Kultura

U okviru pratećeg programa Festivala etnološkog filma – FEF Risan 2025, sinoć je u dvorištu kuće Bjeladinovića u Gabeli održano predavanje arhitektica Nataše Janković i Bojane Kokotović o obnovi zadužbine Ljubatović.

U ime organizatora, prisutne je pozdravio Radovan Ognjenović, a zatim su arhitektice predstavile svoje diplomske radove na ovu temu.

Govoreći o svom iskustvu, Nataša Janković kazala je njeno današnje viđenje obnove zadužbine Ljubatović umnogome različito od onog iz studentskih dana.

,,Tada sam bila dosta mlađa i nastojala da zadovoljim formu onoga što je fakultet od mene tražio. Promijenila sam se ja, promijenilo se moje gledanje na stvari i razmišljanje. Možda bi danas projekat izgledao drugačije, jer bih ga usmjerila više ka opštim pitanjima očuvanja nasljeđa, rekonstrukcije i adaptacije. Trudila bih se da priča manje bude konkretno o arhitekturi i istoriji, jer to dobro znamo, naročito oni koji su odavde. Više bih nastojala da se osvrnem na to kako možemo utkati novi život u nasljeđe koje imamo i da se potrudimo da budućnost našeg mjesta i naše djece bude ljepša i bolja“, kazal je Janković.

Ona je zatim pozvala prisutne da naprave paralelu između izgleda Risna prije 50 godina i danas.

,,Kada ga uporedimo sa današnjim izgledom, vidimo velike razlike, a te slike polako blijede, iako su nekada pričale priču o generacijama i svjedočile istoriji i kulturi. Zato se osvrćem na termine koje koristimo u arhitekturi, a to su reuse i revitalizacija. Reuse znači ponovna upotreba prostora, davanje nove namjene kroz rekonstrukciju i adaptaciju, uz očuvanje nasljeđa. Revitalizacija, s druge strane, podrazumijeva reaktivaciju, odnosno davanje nove funkcije, ali uvijek u cilju očuvanja vrijednosti tog prostora“, kazala je, između ostalog Janković.

Arhitektica Bojana Kokotović podijelila je svoje viđenje rekonstrukcije zadužbine Ljubatović.

„Kada sam se opredijelila za ovu temu, polazila sam od odnosa nas samih prema zadužbini – nečemu što je neko ostavio svima nama. Neko je odvojio svoj novac i dao ga svom mjestu i građanima, a mi treba da se zapitamo na koji način se odnosimo prema toj memoriji. Ovaj objekat je sada u jako lošem stanju i zato sam željela da istražim kako ga pretvoriti u nešto što je značajno za sve građane. Iz ugla arhitekte, a posebno konzervatora, smatram da je važno da mu se vrati prvobitni izgled. Tokom pedesetih godina, poslije Drugog svjetskog rata, uklonjeni su zvonik i crkva, što je značajno devastiralo objekat. Moja ideja je bila da se objektu vrati prvobitno stanje i da se na taj način sačuva i pejzaž koji uključuje i manastir Banja“, navodi Kokotović.

Ona je dodala da je kroz svoj rad željela da sagleda i savremene potrebe stanovnika Risna.

„Uradila  sam anketu u kojoj sam pitala građane šta bi voljeli da u Risnu postoji. Zaključak je bio da nam nedostaje prostor za radionice, skupove i različite aktivnosti. Znamo da u našem gradu nemamo odgovarajući prostor za okupljanja i edukaciju, za vanškolske programe djece, pa čak ni za kulturne događaje poput ovog filmskog festivala. Zato sam došla do ideje da objekat, osim što bi povratio svoj izvorni izgled, treba da postane mjesto koje će građanima omogućiti da se okupljaju, uče i stvaraju“, naglasila je Kokotović.

Nakon predavanja uslijedila je diskusija, koja je nastavljena uz koktel koji su pripremile predstavnice NVU „Organizacija žena Risna“.

Festival će svečano biti otvoren večeras u 20 sati u dvorištu palate Ivelić u risanskoj ulici Gabela.