Kultura

Promocija knjige “Crkva sv.Ivana u sakralnoj baštini Prčanja”, autora Željka Brguljana, održana je sinoć u atrijumu Samostana Svetog Nikole na Prčanju.

Prema riječima Marije Mihaliček koja se obratila u ime izdavača, Ogranka Matice hrvatske (OMH) u Boki Kotorskoj, objektivnost i istinoljubivost pera Željka Brguljana najbolji je pokazatelj očuvanja kulturnog identiteta i kulturne baštine ovog kraja.

“Večeras svoju kulturološku i edukativnu misiju započinje još jedna knjiga autora Željka Brguljana koja tematizuje kulturno nasljeđe Prčanja.
Kulturna baština je nesporno najčvršći temelj identiteta: vjerskog i nacionalnog, najpouzdaniji svjedok postojanja Hrvata na ovom prostoru, zato obaveza njenog očuvanja i tumačenja naučnim istinama je prioritetna. Multinacionalna i multikulturna Boka je uvijek bila prostor zajedničkog života, ali nažalost i prostor na udaru onih koji su htjeli svojatati i preimenovati njene kulturne i duhovne vrednote. Objektivnost i istinoljubivost Željkovog pera, utemeljena u činjenicama – najbolja je brana takvim nakanama” - kaže Mihaliček.

Ova i ostale Željkove knjige o Prčanju i Boki, navodi, potvrđuju da se istina brani istraživanjem i objavljivanjem baštinskih tema.

“Pravi je to put da se vjerski i nacionalni identitet zavičajnih Hrvata iz Boke obznani činjenicama – temeljem argumenata iz arhivskih vijesti, terenskih istraživanja i literature. Pišući o baštini, autor svjedoči kulturne i civilizacijske dosege, tradiciju, duhovnost, odnjegovane kroz vrijeme na ovom prostoru, a samim tim potvrđuje samobitnost autohtonih žitelja. Smatram da Prčanj i Boka imaju u Željku Brguljanu istinskog čuvara duha i istodobno hrvatska i crnogorska istoriografija pouzdanog autora kojeg uvažava i hrvatska znanost i crnogorska nauka” - ističe Mihaliček.

Prema njenim riječima, Brguljanov dosadašnji rad pokazuje da doprinosi misiji Matice hrvatske, a to je očuvanje i promovisanje hrvatskog kulturnog nasljeđa, duhovne tradicije i jezika” - kaže Mihaliček i napominje da tome svjedoče njegove knjige u izdanju Matice “Priče sa Prčanja” i “Olujni kompas”.

Navodi da je knjiga “Crkva sv.Ivana u sakralnoj baštini Prčanja” plod saradnje baštinika porodice Gjurović, Željka Brguljana i OMH u Boki Kotorskoj.

Konzervatorka-restauratorka Jasminka Grgurević ukazala je na važnost autorovog istraživačkog postupka, akcentirajući analizu stanja enterijera u crkvi, promjene u enterijeru i pristup liturgijskim predmetima koji su u njemu zatečeni.

Ona ukazuje da su enterijeri u sakralnoj baštini Prčanja nedovoljno istraženi, te da su neki i trajno izgubljeni ili su jako ugroženi, tako da uskoro neće biti moguće sprovesti njihova istraživanja.

“Detaljno opisan enterijer ckrve Sv. Ivana sa pratećom foto dokumentacijom otvorenih sondi ispod kojih se pojavljjuju djelovi bojenih slojeva ostaje kao važna polazna tačka za dalja istraživanja i analizu. Pored podataka o slojevitosti zidnih dekoracija koje se naziru ispod krečnih premaza, a koje se vežu za pojedinu fazu radova na crkvi i sakristiji, autor nam donosi detaljan opis drvenog oltara ukazujući na neophodnost otklanjanja naknadnih premaza i otkrivanja njegovih izvornih kolorističkih vrijednosti” - objašnajva Grgurević.

Tekst u monografiiji je, navodi, zanimljivo pisan i zasniva se na brojnim izvorima u literaturi, intervjuima sa žiteljima mjesta, te ličnim sjećanjima i zapažanjima.

“Tekst je propraćen brojnim fotografijama iz različitih perioda života mjesta i crkve. U užem smislu, autor ukazuje i na posebnu dodatnu vrijednost ove male ckvice koja se ogleda u viševjekovnoj brizi o njoj porodice Gjurović, povezuje događaje vezane za crkvicu sa članovima porodice i žiteljima Prčanja.

U širem kontekstu, u skladu sa UNESCO preporukama da naš cilj mora biti prepoznavanje i vrednovanje lokalnih specifičnosti i različitosti baštine u odnosu na globalni kontekst, tekst sa pratećom dokumentacijom određuje Prčanj i crkvu Sv. Ivana na Prčanju u krug dalmatinske baštine, dajući im time veći značaj u odnosu na činjenicu da pripadaju dijelu svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO.
Svijest o vlastitom kulturnom identitetu jača sposobnost djelotvornog percipiranja stvarnosti, prihvatanje sebe samih, ali i prihvatanje drugih” - poručuje Grgurević.

Arhitektica, viša konzervatorka Zorica Čubrović govorila je, između ostalog, o saradnji sa autorom.

“Saradnja podrazumijeva terenski obilazak crkve i njene neposredne okoline, posmatranje osobenosti i tehnika građe zastupljenih u njenoj arhitekturi, kao i analize same crkve i njenog okuruženja, budući da neposredna arhitektonska istraživanja nisu bila moguća u datom trenutku” - objašnjava Čubrović.

Napominje da crkva Sv. Ivana na Prčanju predstavlja jednu od najstarijih srednjovjekovnih crkava Kotora i Boke.

“Izgled crkvice je odavao znatno mlađe porjeklo, tj. odavao je tipološke karakteristike crkava čiji je prostor naknadno znatno produžen, a čije izvorno rješenje je stajalo skriveno ispod poznijih pregradnji. Proučavanje arhitektonskog sklopa istorijskog prostornog konteksta ovog interesantnog zdanja smještenog u prvom redu kuća uz more i markantno označenog položajem stare murve, autor je već uveliko bio započeo. Zadatak je utoliko bio složeniji jer od vremena kada je o crkvici pisao don Niko Luković u knjizi Prčanj iz 1937. godine i nakon objavljivanja crteža njene arhitekture u knjizi Tipologija crkvenih spomenika Crne Gore, akademika Pavla Mijovića iz 1996. godine, nije bilo radova koji su se na nju odnosili. Interesantno je, stoga, pomenuti da je Pavle Mijović crkvu Sv. Ivana svrstao u crkve sa apsidom širine broda i širom od broda i da je uz nju u istu grupu stavljena crkva Svetog Antona koja se nalazi u okviru Franjevačkog samostana u Herceg Novom” - kaže Čubrović.

Prema njenim riječima, upravo je knjiga o crkvi Svetog Ivana na Prčanju za svoj cilj postavila utvrđivanje na naučnim principima zasnovanih podataka kojima će se bliže utvrditi porjeklo hrama posvećenog Sv. Ivanu Krstitelju, njegove mijene nastale tokom vremena, uzroci koji su ih uslovljavali, te njihov opseg i trajanje.

“U slučaju značajnog istorijskog naselja kao što je to Prčanj, proučavanje jednog njegovog dijela podrazumijeva bavljenje istorijskim tkivom u cjelini, dakle podrazumjevalo se da se proučavanjem obuhvati sakralna baština Prčanja, a time i prošlost područja u kome sakralna baština predstavlja jednu od bitnih kategorija života.

Rezultati takvog pristupa i isto tako maksimalne posvećenosti u traganju za svakim pojedinačnim podatkom ili izvorom, bez obzira koliko je truda i upornosti ono zahtijevalo, pružili su veoma značajna nova saznanja o crkvici Sv Ivana, o njenoj arhitekturi, razvoju, karakteristikama” - ističe Čubrović.

Moderatorka Jasmina Bajo pročitala je recenzije dr nauka Lovorke Čoralić iz Zagreba.

“Rukopis knjige vrsnog poznavatelja istorije i kulturne baštine Boke Kotorske fokusiran je na razmatranje istorijskog razvoja i važnosti crkve Sv. Ivana Krstitelja na Prčanju.

Utemeljena prema nekim tradicijama još drevne 1222. godine od strane Kotorana, crkva se smatra jednim od najstarijih sakralnih zdanja u Zalivu svetaca. Kroz niz poglavlja, a na oko 120 kartica teksta kojem je pridodan i popis korišćenih izvora i literature, te pregršt slikovne građe, autor isprva donosi opšte ali čitatelju dragocjene podatke o istoriji mjesta Prčanj, ponajprije se usmjeravajući na pomorsku djelatnost tamošnjih žitelja. Pomno se obazire i na patronate nad crkvom koje su imale kotorske, ali i lokalne porodice, kao i na druge crkve posvećene Sv. Ivanu u Boki Kotorskoj. Razmatra se nadalje položaj crkve, njen prvi spomen 1222. koji, prema mišljenju autora, nije sasvim autentičan i vjerodostojno potvrđen u vrelima do 1397. godine, te nakon dugog trajanja patronatstva kotorskih porodica, prelaz patronijata Prčanjanima. Autor nadalje analizira stanje crkve kroz vjekove, proces njene obnove u 17. vijeku, a za nastupajuća razdoblja bavi se tlocrtom crkve na zemljovidima i katastarskim mapama. Arhitektonski izgled crkve, njeno stanje, procese obnove i rekonstrukcije autor prati sve do 21. vijeka. U knjizi se opisuje i vanjski i unutrašnji izgled crkve, te navodi nekadašnji i sačuvani inventar.

Djelo je pisano po svim metodološkim pravilima izrade naučnog djela, a na sva istraživačka pitanja autor je nastojao, temeljem uvida u odgovarajuće izvore i literaturu dati argumentovane odgovore.
Željko Brguljan dokazani je i zapaženi stručnjak bokeljske istorije. Ova knjiga nastavak je njegovog samoprijegornog naučnog rada” - navodi se, između ostalog, u recenziciji.

U recenziji prof. dr Pavuše Vežića iz Zadra, između ostalog, navodi se da je monografija opsežna studija koja na osnovu malene mjesne crkve, skromnog isječka iz baštine slojevite društvene i privredne prošlosti Prčanja, posebno njegovog graditeljskog i pomorskog nasljeđa, govori zapravo o kulturnim tradicijama na jugu istorijske Dalmacije.

“Svjedoči nam o gradićima i građanima sa obala Boke Kotorske, te načinima njihovog življenja, nadahnjujućem krajoliku prirodnog i duhovnog okruženja.

Štivo je utemeljeno na opsežnoj građi iz literature, te u njoj objavljenih istorijskih izvora, ali uz njih i autorovih istraživanja u arhivima.
Metodom naučnog proučavanja, knjiga je napisana kao vrijedna kulturološka studija o istoriji jedne sakralne građevine, ali znakovito u sklopu duhovne baštine i zavičajne prošlosti Boke. Riječ je o kapeli Sv.Ivana Krstitelja na Prčanju, te uz nju i drevnoj porodici Gjurovića, porodici koja je vjekovima kao patron te malene crkve s poštovanjem brinula o njoj, slijedeći sa njom opštu tradiciju od davnina utkanu i razvijenu među naseljima i ljudima zaliva” - navodi se, između ostalog, u recenziji.

Prema riječima dr Josipa Gjurovića, fizionomiju svakog mjesta čine ljudi koji su ga godinama i vjekovima izgrađivali.

“Iz mojih mladenačkih dana, uživao sam u sjećanju na još prisutne kapetane i nasljednike dičnih pomorskih porodica koji su, zaneseni živahnim razgovorima, ušli u župnu crkvu tek kad su čuli zvonki bariton don Nika Lukovića. Danas ih nema više.

Palace su puste, pomalo se ruše, samo crkva stoji. Meni palace, mandraće i grobove stare, sliku Prčanja ne mogu da pokvare ni novi ljudi, ni vjetrovi novi. U meni još žive stari snovi predaka slavnih, brodova punih jedara i snaga duha koja vizije života stvara.

Te vizije života i vizuru Prčanja stvarala je i moja porodica preko pet vjekova zajedno sa istaknutim pomorskim porodicama i mještanima Prčanja.

Svjedoče to staro zdanje i brojni zavjetni darovi bokeljskih pomoraca širom cijelog čarobnog zaliva” - kaže Gjurović.

Iza svih tih darova, slika i fasada, navodi, skriva se neka zanimljiva i uzbudljiva istorija.

“Ali malo je poznata, treba je istraživati. Uz više istaknutih bokeljskih istraživača, to neumorno radi i naš Željko Brguljan.

O njegovim brojnim prikaziima vioko ocjenjenim od vrhunskih istoričara umjetnosti, akademika, mnogo je rečeno.

Ono što bih ja istakao kao posebnost Željkovog pisanja je to što uz iscrpnu dokumentaciju, unosi i lične podatke ljudi i vremena u kojem su živjeli. Otkriva nam djelić mirnog doba” - poručuje Gjurović.

Autor se zahvalio svima kojima su učestvovali u stvaranju ovog djela.

Prisutnima se obratio župnik don Željko Pasković, ističući da je naša dužnost čuvati naše kulturno i sakralno nasljeđe.

On se zahvalio Opštini Kotor na izradi projekta obnove Bogorodičinog hrama na Prčanju u vrijednosti od, kako kaže, 80 hiljada eura.

Promociji su prisustvovali: generalna konzulica Republike Hrvatske u Boki Kotorskoj Jasminka Lončarević, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković, veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Gori Veselko Grubišić i predsjednik Bokeljske mornarice Denis Vukašinović.

Monografija “Crkva Svetog Ivana u sakralnoj baštini Prčanja”, izašla je u Zagrebu ove godine kao prvi naslov u Biblioteci Baština Boke Kotorske, izdanje Ogranka MH u Boki Kotorskoj u suizdavaštvu sa autorom.
Objavljivanje knige su novčanom potporom omogućili su: Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Matica Hrvatska Zagreb, Opština Kotor i porodica Gjurović iz Zagreba.

Željko Brguljan, inženjer, nastavnik, likovni umjetnik, istraživač kulturno-istorijske baštine i pisac, među vodećim je poznavaocima kulturno-istorijske baštine Boke Kotorske.

Rođen je u Kotoru s dubokim bokeljskim korijenima. Djetinjstvo je proveo na Prčanju gdje je završio osnovnu školu, a srednju matematičkog smjera u rodnom gradu. Diplomirao je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, a na Filozofskom fakultetu istog univerziteta završio je pedagošku skupinu predmeta.
Objavio je stotinjak stručnih i naučnih radova iz istorije, istorije umjetnosti, kulturne baštine, posebno radove o pomorsko-likovnim temama, o portretnim i zavjetnim slikama brodova. Među desetak objavljenih knjiga (dvojezičnih), nižu se Crkva Blažene Djevice Marije u Prčanju (2008), Melita Bošnjak (2010, koautor Tonko Maroević), Pomorstvo Boke kotorske na slikama Bazija Ivankovića (2011), Na granici mora i neba. Zbirka maritimnog slikarstva iz župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije u Prčanju (2015), Život i djelo Ide Verona (2017), Bokeljske teme (2018), Zbirka moderne i suvremene umjetnosti svetišta Gospe od Škrpjela na otoku pred Perastom (2019), Preci svetog Leopolda Bogdana Mandića (2022), Život Meduse. Likovna svjedočanstva putovanja i stradanja Lloydova parobroda Medusa (2023).

Urednik je brojnih knjiga, stručni suradnik na likovnoj monografiji Vjekoslav Parać (2011, autor I. Zidić) i sabranim djelima Viktora Vide (2012, priredio B. Donat), te autor više recenzija, posebno knjige Boka kotorska – od kampanela do kampanela (2011, autor S. Prosperov Novak).

Učestvovao je na više naučnih skupova u Hrvatskoj i Crnoj Gori.
Autor je tematskih izložbi iz kulturne baštine Boke Kotorske u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Italiji: Boka kotorska u hrvatskom slikarstvu (Zagreb, 1998, koautor Tonko Maroević), Bokeljska mornarica i njeni kapetani (Zagreb, 2006, koautor Josip Gjurović), Slikarsko djelo B. Ivankovića (Zagreb, 2006, koautor Nada Fisković), Iz prošlosti Boke kotorske – Kravata u Bokelja = Dalla storia delle Bocche di Cattaro – La cravatta tra i Bocchesi (Padova, Trst, Tivat, Zagreb, Rijeka, Pula, 2009 - 2014, koautor Nikola Albaneže), Zavjetni darovi bokeljskih pomoraca = Votive Offerings of the Boka Bay Mariners (Zagreb, 2014, koautor Arijana Koprčina). Organizator je mnogih izložbi.

U okviru književnog rada, objavio je više eseja (o Boki, pjesniku Viktoru Vidi, dramatičarki Idi Verona i dr.), te u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Boki kotorskoj knjigu pripovjedaka Priče sa Prčanja (Kotor, 2020.) i pjesničko-likovnu zbirku Olujni kompas (Kotor, 2021.).
Kao likovni umjetnik ostvario je 25 samostalnih izložbi, te učestvovao na brojnim žiriranim izložbama u SAD-u. Radovi mu se nalaze u muzejima i galerijama u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Francuskoj, Italiji i SAD-u. Zastupljen je u više inostranih izdanja o savremenom kolažu. Likovna monografija o Brguljanovom radu, autora Nikole Albanežea, objavljena je 2014. u izdanju Hrvatskog društva likovnih umjetnika.
Član je HDLU-a, NCS-a, Studijske sekcije ULUPUH-a i Ogranka Matice hrvatske u Boki Kotorskoj.

 Irena Mačić Đurić