko 20 sati, ali kad je kralj doznao da se iste večeri priređuje rasvjeta Bokeljskog zaliva u čast njegove posjete i da bi pučanstvo željelo da kralj prisustvuje ovoj lijepoj noćnoj priredbi, »Nahlin« je odgodio odlazak i ostao u luci do 22 sata.

I noć je pala. Divna, čarobna »Bokeljska noć».

Najprije su počela plamsati brda. Stara tvrđava Sv. Ivana nad Kotorom planula ja osvijetljenim zidinama i vijugavim putem u hiljade plamenova, dok su crkvica Gospe od Zdravlja sa tornjem i vrh tvrđave dobili ognjene konture nanizanim vatrama, pružajući zaista rijetku sliku. Na kamenoj glavi Pestingrada razbuktale su se vatre osvjetljavajući veličanstveno goli krš, a odmah zatim javili su se velikim vatrama i visoki lovčenski vrhovi. Planula je u svjetlu Goražda sa ognjenim i lijepo izrađenim monogramom » E ». Na drugoj opet strani plamtjele su vatre po grbama Vrmca koje su se začas pretvarale u prave vulkanske plamenove. Odjednom, upravo munjevitom brzinom, zasjaše hiljadama plamićaka kotorski bedemi i sva obala unaokolo bazena. Iz mraka stadoše da se nižu ognjeni đerdani duž Mula, Prčanja, Stoliva, Dobrote, Orahovca, pa da se živo i neopisivo lijepo produže preko Perasta tamo na Kostanjicu, Morinj, Lipce i Risan, nad kojim su opet bile divno obasjane visoke serpentine.

Uporedo sa ognjima duž obale, počeše da se osvjetljavaju domovi, da plamsaju stare palače i hramovi, stvarajući u čitavom bazenu sliku jednog velikog i probuđenog naselja, koje se u čast uzvišenog gosta, međusebno takmiči sjajnim ognjenim ukrasima, nastojeći da ove noći u svom rodnom kraju pruži britanskom vladaru, ne samo dokaz svojih simpatija, nego da blistavom rasvjetom privuče njegovu pažnju na čarobne prizore kojima samo divna Boka može da očara i zanese... Kotorski bazen, koji je maločas ranije ličio na ogromnu tamnu i čutljivu dvoranu, kao da se odjednom pretvorio u raskošno obasjano i duboko vilinsko jezero, u čije se tihe vode sa obala i naselja, sa planinskih padina i visokih vrhova počelo da toči goruće zlato koje je dotad bilo sakriveno u njegovim tajanstvenim dubinama. Zaliv je pružao zaista jednu čarobnu sliku, koju nije moguće opisati i koja se neće lako zaboraviti. Svako mjesto imalo je svoju posebnu čar, ističući se ponekom pojedinosti u rasvjeti, ali sve se to opet stapalo u jednu harmoničnu cjelinu, koja je svojom veličanstvenošću izazivala divljenje.

Kotorska obala bila je sva u vatri, dok su gradski bedemi gorjeli u nizu diskretnih uljanih plamičaka. Raznobojni lampioni duž čitavog šetališta, upotpunjavali su svijetlim i žarkim bojama, krasnu kotorsku rasvjetu. Na drugoj strani veličanstveno je sjao divno iluminirani hotel » Slavija », obasjan električnom rasvjetom, lampionima, plamenovima nafte, uljanim žižama i vještačkim vulkanom. Ovako bogato osvjetljena “ Slavija “ je pružala sliku stare venecijanske palače, i njena rasvjeta ne samo da je vanredno uspjela nego se osobito istakla, upotpunujući u dnu bazena čitavu noćnu priredbu.

Nad lijepo osvjetljenim Mulom isticalo se u brdu krasno izvedeno osvjetljenje crkve sv. Kuzme i Damjana, što je sa Kotorom, » Slavijom », sv. Ivanom, crkvicom Gospe od Zdravlja i sa jednim dijelom Dobrote sačinjavalo divnu cjelinu u ovom krajnjem dijelu raskošno osvjetijene Boke.

Prčanj, koji se uvijek isticao u sličnim priredbama, bio je i ove noći zaista krasan. Nad plamenim zidom duž obale dizale su se lijepo osvjetijene palače, plamsali su hramovi i stepeništa, dok je stara crkva u brdu bila ljepše nego ikad iluminirana, vrlo ukusno, izvedenom rasvjetom. Prčanj je bio divan ove noći.

Na drugoj strani, sva u plamenu javljala se Dobrota sa Orahovcem, kao da povedoše ognjeno kolo, sve unaokolo zaliva.

Dugim nizom plamenova i osvjetljenim domovima lijepo je bio rasvjetljen Donji Stoliv, nad kojim je visoko gore u brdu, Gornji Stoliv sjao u punoj impresivnoj rasvjeti.

Perast, naravno ni ovog puta nije zaostao. Njegova obala bila je sva u jednoj vatri, gorjele su njegove kuće, i stare palace, te ruševna tvrđava nad gradom. Lijepo iluminirani Perast vezivao je kotorski sa risanskim bazenom, koji je gorio sve unaokolo, pod tamnim prirodnim bedemima svojih planina.

Tako je sav unutrašnji bazen plivao u moru svjetlosti. Dok je reflektor sa razarača osvjetljavao crkvicu Gospe od zdravlja poviše Kotora, veliki broj raketa, koje su se bacale ispred » Slavije » i sa Mula, šarao je ognjenim bojama zvjezdano nebo. Rimske svijeće uz bengalsku vatru, sa gradskih bedema i iz Vojnog parka, upotpunjavali su jedinstveni prizor u kojem se moglo uživati ove noći. Za vrijeme rasvjete, sa vrha kotorske obale svirala je Građanska muzika, otvorivši koncert engleskom himnom. Seoska glazba iz Škaljara, takođe je koncertirala na prčanjskoj obali, a i sa drugog engleskog razarača, koji je ušao u luku baš za vrijeme rasvjete, čuli su se zvuci muzike.

»Bokeljska noć» je zaista uspjela potpuno. Baš u času njene kulminacije belgijska jahta »Heliopolis» počela je da baca blistave rakete, u znak vidnog zadovoljstva i otpozdrava Boki. Odmah zatim na »Nahlinu» je reflektorom bila osvijetljena kraljevska zastava, dok su razarači bacali snopove reflektorskog svijetla po zalivu. Odjednom sa kraljevske jahte »Nahlin» stadoše da se prelijevaju u noći jake i raznobojne rakete, kao goruće šareno cvijeće, što je izazvalo neopisivu razdraganost na obalama.

Sa Mula se javila skladna pjesma u slatkoj narodnoj melodiji, a sa »Nihlina» čuo se pljesak. Zatim, na kraljevskoj jahti, baš malo prije odlaska, razlili su se nježni bolećivi zvuci škotskih gajda, prateći dizanje sidra.

Oko 22,00 sata »Nahlin», praćen od razarača, počeo je lagano da se kreće sa sidrišta. Prolazeći pored Prčanja, gdje je još koncertirala glazba, »Nahlin» je otpozdravio sirenom.

Baš tada, prema sporazumu, izvršena je rasvjeta u prednjem dijelu zaliva, dok je prolazio »Nahlin». Tivatska strana obale bila je sva obasjana vatrom, a tako isto na drugoj strani, sve od Đurića pa do Herceg Novoga, protezao se dugi niz vatre duž obale i po naseljima. Osobito se rasvjetom isticao Herceg Novi, koji je bio sav osvjetljen i kupan mlazovima reflektora sa Oštre. Tako je ove noći čitava Boka učestvovala u ovoj veličanstvenoj priredbi u čast britanskog Kralja, koji je pračen najljepšim željama naroda, napuštao našu čarobnu boku.

Odlazeći iz Boke, engleski Vladar, koji je bio neopisivo srdačno dočekan i u čiju je počast izvršena velebna “Bokeljska noć“ poslao je sa »Nahlina» radiografskim putem ovo visoko priznanje :

“Kapetanu bojnog broda Vladimiru Marjoševiću komandantu Pomorske obalske komande:

Molim budite tumač mog iskrenog priznanja opštinama i narodu Boke Kotorske za noćašnju divnu rasvjetu kao i za uloženi trud oko priređivanja iste. Večerašnja posjeta gradu bila mi je vrlo ugodna”.

Edvard R. I.

Na to je komandant g. Kap. B. B. Marjašević odgovorio sljedećim radiogramom: “Opštine i narod Boka Kotorske zahvaljuju na visokoj pažnji”.

Zatim je “Nahlin” isplovio na pučinu.

Ovim prije odlaska upućenim priznanjem, Nj.V. Kralj Eduard VIII ostavio je Boki i Bokeljima jedan dragocijeni dokument koji našem kraju služi na čast, jer on svjedoči da se Boka uvijek pa i u ovako značajnim i izuzetnim prilikama, kad treba pokazati svoje dostojanstvo, zna da uzdigne visoko i da dade izraza koliko svoje kulturne visine toliko i tradicionalnog gostoprimstva, naročito prema osvjedočenim prijateljima kao što nam je britanski narod.

Poslije ove nezaboravne noći, gdje nije radi brzine priprema i iznenadnog dolaske kralja Engleske, bilo okićenih barki, već slijedećeg ljeta ponovo imamo «Bokeljsku noć«. Učestvovalo je desetak čamaca, ali skromnije izvedbe i sa manje rasvjete nego prethodne godine. Ali što je najvažnije narod prihvaća ovu manifestaciju. Sljedećih godina raste broj učesnika i na moru i na kopnu.

Početkom Drugog rata ova fešta, koja je počela pomalo da se zahuktava, biva prekinuta, na veliku žalost bokeškog naroda a i stranaca koji, svake naredne godine u sve većem broju, postaju redovnim posjetiocima.

Poslije Drugog svjetskog rata pokušavala je osiromašena Opština da vrlo skromno obnovi tradiciju, ali je to pošlo za rukom u punom sjaju tek prilikom posjete posjete Kotoru maršala Josipa Broza Tita i krštenja novog razarača „Kotor“, početkom septembra 1959. godine.

Ovu začaranu, nestvarnu Bokeljsku noć svi koji su vidjeli pamtiće kao nešto što se samo u akvatoriju amfiteatralnog Kotorskog zaliva može doživjeti. I tada je plamtjela kotorska tvrđava S. Ivan, sva domaćinstva kojima prozori gledaju prema moru dobila su pakete svijeća da ih zapale u prozorima, vojnici i mornari izvukli su na vrhove Pestingrada i Vrmca velike protivavionske reflektore, posudama sa mješavinom piljevine i nafte osvijetljen je bio čitav dužobalni put i sve ponte i mandraći preko Mula i Prčanja, kao i preko Dobrote. Uz rivu su bili vezani osvijetljeni ratni brodovi, a morem je plovio veličanstveni konvoj ukrašenih barki, koje je vukao brod sa Gradskom muzikom. U defileu je bilo na desetine maštovito okićenih cjelina: maketa razarača „Kotor“, venecijanska gondola, biserna školjka sa divnom djevojkom unutra, stara Njegoševa kapela na Lovćenu, Gradski sat, česma Karampana, Sv. Tripun i ko bi se sjetio svih što su to veče, pretvorili u prizor iz sna.

Obnovljena Bokeljska noć nastavila je svoju plovidbu po sjajnom moru mašte sa promjenljivim uspjehom, no zaokupljujući veliku pažnju na našim prostorima, pa se cijeni da je svaku od nekoliko posljednjih priredbi posmatralo između 30 i 50 hilljada posjetilaca, tako da je ona postala neslućeni propagator kotorskog turizma, a njenim pomjeranjem sa početka na drugu polovinu avgusta produžena je turistička sezona.

Često „Bokeljsku noć“ nazivaju „Feštom nad feštama“, a možda bi joj bolje pristajalo ime „Krune svih kotorskih ljetnjih događanja“ !

(Foto-privatna arhiva I.M.)