Kultura

Učenik III razreda srednje Muzičke škole, pijanista Carlo Gjurgjević  učestvovao je na VI Međunarodnom takmičenju „SOLOVIOV – ART“ koje je organizovano online u Kijevu, u Ukrajini. Takmičio se u omladinskoj kategoriji i osvojio Gran – pri nagradu. Carlo je u klasi nastavnika Oleksija Molčanova.

U Kijevu si na Međunarodnom takmičenju osvojio Gran – pri nagradu. Kakvi su tvoji utisci?

Jako sam zadovoljan. Bolju nagradu od ove nisam mogao dobiti. Čestitam i svojim kolegama iz škole koji su takođe ostvarili jako dobar uspjeh. Svi smo vrijedno radili za ovo takmičenje i trud nam se isplatio. Ovo takmičenje će mi ostati u posebnom sjećanju jer se Gran-pri nagrada ne dobija tako često. Mislim da sam stvarno zaslužio ovu nagradu i žiri je to prepoznao.

Ovo nije prvi put da osvajaš nagradu. Da podsjetimo slušaoce i slušateljke Radio Kotora o kojim je nagradama riječ?

Učestvovao sam na dosta takmičenja. Takmičio sam se u Italiji, Srbiji, Crnoj Gori, dva puta u Ukrajini onlajn. Bilo je tu puno nagrada od kojih bih izdvojio prvu nagradu u Trstu, prvu nagradu u Ukrajini, prvu nagradu na Viva Music takmičenju u Herceg Novom, specijalnu nagradu u Aranđelovcu - klavirski duo sa Markom Miljevićem i najnoviju nagradu u Kijevu koja je vjerovatno najvrijednija od svih.

Koliko ti nagrade znače i jesu li one afirmacija za tvoj trud i rad?

Da, nagrade mi puno znače. Ponekad dobijem prvu, ponekad drugu ili treću. To je najmanje bitno. Takmičenja služe za to da mi vidimo gdje smo trenutno i koliko još trebamo napredovati da bi bili na zadovoljavajućem nivou, tako da je super da su i sada u vrijeme koronavirusa uspjeli organizovati takmičenja onlajn. To puno znači svima nama, pogotovo mladima.

Šta se našlo na repertoaru i postoje li neki kompozitori koje više voliš da sviraš od drugih?

Za ovo takmičenje snimio sam Betovenovu Patetičnu sonatu i Rahmanjinova Preludium u S duru. Već to sviram nekih par mjeseci. Sonatu preciznije od oktobra. Prije nekih mjesec dana moje izvođenje je došlo na zadovoljavajući nivo i snimio sam je i ostvario dobar rezultat. Otprilike i Rahmanjinova isto toliko sviram. Tako da par mjeseci je potrebno da bi neko djelo došlo na zadovoljavajući nivo. A kompozitore koje više volim da sviram od drugih, konkretno možda u ovom trenutku volim kompozitore romantizma kao što su List, Šopen, Rahmanjinov. Ali ja imam tu sreću da sviram ono što volim jer o mom programu zajedno odlučujemo moj profesor i ja.

Kako se rodila ljubav prema muzici? Zbog čega si odabrao da sviraš klavir?

Moj tata je bio muzičar. Sa njim sam upoznao muziku i vrlo rano sam se upisao u muzičku školu. Imao sam 5 godina. Tada sam išao u pripremni razred i kada sam trebao krenuti u prvi razred morali smo odabrati instrument koji ćemo svirati. Tako da je profesorica Laura Jovanović insistirala da ja odem na klavir. Vječno ću joj biti zahvalan zbog toga. Meni je bilo skoro svejedno, imao sam 5 i po godina, ali da me je neko pitao ja bih otišao na gitaru i pjevao bih. Ali eto sad sam tu gdje jesam i jako mi je drago zbog toga.

Koliko je potrebno rada, truda i odricanja, prije svega, da bi bio uspješan muzičar, pijanista?

Treba svakodnevno vježbati. Ja lično vježbam nekih 3-4 sata dnevno da bih bio na ovom nivou kojem sad jesam. Ali nikad ne treba biti zadovoljan sa onim koliko vježbaš niti u kakvom je stanju djelo koje sviraš. Uviek treba misliti na bolje i da se potrudimo da to stvarno bude što bolje. Odricanja svakako ima, ali ja nekako balansiram druženje s prijateljima i vježbanje klavira.

Kako izgleda tvoje školovanje u vrijeme pandemije koronavirusa? U kojoj mjeri je korona promijenila obrazovanje? Kako ostaješ u formi i koliko je to zapravo važno?

Korona je nažalost sve promijenila, pa tako i školovanje. Ponekad smo onlajn, a ponekad u školi. Ali nema izgovora, imam klavir kući i tu vježbam. Istina je da mi ponekad fale i trebaju časovi uživo. Pogotovo klavira, ali šta je tu je. Moramo se naučiti živjeti sa trenutnom situacijom. Ali ja mislim i iskreno se nadam da će se sve ovo brzo završiti. Ostanak u formi je veoma važan i najbitnije je redovno vježbati.

Komunikacija sa publikom odvija se na više nivoa: zvučnom, vizuelnom, intelektualnom, energetskom, duhovnom. Umjetnik radi na svakom od ovih nivoa tokom izvođenja. Kako to postižeš u vrijeme koronavirusa kada se sve odvija onlajn?

Što se tiče takmičenja sva su onlajn, a koncerata nažalost nema. Jako je teško. Ja sam odabrao da se bavim ovom profesijom zbog nastupa i kontakata sa publikom. Najdraže u svemu ovome mi je kada dobijem veliki aplauz, ali nažalost to će morati malo da pričeka. Nekima od nas nastupi su bitni zbog treme jer što više nastupa odradimo, manje je treme. Ali ja lično nemam problema sa tim.

Kako vidiš položaj umjetnosti u javnom prostoru Crne Gore? Koliko je umjetnost cijenjena?

Sve ima prostora za napredak, pa tako i položaj umjetnosti u Crnoj Gori. Umjetnici su svugdje cijenjeni. Ne moraju biti cijenjeni više od svih, to je nemoguće. A u Crnoj Gori, posebno u Kotoru, svake godine dolaze svjetski poznati muzičari. Pričam o KotorArtu i to mi se jako sviđa što oni dovode sve te umjetnike. Ali da, imamo jako puno prostora za napredak i to trebamo iskoristiti.

Koje je mjesto muzike u današnjem globalizovanom društvu? Postaje li muzika tek zvučna pozadina za svakodnevne aktivnosti ili još uvijek ima mjesta za posvećeno slušanje?

Da, muzika je svakodnevnica danas kod većine ljudi. Naravno da ima mjesta za posvećeno slušanje, ali često je i pozadina u nekim drugim radnjama u čemu nema ništa loše. Mnogo pomaže kada se npr. uči ili radi domaći u mom slučaju. Ljudi ponekad nemaju vremena posvećeno slušati muziku, ali zato je tu ova druga opcija da muzika bude pozadina.

Gdje vidiš sebe za nekih desetak godina? Da li planiraš da se baviš poslom muzičara, odnosno pijaniste, da upišeš Akademiju?

Da, ostalo mi je još godinu i po dana školovanja u Srednjoj muzičkoj školi u Tivtu. Za sada je plan da nastavim svoje školovanje na Konzervatorijumu Giuseppe Tartini u Trstu. Poslije planiram nastaviti školovanje u Njemaču, Austriju ili nešto slično. Jer mišljenja sam da tamo treba otići i naučiti se kako oni gledaju na muziku i cijeli muzički svijet. Mislim da je to neophodno za moje razvijanje kao muzičara.

Za deset godina sebe vidim da sam završio Akademiju i postdiplomski. Meni je cilj da postanem koncertni pijanista i da nastupam. Koliko daleko ću otići, vidjećemo. Naravno, volio bih biti i profesor. Samo da sam u muzici, a vidjećemo koliko ću daleko dogurati. Nadam se što dalje i radim na tome.

Budući planovi? Da li ćeš učestvovati na nekim takmičenjima, da li se pripremaš? Koji te izazovi očekuju do kraja godine?

Da, imam jako puno planova. Brzo se bliži kraj srednje škole. Trebaće kontaktirati neke profesore sa različitih akademija. Ali prije toga, prije sljedeće školske godine, imam plan otići opet u Trst na takmičenje Ars Nova. Nakon toga ima takmičenje u Srbiji u Sremskoj Mitrovici. Minhen me isto jako interesuje koji je krajem maja. Ali sve to treba vidjeti da li ćemo moći realizovati zbog situacije sa pandemijom. Ja se iskreno nadam da hoćemo, ali vidjećemo. Biće šta bude.

Savjeti za mlade koji bi željeli da se bave muzikom, sviraju neki instrument?

Prije svega, trebaju voljeti ono što rade jer dobra volja je najbitnija. A nakon , ako neko ima dobru volju, treba i raditi dosta. Znači rad i dobra volja su ključni za uspjeh i želim im sreću u tome.