Kultura

Autorka teksta: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor/S.Č.

Književnik Enes Halilović o prozi i pisanju govori kao o procesu u kojem je najvažnije da knjiga „uzme pažnju čitaoca/teljke“ i otvori mu prostor jedne šire priče.

U razgovoru za Radio Kotor, autor romana “Bekos” ističe da je u osnovi književnosti upravo to kretanje kroz slojeve pripovijedanja i različite nivoe značenja koji se grade unutar jedne cjeline.

U majskom izdanju emisije “Multikultura”, govorio je o svom romanu “Bekos”, dobitniku nagrade „Beogradski pobjednik“ za najbolji roman 2025. godine, njegovoj složenoj strukturi zasnovanoj na dokumentarnim materijalima i audio-ispovijestima, kao i o temama koje obilježavaju njegovo stvaralaštvo, odnosu istine i priče, pamćenju i potrebi da se kroz književnost dopre do čovjekove unutrašnjosti.

Poseban sloj djela čini i forma audio-poruka, kroz koje likovi ispovijedaju svoje priče, što autor povezuje s prirodom govora kao izvornijeg oblika književnosti.

Halilović ističe da je upravo glas, sa svim svojim nijansama, nosilac "značenja koje pisani tekst ponekad ne može u potpunosti da prenese".

Roman se bavi i pitanjem sjećanja, trauma i marginalnih sudbina, što je česta tematska linija Halilovićevog opusa. On objašnjava da ga takve teme privlače, jer su dio stvarnosti koju svakodnevno posmatra.

„Svuda oko nas postoji trauma, strah i nasilje. Književnost je način da se dotakne unutrašnjost čovjeka i da se ono neizrečeno makar djelimično oblikuje“, istakao je naš sagovornik.

Kako navodi, piše iz potrebe da razumije sebe i svijet oko sebei ukazuje da je pisanje trajni proces promišljanja i bilježenja.

„Cijeli život pokušavam da nešto zapišem, da povežem i sačuvam. U tome je smisao mog pisanja“, rekao je on.

Osvrnuo se i na nastajanje romana “Bekos”, koji je “sazrijevao više od decenije kroz dokumenta, bilješke i istraživanja”. Nukleus priče datira iz 2008. godine, a konačna forma oblikovana je kroz višegodišnji rad.

Kada su u pitanju univerzalne teme njegovog pisanja, naš gost otkriva stalnu preokupaciju identitetom i egzistencijalnim pitanjima-ko smo, odakle dolazimo i kuda idemo, naglašavajući da su to ona koja se provlače kroz čitavu istoriju književnosti.

Govoreći o Balkanu kao prostoru, vidi ga, prije svega, kao ličnu sudbinu, ali i kao neiscrpno književno područje, obilježeno slojevima istorije, kultura i naroda koji su kroz njega prolazili.

„To je čaroban prostor, ali najprije lično iskustvo. Pišem da bih razumio sebe i da bih pokazao da postojim. U svakom tekstu postoji potreba da se ostavi trag i da se nešto u sebi razjasni“, kazao je naš gost.

Trenutno radi na novoj knjizi, inspirisanoj Sirakuzom, antičkim gradom bogate istorije i kulturnog nasljeđa.

„Radost pisanja je u samom procesu. Kada nešto završite, imate osjećaj ispunjenja, ali prava radost je u stvaranju“, poručio je Halilović.

Razgovor možete poslušati na linku Multikultura.