Kultura

Drugi dan KotorArt Pjace od filozofa bio je rezervisan za temu “Prostor prošlosti – Rizici muzealizacije nasljeđa”. Program je zbog loše vremenske prognoze iz Perasta bio prebačen u Kreativni hab u Starom gradu, ali je i pored promjene mjesta održavanja bio dobro posjećen.

O ulozi kulturnog nasljeđa u savremenom društvu, izazovima njegovog očuvanja i odnosu između tradicije, identiteta i savremenosti govorili su dr Tatjana Koprivica, istoričarka umjetnosti sa Istorijskog instituta Univerziteta Crne Gore, Predrag Krstić iz Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu i Stevan Kordić, matematičar i fotograf. Razgovor je moderirala urednica programa, filozofkinja Paula Petričević.

Učesnici su otvorili pitanja kako razumjeti i njegovati kulturno nasljeđe, na koji način očuvati njegovu autentičnost u vremenu ubrzane komercijalizacije, te može li se tradicija sačuvati kao živa vrijednost, a ne tek kao muzejski eksponat ili turistički proizvod. Posebna pažnja bila je posvećena Boki Kotorskoj i Kotoru kao prostoru izuzetne kulturne i prirodne baštine, čiji status na UNESCO-voj Listi svjetske baštine dodatno naglašava odgovornost prema očuvanju naslijeđenih vrijednosti.

Otvarajući drugu noć Pjace od filozofa, urednica ovog segmenta programa, Paula Petričević, istakla je napetost između tradicijom prenesenih formi nasljeđa i života koji ih je u prošlosti proizveo, dovodeći u pitanje koliko više uopšte razumijemo elemente nasljeđa koje baštinimo. Podsjetila je na Agambenovu tezu da turizam postaje znamenje epohalne promjene u odnosu između ljudi i zemlje koju ti ljudi nastanjuju i da se mijenja odnos ljudi prema vlastitom gradu, u kome poput turista postaju stranci, čime se mijenja i grad sam. Jesmo li zbilja, kako Agamben tvrdi, izgubili sposobnost nastanjivanja i ima li šanse da je iznova zadobijemo?

Tokom razgovora razmatrana su i pitanja odnosa između znanja, obrazovanja i kulturnog pamćenja, kao i mogućnosti da se kroz kritičko promišljanje prošlosti izgradi odgovorniji odnos prema sadašnjosti i budućnosti.

Predrag Krstić je problematizovao sam koncept nasljeđa – toga što ono znači i kome pripada, podsjećajući na to da ono ne uključuje samo to čime se ponosimo i što ističemo, već da postoji i nepoželjno, neželjeno ili mračno nasljeđe. Istovremeno smo neprestano u riziku od gubitka stvarnog značenja naslijeđenog i čuvanja praznog, “zombi nasljeđa”, svedenog na rituale i obrede bez supstancije. Upozorio je na opasnost jedinstvenog i obavezujućeg razumijevanja prošlosti i apsolutističke pretenzije na istinitost tumačenja. Krstić se posebno osvrnuo na ulogu obrazovanja u odnosu prema nasljeđu, ističući da je ono uvijek bilo, i da je i dalje, osnovni medij kroz koji se sprovode odozgo formulisane interpretacije prošlosti. Potencirao je istorijsku tenziju između države i obrazovanja, kritički propitujući racionalističku predrasudu da obrazovanje vodi sreći i insistirajući na tome da njegov smisao i svrha ne smiju biti podrazumijevani već stalno iznova dovođeni u pitanje i stavljani na kocku.

Tatjana Koprivica posebno se osvrnula na demokratizaciju razumijevanja nasljeđa i njegovu veću konceptualnu otvorenost u savremenom dobu. Kao suštinski problem u crnogorskom kontekstu prepoznala je nedostatak vizije, snažne i jasne artikulacije ciljeva kulturne politike, ali i nedostatak volje, pa i institucionalnih kapaciteta da se ona ostvari. Referirala je na raspravu prethodne večeri, posebno na pitanje istorijskog revizionizma, ističući njegovu falsifikatorsku prirodu i opasnost koju on predstavlja za kulturu javnog sjećanja i kulturno nasljeđe uopšte. U tom je kontekstu ukazala na duboko problematične načine memorijalizacije revidirane prošlosti uzimajući kao primjer spomenik četničkom komandantu Pavlu Đurišiću koji je, nakon nelegalnog postavljanja i privremenog sakrivanja u sakralnom objektu SPC, netragom “nestao” bez ikakvog zakonskog epiloga. Ovo je prepoznala kao namjernu nemoć nadležnih institucija sa potencijalno nesagledivim posljedicama. Istovremeno, kao pozitivne primjere prepoznala je lokalne prakse odnosa prema nasljeđu, posebno ističući inovativni pristup kotorskih muzeja i načina na koji ne samo da čuvaju i prezentuju nasljeđe, već ga u izvjesnom smislu i vraćaju u život.

Stevan Kordić ukazao je na ključne probleme i opasnosti kojima je izloženo kulturno nasljeđe Kotora i Boke Kotorske, koji ugrožavaju opstanak Kotora na UNESCO-voj Listi svjetske baštine, ističući da postojeći mehanizmi zaštite nasljeđa nisu adekvatni i da ih je neophodno unaprijediti. Posebno je naglasio institucionalnu potkapacitiranost na lokalnom nivou, odnosno postepeno oduzimanje ingerencija lokalnim institucijama u zaštiti kulturne i prirodne baštine, što je proizvelo i nastavlja da proizvodi nesumnjiv negativan uticaj na stanje u kom se ona nalazi.

Panel je okupio brojnu publiku, uključujući i učenice i učenike završnih razreda kotorske gimnazije, koja se aktivno uključila u diskusiju, potvrđujući značaj ovakvih programa u savremenom društvenom i kulturnom kontekstu.

Serijal Pjaca od filozofa i ove godine potvrđuje opredjeljenje KotorArta da, pored vrhunskih umjetničkih sadržaja, otvara prostor za dijalog o važnim društvenim, kulturnim i identitetskim pitanjima. Njegujući kulturu razgovora i kritičkog mišljenja, Festival nastavlja da povezuje umjetnost, filozofiju i zajednicu, podstičući publiku da zajedno promišlja teme koje oblikuju naše vrijeme.