Kultura

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Bijelo Polje (arhiva)

Pisati o Kur’anu iz ugla ateiste, u zemlji koja se još uvijek uči različitosti, zahtijeva više od hrabrosti.

Za novinara i pjesnika iz Tivta, Dragana Popadića, to je bio čin poštovanja.

„Neki se čude, otkud ja da pišem o Kur’anu. Ali upravo to i jeste građanska država, kada neko sa mojim prezimenom piše s poštovanjem o svetoj knjizi drugog naroda. Ja djelam, a drugi neka se preispituju“, kazao je naš sagovornik u novembarskom izdanju emisije “Multikultura” Radio Kotora.

Njegov roman “Odsjaj Kur’ana”, predstavljen nedavno u Podgorici, uz podršku Savjeta Muslimana Crne Gore, nije teološki tekst. Nastao je, kako kaže, spontano, gotovo neplanirano, „za manje od mjesec“, vođen potrebom da razumije i da se približi.

„Naslov mi je došao u snu. Probudim se i kažem to je to”, prisjeća se Popadić.

Dok govori o pisanju, više podsjeća na istraživača, nego na pisca.

„Čitao sam samo Kur’an, ne komentare, ne analize. Htio sam da ga razumijem sam, da čujem njegov jezik i ritam. Sada vidim da sam bio na pravom putu. Izučavam i arapski jezik i želim da ovu knjigu pročitam na tom jeziku”, ističe on.

U razgovoru ne krije skepsu, ali ni vjeru u smisao, onu ljudsku, ne dogmatsku.

„Što smo mi to, ko smo? Naš zadatak je da hodamo ovom planetom časno i uspravno, da se djeca ne zastide naših koraka. Kur’an i Biblija uče upravo isto, da smo svi od jednog čovjeka. Ako je to tačno, onda su svi ljudi braća. A ponašamo li se uvijek tako? Nisam siguran”, kaže naš sagovornik.

Vjeruje u smisao stvaranja i u snagu riječi.

„Pišem, jer mi dođe. Ne da bih se dopao ili dokazivao. Jednostavno. pišem ono što osjećam i mislim. To je moj način da postojim”, poručuje.

Njegov radni ritam djeluje gotovo nevjerovatno: osim “Odsjaja Kur’ana” nastale su “Mahabharata”, “Ramajana”, “Bokeški deseterac”, “Crnogorski deseterac” i zbirka “Pjesničarenje” i druge.

„Kao da mi je otvoren neki kanal. Ljudi kažu da me nebo izabralo da to pišem. Ne znam. Možda jeste, možda nije. Znam samo da nakon toliko vremena, pročitanih knjiga i različitih iskustava, ne mogu da stanem”, konstatuje Popadić.

Kako navodi, razumijevanje nije neka apstraktna riječ, već moralna obaveza.

„To je ono što danas najviše nedostaje, razumijevanje. Moraš da osjetiš tuđu bol i tuđu radost. Ljepši je život sa različitostima. To je poruka i Kur’ana i Biblije”, dodaje on.

Ne krije da želi da njegova djela traju.

„Rekao sam jednom prilikom da u Crnoj Gori vole žive vladare i mrtve pjesnike. Vjerujem da ću dočekati da ljudi shvate značaj onoga što pišem. A do tada pišem, jer to mi je disanje”, zaključio je Popadić.

 Emisiju možete poslušati na linku Multikultura.