Kultura

Tekst: Biljana Marković
Foto: Radio Kotor / B.M.

U organizaciji Javne ustanove Kulturni centar (KC) “Nikola Đurković”/ Gradska biblioteka i čitaonica Kotor sinoć je po istoimenoj knjizi “Biografije i ožiljci: Kiš, Pekić, Tišma” predavanje održao književni kritičar, pjesnik, esejista i izdavač Gojko Božović.

Prisutne u multimedijalnoj sali Kulturnog centra u ime organizatora pozdravila je rukovoditeljka Gradske biblioteke i čitaonice Kotor, Marija Starčević.

“Vjerujem da Gojka Božovića nije potrebno posebno predstavljati kotorskoj publici u više navrata je bio naš gost kao pjesnik, izd​​​​​avač i urednik, na moje veliko zadovoljstvo večeras i kao esejista”, kazala je Starčević. 

Božović je najprije podsjetio na malo poznatu priču Danila Kiša koja je nastala u posljednjim godinama njegovog života na poziv jednog francuskog časopisa. Naime, časopis je pozvao desetak evropskih i svjetskih pisaca, među njima i Kiša, da opišu najčudesnije mjesto svoga života i najgroznije, a onda je Kiš napisao priču “A i B”.

Prvi dio priče je magično, čudesno mjesto njegovog života, a drugi dio jeste sama njegova kuća na kojoj će navodno jednog dana pisati - Ovdje je rođen veliki jugoslovenski pisac Danilo Kiš.

“B strana te priče, kao na rok pločama, jeste jedna vrsta opozita i to je karakteristično za Kišovu književnost da postoji i patos koji odvaja od zemaljskih stvari, ali i da postoji ironija koja nas vraća u samo središte ljudskog života. A strana priče počinje rečenicom koja će vam se sigurno dopasti. Ona glasi - Iz Kotora treba krenuti u pet sati.  Kiš u toj priči predlaže da se vozi najviše sat vremena, da treba krenuti u pet sati, po vedrom danu, ali da negdje tamo iznad Kotora bude po neki bijeli oblačak, kao neko krdo bijelih slonova, i da to zapravo jeste trenutak u kome se sklapa čudesni čas njegovog života, između ostalog, zato što će tim putem u jednom času pet godina prije nego što će biti odveden u Aušvic, proći njegov otac, a sam Kiš će kasnije proći taj put i prolazeći ga zapravo će doživjeti nešto što nikada i nigdje u svom životu nije doživio. Taj čudesni čas, trenutak, jedna vrsta epifanije, jeste ono što je prepoznatljivo u književnosti Danila Kiša, a to je potreba da u svom životu prepoznamo čas u kome ćemo nešto uspjeti i čas u kome nešto neće biti moguće, čas uzleta, ali i da osvjedočimo čas vlastitog pada”, kazao je Božović.

Kišova književnost, naglašava, jeste nepresrtana oscilacija između velikih trenutaka istorije i velikih trenutaka svakodnevice, velikih trenutaka kojima se osvjedočava vitalizam ljudskoga života i velikih trenutaka kojima se osvjedočava puna propast i pad ljudskog života.

Tri pisca o kojima je pisao u svojoj knjizi “Biografije i ožiljci” – Danilo Kiš, Borislav Pekić i Aleksandar Tišma, sa malim odstupanjima, , pripadaju istoj književnoj generaciji. Više književnoj, napominje autor, nego životnoj, ali su gotovo u isti čas izašli na scenu savremene književnosti u kojoj su donijeli slične teme, preokupacije i postupke.

“Šta je sve slično Kišu, Pekiću i Tišmi - uz sve razlike najprije oni pripadaju generaciji koja je rođena u međuvremenu, generaciji koja je rođena između dva svjetska rata. Kiš i Pekić su rođeni u 30-tim, Kiš nešto ranije u prvoj polovini 20-tih godina. Nisu osvjedočili Prvi svetski rat kao jedno veliko iskustvo evropske generacije koja im je prethodila. To iskustvo su osvjedočili tek njihovi očevi koji su u doba Prvog svjetskog rata bili mladići, ili mladi muškarci ili zreli kako ko, i ponijeli su to iskustvo kao ključni teret svoga života, a potom će njihovi sinovi Kiš, Pekić I Tišma svjedočiti, svaki na svoj način i svaki svojim iskustvom, o užasima i udesima Drugog svjetskog rata. Ta vrsta biografskog iskustva, da su rođeni u međuvremenu, kao generacija koja dolazi poslije jednog od ključnih iskustava evropskog čovjeka u njegovoj ukupnoj istoriji, to je iskustvo Prvog svetskog rata, da sa sobom nose drugo veliko iskustvo evropskog čovjeka, to je Drugi svjetski rat, na temeljan način će odrediti samu njihovu književnost”, rekao je Božović.

To, kaže, možemo vidjeti u književnosti Pekića, zbog toga što on u  svojoj književnosti otvara nekoliko velikih tema - s jedne strane to je propast građanskog svijeta, ali i geneza te propasti. Kišova književnost, dodaje Božović, oživljava ljudske traume i drame u najkonkretizovanijem mogućem obliku.

“On želi da nam prikaže čovjeka vlastite epohe kako bismo mogli da razumijemo i ljude nekih drugih vremena”, rekao je on.

Knjiga “Čas anatomije” Danila Kiša, navodi, između ostalog, objavljena u Kini, Rusiji i Iranu.
“Kada sam čuo prije pet, šest godina da je ta knjiga objavljena u Iranu bio sam zapanjen, ali knjige su kao voda, one nađu svoj put”, poručio je između ostalog Božović.  

Gojko Božović (Pljevlja, 1972) je dobitnik nagrade za poeziju: Matićev šal, Brana Cvetković, Đura Jakšić, Branko Ćopić, Europa Giovani International Poetry Prize, Kočićevo pero, Kočićeva knjiga i Gračanička povelja. Takođe, je dobitnik nagrade za esejistiku: Borislav Pekić, te nagrade Vitez poziva (2019) za rad u oblasti kulture, književnosti i izdavaštva. Osnivač i glavni urednik Izdavačke kuće Arhipelag i Beogradskog festivala evropske književnosti. Potpredsjednik Srpskog PEN centra.

Inače, večeras, u 20 sati, u atrijumu Kulturnog centra biće održano književno veče Miodraga Majića, autora bestselera “Deca zla“ i „Ostrvo pelikana“. Majić će u razgovoru sa Gojkom Božovićem predstaviti kotorskoj publici svoj književni opus, suočiti svoja razmišljanja o književnosti, svijetu, duhu vremena.