Kultura

Nagrađivani crnogorski dugometražni igrani film „Crna truba“, reditelja Bojana Stijovića, po scenariju Stefana Boškovića, predstavljen je sinoć kotorskoj publici na specijalnoj projekciji u Kinu „Boka“, u okviru bioskopske distribucije koju organizuje Mreža kinoprikazivača Crne Gore.

Nakon projekcije, utiske o ostvarenju i iskustva sa snimanja sa publikom su podijelili glavni glumac Momčilo Otašević i producent Veliša Popović. Sa njima je razgovarala Svetlana Višnjić.

Govoreći o prvom susretu sa scenarijem, Otašević je istakao da nije imao dilemu da li da prihvati ulogu, iako je od početka znao koliko će biti zahtjevna.

„Kada sam pročitao scenario, rekao sam: ja ovo želim da radim. Vidio sam da će biti teško, emotivno i naporno, ali i da tu ima mnogo materijala u koji mogu da zagrizem i dam sve od sebe. Nije bilo dileme da li ću prihvatiti ulogu. Ipak, tokom rada sam se preispitivao: hoću li biti dosadan, naporan, hoću li moći da izgradim sve što se tom čovjeku dešava. Nemam tremu dok snimam, ali ona dođe kada završim dan i uveče legnem, pa razmišljam vrijedi li to što sam uradio i hoću li napraviti dobru ulogu“, kazao je Otašević.

Dodao je da mu upravo zahtjevne scene predstavljaju najveći glumački izazov i zadovoljstvo, kao i da je nakon gledanja filma bio zadovoljan rezultatom.

„Možda sam prvi put u životu pogledao film i bio toliko zadovoljan da sam sebi našao svega nekoliko zamjerki. Za mene je to već dobar znak. Bio je veliki užitak raditi sve te teške scene, jer kada je zahtjevno, znam šta treba da radim. Mnogo su mi teže naizgled jednostavne situacije, kada se pozdravljamo, smješkamo ili dugo gledamo, jer tada teže pronalazim šta da igram. Volim da se namučim, da se dam koliko mogu i da na kraju vidim rezultat. U takvom radu zaista uživam“, istakao je on.

Prisjećajući se dogovora sa rediteljem Bojanom Stijovićem i scenaristom Stefanom Boškovićem, Otašević je naveo da su već tokom prvog dužeg razgovora prepoznali zajedničko viđenje filma i glavnog lika.

„Bio sam u Zagrebu na snimanju, a oni u Crnoj Gori, pa su mi poslali scenario. Nakon otprilike mjesec dana razgovarali smo putem video-poziva, sat ili dva, i složili se oko svih ključnih trenutaka i načina na koji ovu ulogu treba igrati. Njih je zanimalo moje viđenje scenarija, filma i lika, a mene njihovo. Kada smo se tu poklopili, bili smo sigurni da treba da sarađujemo. Bilo mi je važno i da me reditelj vodi, da pronađemo pravu mjeru, da nečega ne bude ni premalo ni previše“, rekao je Otašević.

Poseban izazov, kako je objasnio, predstavljalo je održavanje kontinuiteta lika, budući da je prisutan u svakoj sceni.

„Nisam ranije imao iskustvo da sam u filmu prisutan od prve do posljednje scene. Teško je održati taj kontinuitet, jer se scene ne snimaju redom, pa morate sve da složite i odigrate tako da kasnije funkcioniše kao cjelina. Veoma sam zadovoljan saradnjom sa Stefanom i Bojanom. Posebno je dragocjeno kada je pisac tu, sa vama na setu, pa možete da mijenjate, dodajete i razgovarate o svemu. Bilo je mnogo anegdota, ljubavi i snage, a film smo snimili za 18 dana, što je na granici čuda“, kazao je on.

Producent Veliša Popović istakao je da puna sala i susret sa publikom predstavljaju posebnu satisfakciju nakon višegodišnjeg rada na filmu.

„Kada Momo kaže da je film snimljen za 18 dana, to zvuči jednostavno, ali prva ideja nastala je krajem 2017. ili početkom 2018. godine. Uslijedili su razvoj projekta i scenarija, zatim kovid i razne druge okolnosti koje su nas usporavale i sprečavale da počnemo snimanje. Dok dođete do tih 18 dana, prođete kroz jednu posebnu vrstu patnje. Zato su nam pune sale, komentari publike i kritike toliko važni, jer nakon svega donose osjećaj zadovoljstva“, rekao je Popović.

Govoreći o produkcionim uslovima, objasnio je da je ekipa u jednom trenutku odlučila da počne snimanje sa raspoloživim sredstvima, umjesto da čeka nove konkurse i dodatnu finansijsku podršku.

„Tražili smo koprodukcije u regionu i podršku različitih fondova, ali je to bilo veoma čudno i teško vrijeme. Za dodatna sredstva bio nam je potreban još jedan čitav krug konkursa u regionu i Evropi. U jednom trenutku rekli smo: prošlo je toliko vremena, ili ćemo snimati sada ili ko zna šta će se dogoditi. Prelomili smo hrabro, ali promišljeno. Nema skupe tehnike, nema mnogo vremena, snimamo sa onim što imamo i možemo. Mislim da je, u odnosu na sve okolnosti koje su nas pratile, rezultat veoma dobar i da je cijela ekipa kliknula“, naveo je Popović.

Dodao je da je želja da rade sa domaćim autorima i ljudima koji tek grade karijeru bila jedan od osnovnih razloga za osnivanje producentske kuće.

„Firmu smo osnovali prvenstveno da bismo radili sa našim ljudima, sa mladima koji izlaze sa Akademije, mladima po karijeri, ne nužno po godinama. U Crnoj Gori je veoma teško snimiti dugometražni film, a imamo fakultet na Cetinju i ljude kojima treba pružiti priliku. Ja sam bio prva generacija studija produkcije na Akademiji i krenuli smo sa idejom da vidimo šta možemo da uradimo. Ovo je prvi dugometražni film Bojana Stijovića, pa nije postojalo veliko prethodno iskustvo na koje smo mogli da se oslonimo. Ipak, mislim da smo uradili dobar posao“, kazao je on.

Osvrćući se na festivalski put filma, Popović je izdvojio reakcije publike na svjetskoj premijeri u Kirgistanu, ali i značaj prikazivanja pred domaćim gledaocima.

„Film je imao svjetsku premijeru u Kirgistanu, na jednom od najvećih i najbrže rastućih festivala u Aziji, gdje smo dobili fantastične reakcije. Pitali smo se kako će tamošnja publika razumjeti priču iz Crne Gore i njen kontekst, ali je film već tamo proradio. Potom smo bili širom regiona, a slijede i nova festivalska prikazivanja. Ta mala priča sa Grahova prolazi na različitim meridijanima i to je nevjerovatna vrijednost filma. Susret sa domaćom publikom ipak je poseban“, poručio je Popović.

„Crna truba“ je jedini crnogorski dugometražni igrani film ove godine koji, nakon uspješnog festivalskog puta, osvojenih priznanja i zapaženog međunarodnog predstavljanja, nastavlja susrete sa domaćom publikom širom Crne Gore.

Film će biti prikazan i večeras u Kinu „Boka“, u terminima od 18 i 20 sati. Cijena ulaznice je tri eura.

Tekst i foto: Tamara Vuković