Kultura

Promocija „Divne glume“ Frana Uccellinija- Tice održana je sinoć u crkvi Svetog Duha u Kotoru.

Djelo su predstavili doktor nauka Vladimir Lončarević, hrvatski esejista, publicista, književni istoričar, teoretičar i kroatist i magistar  nauka Božidar Petrač, romanist, komparatist, književnik, publicista, književni kritičar, prevodilac i predsjednik Društva hrvatskih književnika.

“Divna gluma“ dubrovačkog i kotorskog biskupa Frana Uccellinija – Tice prvi je cjeloviti prepjev “Divine Commedie” Dantea Alighierija na hrvatski jezik, koji je objavljen u Kotoru 1910. godine.

Ispred organizatora promocije, prisutne je pozdravila prof. Ana Vuksanović, dok je uvodnu riječ dao Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, naglasivši značaj ove knjige kao jednog od veoma važnih hrvatskih markera.

“Svjetsko književno remek-djelo doživljava svoj prvi cjeloviti hrvatski prijevod u Boki, što je još jedna od potvrda jedinstvenog etničkog i duhovnog prostora hrvatskog naroda”, kazao je Deković.

Kako se sinoć čulo, Dante Alighieri (1265.-1321.) i njegova djela, posebno "Božanstvena komedija", kroz vijekove su plijenili pažnju hrvatske književne i kulturne javnosti, počevši od Marka Marulića sve do danas. Danteova pjesnička virtuoznost bila je izazov mnogim svjetskim prevodiocima da ovaj spjev prevedu što vjernije na njihov maternji jezik, tako da nadahnutost  Danteovom  poezijom mogu potvrditi upravo brojni prevodi.

Petrač ističe da je Marko Marulić prvi preveo na latinski jezik Prvo pjevanje Pakla, te time dao ogroman doprinos evropskoj kulturi. Osvrnuo se na prvi prepjev u Hrvatskoj, Vladislava Vežića,  koji je Danteove tercine pretočio u srokovane osmerce po uzoru na djelo Ivana Gundulića “Osman”, potom na prevod Petra Preradovića, ali  i mnogih drugih.

Između brojnih izdvaja se Izidor Kršnjavi, koji prevodi cijelu Komediju u prozi, dok Frano Tice Uccellini u svom prepjevu pod naslovom ”Divna gluma” iz 1910. poseže za rimovanim desetercima.

Božidar Petrač navodi da je Dante opsesivna tema hrvatskog naroda, zaključivši da je to sasvim prirodno, te izdvojio 31. pjevanje Raja, gdje se izvorno pominje Hrvatska i hrvatski hodočasnik, ali i niz poveznica koje su kroz vrijeme postojale i vezivale ovaj narod sa čuvenim pjesnikom.

“Dante i Hrvati su jedno, odnosno Hrvati su prihvatili Dantea kao svoga”, rekao je Petrač objasnivši da kroz istoriju ima niz filoloških i kulturoloških činjenica  nesumnjivih i dokazivih koje idu tome u prilog.

Dante Alighieri bio je talijanski pjesnik, pisac, književni teoretičar i politički kritičar XIII I XIV vijeka, koji se u svom monumentalnom djelu  bavi hrišćanskom tematikom, prikazujući alegoriju putovanja kroz Pakao, Raj i Čistilište.

Interesantan je podatak da je Danteov “Spis o monarhiji”, neposredno nakon njegove smrti stavljen ad acta, odnosno bio je stavljen na indeks katoličke crkve i tek je krajem XIX vijeka skinut sa indeksa iz razloga jer je imao različito viđenje, u odnosu na tadašnji papat, o tome kako bi trebalo urediti odnose među ljudima, među državama i narodima, zauzimajući se za “hrišćanski prosvijetljenog vladara”.  

Biskup i prevodilac Frano Uccellini-Tice službu kotorskog biskupa vršio je od 1894. do 1937. godine, a na prevodu “Božanstvene komedije” radio je punih 30 godina.

Zastupao je i istrajavao na stajalištu integralnog jugoslovenstva. Savremenik i sudionik značajnih zbivanja u decenijama borbe za Narodni preporod u Dalmaciji, i njenog uspješnog završetka, Uccellini je došao u Boku sa jasnim vizijama jedinstva Srba i Hrvata, te nastojanja za  njihovu slobodu i bolji život.

Lončarević objašnjava da je teško navesti tačan razlog zašto je biskup Uccelini -Tice istrajavao na konceptu  integralnog jugoslovenstva, jer je pisanih tragova malo.

“Jugoslavenstvo u primorskim hrvatskim krajevima imalo je veću potporu nego drugdje zbog evidentne opasnosti od italijanizacije, što se nakon potpisivanja Rapalskog sporazuma 1920. godine na dijelu hrvatskih teritorija novouspostavljne Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca upravo i dogodilo. A jedan od žestokih protutalijanaša bio je biskup Tice Uccellini. Kao što je bio i veliki protivnik stare monarhije (Austro-Ugarske) zbog njezina tretiranja Hrvata i Srba kao politički drugorazrednih naroda. To je, kao i njegova ekumenska vizija, moglo biti razlog ustrajnosti u integralnom jugoslovenstvu”, objasnio je Lončarević naglasivši da treba reći da je sve navedeno proizilazilo iz njegovog katoličkog univerzalizma, u duhu kojega je prirodno i evađeoski razumijevao zadatak i cilj bratstva među ljudima i narodima.

On zaključuje da je “Divna gluma”, biskupov prevod Danteove “Božanstvene komedije”, bez obzira na poltičke kontraverze,  nesumnjivo  trajan spomenik hrvatske kulture u Boki Kotorskoj i hrvatske kulture u cjelini.

“Mi možemo biti ponosni  što je Uccellini učinio takvu stvar, a učinio je na temelju onoga što je znao u svome vremenu. Zaista je Frano Tice Uccellini učinio nešto gotovo nezabilježeno ako gledamo komparativno i na druge narode koji su kako-tako prevodili Dantea. To je prvi prepjev u cjelosti sačuvan i objavljen, a nas potiče da budemo svijesni toga, da je taj čovjek uspio sa svojim prepjevom pokazati koliko je hrvatski jezik žilav, koliko je jak i snažan”, kazao je Božidar Petrač.

Ovo kapitalno djelo svjetske književnosti, takođe, ima svoj novi prevod na hrvatski jezik, upravo književnika Božidara Petrača. Cijelo djelo je objavljeno dvojezično, što znači paralelno na izvornom i na hrvatskom jeziku. Time je danteolozima pružena mogućnost poređenja, te  kreiranja nekog novog tumačenja. 

Književno veče uljepšano je muzičkim nastupom Brune Matijević na flauti i Nevile Klakor na violini.

Organizator promocije je Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore, supokrovitelj Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore, dok je glavni pokrovitelj ovog izdanja Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.  

Tekst: Nataša Jotić

Foto: Radio Kotor/N.J.