Kultura

Povodom obilježavanja Dječje nedjelje, JU Kulturni centar „Nikola Đurković” / Gradska biblioteka i čitaonica Kotor organizovali su danas književni susret učenika/ca sa poznatim piscem za djecu Dejanom Aleksićem. Druženje je bilo prilika da se najmlađima približi svijet književnosti i ukaže na značaj razvijanja čitalačkih navika od najranijeg uzrasta.

U ime Kulturnog centra „Nikola Đurković” i Gradske biblioteke i čitaonice Kotor prisutnima se obratila Jelena Vukasović, a zatim je uslijedio razgovor sa piscem.

Govoreći za Radio Kotor o značaju ovakvih susreta, Aleksić je istakao da je jedan od najvećih izazova savremenih pisaca za djecu upravo pronalaženje načina da mladim čitaocima/kama približe knjigu u vremenu kada njihovu pažnju sve više zaokupljaju digitalni sadržaji.

„Pisac za djecu treba, koliko god to zvučalo i izgledalo teško, da uvjeri savremenog mladog čitaoca da je knjiga izuzetno korisna i da se od čitanja može mnogo toga dobiti. Jer, po prirodi stvari, ljudski um, pa tako i dječji, razmišlja o stvarima koje radi iz perspektive koristi koju od njih ima. Lako ćemo objasniti zbog čega je djetetu zanimljivo da se igra telefonom i koristi društvene mreže, ali je, s druge strane, mnogo teže ubijediti ga da i knjiga može biti podjednako zanimljiva. Pisac je, po mom dubokom uvjerenju, neka vrsta karike između djeteta i knjige. Nije uvijek moguće organizovati ovakve susrete, ali imamo sreću da se danas družimo u Kotoru i da pokušam upravo to da dokažem, da pisac može da uvjeri dijete da je knjiga korisna i zanimljiva”, kazao je Aleksić.

On je podsjetio da mu ovo nije prvi boravak u Kotoru, ali da je od prethodnog susreta prošlo mnogo vremena.

„Nije mi prvi put da sam u Kotoru, ali kada sam posljednji put bio ovdje, većina ove djece nije bila ni rođena. Zato je važno da pisac, dok god može, bude na terenu, da se susreće sa svojim čitaocima i pokušava da ostvari tu važnu vezu između djeteta i knjige”, naveo je Aleksić.

Osvrćući se na položaj knjige u savremenom društvu, posebno u vremenu razvoja novih tehnologija i vještačke inteligencije, Aleksić je ocijenio da se način na koji djeca doživljavaju čitanje značajno promijenio. Ipak, kako ističe, knjiga ima posebnu vrijednost koju drugi mediji ne mogu u potpunosti zamijeniti.

„Knjiga jeste spor medij i svakako da se njena pozicija u čitalačkoj recepciji djeteta promijenila. Kada smo mi bili mlađi, ili kada su naši roditelji bili djeca, nije bilo toliko medija i knjiga je mogla suvereno da vlada slobodnim vremenom djeteta. Danas to nije tako. Imamo mnogo drugih, djeci veoma zanimljivih medija, koji su rezultat savremenog tehnološkog razvoja. Međutim, ono što knjiga može da ponudi djetetu, a što ne mogu društvene mreže, video-igrice i drugi digitalni sadržaji, jeste jedan prisan, prijateljski odnos. Kada dijete čita knjigu, ono postepeno doživljava neku vrstu unutrašnje transformacije, iako toga možda nije svjesno. To je ono što nazivamo čitalačkom integracijom ličnosti”, objasnio je Aleksić.

Prema njegovim riječima, čitanje nije samo način sticanja znanja i bogaćenja rječnika, već i važan dio emocionalnog i ličnog razvoja djeteta.

„Knjiga donosi sadržaj koji dijete prima i sa kojim se iznutra poistovjećuje. Ono se poistovjećuje sa junacima, određenim situacijama, modelima ponašanja i životnim okolnostima. Na taj način, kroz književnost, dijete na bezbjedan način proživljava različite situacije sa kojima se može susresti u životu i postepeno gradi sopstveni identitet. Zato je dijete koje čita svakako u velikoj prednosti u odnosu na dijete koje nema razvijenu naviku čitanja ili kojem se nije čitalo dok je bilo malo i još nespremno da samostalno čita. Posljedice toga, odnosno dobrobiti čitanja, kasnije se mogu prepoznati i u životu odraslih osoba”, istakao je Aleksić.

Na pitanje šta bi savjetovao roditeljima i na koji način mogu djeci približiti knjigu, Aleksić je naglasio da se ljubav prema čitanju razvija mnogo ranije nego što se obično misli i da roditelji imaju presudnu ulogu u prvim susretima djeteta sa književnošću.

„Susret sa knjigom počinje od prvih dana života. Pogrešno je misliti da dijete treba da dostigne određenu fazu rane dječje zrelosti da bi moglo da se druži sa knjigom. Djetetu se čita od trenutka kada se rodi, pa čak i u prenatalnom periodu. To danas potvrđuju i egzaktne nauke, psihologija i sociologija, koje ukazuju na to da dijete može da registruje ono što mu prenosimo. Ono, naravno, ne registruje tekst na svjesnom nivou, ali registruje toplinu majčinog ili očevog glasa. To može biti i glas bake, deke, tetke ili nekog drugog člana porodice. Važno je da dijete od najranijeg uzrasta bude u kontaktu sa živim jezikom, a najbolji način za to jeste čitanje kvalitetne književnosti za djecu naglas”, poručio je Aleksić.

Današnje književno druženje predstavljalo je završni program u okviru obilježavanja Dječje nedjelje, koji je organizovala JU Kulturni centar „Nikola Đurković” Kotor.

Susretu su prisustvovali učenici petog i šestog razreda Osnovne škole „Narodni heroj Savo Ilić”, kao i učenici četvrtog razreda Osnovne škole „Njegoš”.

Tekst i foto: Tamara Vuković