Kultura

Povodom Dana opštine Kotor, u organizaciji JU Kulturni centar “Nikola Đurković” nedavno je u prepunoj koncertnoj dvorani ŠOSMO “Vida Matjan” održan koncert Gradskog hora. Tim povodom gošće gradskih talasa bile su Dušica Ćetković i Ljiljana Dončić, rukovoditeljke hora i profesorice u školi “Vida Matjan”.

Publika je izašla zadovoljna nakon jednosatnog koncerta Gradskog hora u Crkvi Svetog Duha. Ispraćeni ste uz ovacije publike. Kakvi su vaši utisci sa koncerta?

D: Cilj nam je bio da odabirom repertoara udovoljimo najprije publici. Da sve to ima neku priču i da bude zaokruženo u smislu tematke, da postoji jedan dio repertoara koji obuhvata strane kompozicije, obrade sa ex yu prostora domaćih autora, kao i ono što uvijek ostavljamo za kraj, a to su lokalne izvorne melodije iz Boke koje su pisali naši sugrađani. Ima za svakog ponešto i zbog toga publika i odlazi zadovoljna sa naših koncerata.

Ovo je drugi po redu koncert Gradskog hora. Repertoar je podređen publici, a za interpretaciju su zaslužni članovi Gradskog hora. Jer kad dobijete gole note i tekst i aranžman koji je pred vama, ono što morate da date svemu jeste lični pečat, a to su, prije sveg,a uradile članice našeg hora. Da nije njih i njihovog izvođenja sve ostalo ne bi imalo smisla. Zahvaljujući njima i zahvaljujući tome što je odabir repertoara kvalitetan, publika mora biti zadovoljna.

Gradski hor Kulturnog centra “Nikola Đurković” nastao je 2018. godine na inicijativu uprave ove institucije sa idejom da se obnovi tradicija horskog pjevanja koja je kao organizovani oblik muzičkog života grada Kotora postojala još od 19. vijeka.

Kako ste naveli, članove hora povezuje ljubav prema muzici i druženju. Koliko hor broji članova, ko bira repertoar na kome su, čuli smo to, popularne kompozicije domaćih i stranih autora, izvorne melodije iz Boke, kao i višeglasne kompozicije klasične muzike?

D: Gradski hor Nikola Đurković ima jako dugu tradiciju. Ima odlične rezultate i slavna imena koja su prošla kroz taj hor kao rukovodioci i članovi, poput Darinke Matić Marović, profesora Homena, Miloša Miloševića. To su velika imena iz onog perioda kada je to bio grandiozan hor i osvajao velike rezultate.

Mi smo tu od prije par godina kada je uprava poželjela da se ta stara priča obnovi. Okrenuti smo zabavnijim žanrovima, imamo dosta podmlađenu ekipu. Drugačije je vrijeme u odnosu na period kada je hor imao neku ozbiljnu notu.

Hor za sada broji 25 članica i članova, uglavnom amatera. Nekad nas bude manje, a nekad dobijemo nove članove.

Organizujemo i audicije dva puta godišnje tako da se podmladimo.

Ono što nas oduševljava jeste volja i entuzijazam koje oni donose sa sobom kada dolaze na probe.

Lj: Jedva čekaju da se družimo, da budu probe, da imamo nastup. Poslije koncerta su svi bili oduševljeni, oni sami ponosni na sebe naravno. Posljednje dvije godine korona nas je sputala u nekim planovima, željama i radu. Neki su članovi  otišli zbog te situacije i straha od bolesti, neko ima i prinovu, razne su situacije. Ali se svi držimo i podržavamo od prvog dana. Kao porodica smo. To je najljepše od svega.

Rezultati su se vidjeli na nedavno održanom koncertu. Pjesme se odaberu i uz konsultaciju sa članovima hora. Dušica i ja predložimo. Sve je podređeno isključivo njima, jer zbog njih i postojimo.

Kako ste kazale, među članovima hora uglavnom su amateri, a da li ima i profesionalaca?

D: Da, imamo par kolega. To su profesorice solfeđa i klavira u ŠOSMO “Vida Matjan” Ivana Marković i profesorka Ana Lalošević i Petar Bukilica. On je veliki profesionalac i uvijek je tu da isprati instrumentalni dio, za pratnju ili da pjeva kao bas. On nam je za sada najdublji muški glas, jedini muškarac.

Ono što je takođe interesantno jeste da gradovi u okruženju nemaju tu vrstu amaterskog društva. Oni za sada imaju nešto u planu, ali što je za nas interesantno jeste da nam dolaze članovi iz Budve i Tivta. Za nas je podsticaj kada neko čuje za nas i hoće da nam se pridruži. A naradamo se u budućnosti da će toga biti još više.

Hor je u više navrata dokazao da, iako je amaterski ansambl, iznosi ozbiljan program. Više puta obnavljan, ali neuspješno. Na koji način opstati? Čini se nekako da se za kulturu i umjetnost ima najmanje sluha?

D: Jeste. Nama je u suštini veći cilj da opstanemo, da se ne ugasimo, nego da radimo. Naravno mi ćemo raditi i ubuduće, ali uvijek neki životni faktori dovode do toga da se smanjuje broj članova hora. A mi se nadamo da ćemo opstati jer su u ovom ansamblu vidljivi entuzijazam i jaka volja. I kako izvode, i kako dolaze na probe i kako jedva čekaju da se nešto desi, odnosno da se negdje predstave. To nas jako veseli. Mi smo veoma aktivni učesnici lokalnih dešavanja: i kad se pravio omaž profesoru Gregoviću,  i kad je klapa Bisernice Boke imala svoj jubilej…

Tu smo za saradnju, naročito što nam je bliže srcu kada izvodimo domaće, kotorske numere. Ovo je plodno tle pa imamo i te kako bogat opus kompozitora iz Boke koji su ostavili iza sebe velikih opus horskih kompozicija, instrumentalnih i klapskih koje se naravno mogu prilagoditi horu. To nam je podsticaj i želja da učestvujemo u programima. Nadamo se da ćemo opstati kroz vrijeme.

Koliko često se hor okuplja?

Lj: Imamo probe dva puta sedmično: ponedjeljkom i četvrtkom, a uoči koncerta imamo i više.

Našli smo termin koji svima odgovara u skladu sa našim obavezama u školi i sa njihovim poslovnim. Svi se bavimo različitim profesijama.

Jedva čekaju nastup. Svima nam je najveća satisfakcija da se negdje predstavimo.  

Kako vidite položaj umjetnosti i kulture u našoj zemlji?

D: Nas dvije smo cijeli život u umjetnosti. I lično smo vezane profesijom za rad u školi. Mimo toga smo voditeljke Gradskog hora, neka od nas je članica klape, nekog drugog hora. Tako da smo mi cijeli život vezane za umjetnost.

Smatram da nije loš položaj umjetnosti, pogotovo u primorskim gradovima gdje su umjetnost, tradicija i kultura izraženije nego u nekim drugim zemljama ili drugim gradovima u Crnoj Gori. Status umjetnika generalno nije loš u društvu. Uvijek zavisi od toga koja vrsta umjetnosti je favorizovana od strane grada, države, društva. Generalno naš rad je priznat i cijenjen i mi smo zadovoljne kao umjetnice i kao pedagozi. Ljilja izvodi generacije djece koja su instrumentalci, odnosno klaviristi i vrlo je ponosna na to što je ostavila iza sebe, odnosno koji je rezultat postigla na takmičenjima. Tu su redovni koncerti koji se održavaju u sklopu koncertne sezone Muzičke škole “Vida Matjan”.

Mišljenja sam da smo privilegovane što se bavimo ovim poslom i što nam je Bog dao talenat i dar. Privilegovane smo jer se bavimo

najljepšom profesijom na svijetu.

Da li je hor otvoren za nove članove? Nedavno su održane audicije za nove članove hora.

Lj: Uvijek smo otvoreni za nove članove. Ko god želi može da dođe, da se javi bez obzira na godište, naciju, bilo kakvo opredjeljenje. Mi smo uvijek tu jer smo mi Gradski hor. I to nam je najveći epitet. Gradski hor znači da svaki građanin može biti član našeg ansambla.

Gradski hor svojim djelovanjem obogaćuje kulturnu scenu našeg grada. Aktivno učestvujete u kulturnim zbivanjima Kotora. U decembru 2019. hor je održao prvi cjelovečernji koncert. Da napomenemo koje su još aktivnosti Gradskog hora?

Lj: To je bio naš prvi koncert. Poslije toga, nažalost, došla je korona pa smo bili zatvoreni. Nije se dešavalo ništa, nismo imali probe. Poslije toga smo imali koncert i nastup na KotorArt festivalu – “Veče posvećeno Nikoli Gregoviću” i to je bilo jako lijepo.

Imali smo takmičenje na ruskom festivalu “Adriatica nova”.

Svake godine gosti smo ljetnjeg i zimskog koncerta Gradske muzike Kotor, gostujemo na otvaranju fešti “Od Božića do Božića”.

Opširnije sa Ljiljanom Dončić i Dušicom Ćetković u emisiji “Katareo” danas od 17 sati i 15 minuta.

Uređuje i vodi Irena Mačić.