Kultura

Gošća emisije “Ljetnje priče” Radio Kotora bila je dirigentkinja Dragana Jovanović koja je diplomirala, magistrirala i doktorirala na odsjeku za dirigovanje Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Darinke Matić-Marović.
Zaposlena je na mjestu vanrednog profesora za horsko pjevanje i dirigovanje na Katedri za dirigovanje Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu. Sa Mešovitim horom FMU i Akademskim horom Collegium musicum ostvarila je veliki broj koncerata u Srbiji, inostranstvu i gostovala na brojnim festivalima.
Na čelu hora “Colegium +” prof. dr Dragana Jovanović  nastupila je u prvoj večeri pod nazivom Darina Regula u okviru trodnevnog debatno – umjetničkog programa Kotor Art segmenta Pjaca od filozofa. Ove godine su se iz različitih uglova razmatrala  pitanja ženskih prava u cilju podizanja svijesti o još uvijek zastupljenoj rodnoj diskriminaciji i stereotipima u vezi sa ženama na Balkanu.
Triptih pod nazivom Vox Feminae – od virdžine do maestre održao se od 24. do 26. jula.
Brojni su nastupi, sjećanja i poznanstva ono što Draganu Jovanović snažno vezuje za naš grad i Boku, te ističe da se ovdje osjeća kao u svojoj drugoj kući. Posebno joj je drago naše zapažanje da je u Kotoru gost, ali na neki divan način i domaćin.
Dragana Jovanović je nastupila u dijelu Kotor Art programa Vox Feminae kao panelista, moderatorka i dirigentkinja hora, u večerima  naziva Darina Regula, Crnogorka i Željena, na teme posvećene pravima i položaju žena na Balkanu.
“Isprva mi se činilo da ja nisam dobra osoba za to. Činilo mi se da nemam dovoljno iskustva u oblasti ženskih prava, a moram da priznam da se nikada nisam osjećala kao neko ko je ugrožen u tom smislu. Međutim, kada mi je direktor festivala, Ratimir Martinović, rekao da je nešto najprirodnije da ja kao voditeljica ženskog hora  o tome govorim, učinilo mi se da i nije loše da govorim o pravima žena. Ja nisam osoba koji bi se borila protiv nečega, ali bi se svakako borila – za. Tačno je da žene nisu u ravnopravnom položaju. Moje iskustvo nije do kraja takvo, ja se bavim pozivom koji je, da tako kažem, izrazito muški poziv. Do skora, dirigenti su bili isključivo muškarci. Nedavno je izašao film Tar, koji je fikcija, ali zasnovan na nekim važnim činjenicama gdje se ukazuje da žena može da se bavi dirigovanjem, ali da vrlo teško može da bude šef ili dirigent nekog simfonijskog orkestra u Evropi i šire. I to je zaista tačno. S druge strane, mi uspijevamo i odolijevamo u toj oblasti. To je ono što ja sigurno znam. Čini mi se da žene sve više dolaze na dobre pozicije. Sad pitanje je, što su to dobre pozicije. Da li je Univerzitet koji su preplavile žene i dalje dobra pozicija? Nekada je pozicija profesora bila čast i obaveza, danas se te stvari malo mijenjaju.To su sve teme kojima ćemo se baviti”, kazala je Jovanović.
KotorArt je, uz pomoć porodice Marović, uspostavio bijenalnu nagradu sa imenom jedne od najznačajnih predstavnica muzičke umjetnosti, Darinke Matić Marović. Dragana Jovanović je dobitnica nagrade 2021. godine. To je nagrada koja se uručuje istaknutoj umjetnici porijeklom sa područja bivše Jugoslavije, za postignuta ostvarenja i djelovanje u domenu muzičke umjetnosti.
“Bilo mi je i lijepo i tužno kada sam je dobila. Profesorka je preminula godinu prije toga i za mene je to bio veliki gubitak. Nas dvije smo provele četvrt vijeka zajedno. Došla mi je u život veoma rano, baš kada mi je to bilo najpotrebnije, kada sam započinjala svoj profesionalni život u muzici. Ona je bila na vrhuncu svoje karijere, možete samo zamisliti koliko mi je značilo i koliko mi je pomogla. Mogu da kažem da sam je jako dobro upoznala i da je ostvarila vjerovatno najveći uticaj na mene. Za mene je kao  duhovni roditelj. I sada mi puno nedostaje”, kazala je Jovanović i nastavila sa živim sjećanjem na vrijeme koje su dijelile.
Povjerila nam se da je, kao i u svakom dubokom odnosu, bilo tu i neslaganja mišljenja, smiješnih situacija, sudar plahovite mladosti sa iskustvom, “umjelo je to da bude žustro, ali zato, jer smo obije strastvene.”
Međutim, dva jaka karaktera i temperamenta vodila je ljubav, međusobno poštovanje i uvažavanje, bliskost i razumijevanje.
“Na kraju se zagrlimo i to je to”, uz osmijeh priča Jovanović i ističe da je nagrada  bila nastavak odnosa koji se prekinuo i zbog toga joj je posebno značila.
Uz želju da i umjetnice danas, iz svoje perspektive, pokažu i izraze koji su njihovi stavovi, mjere i pravila, podsjetila je na umjetnički i etički poredak profesorice Matić Marović: “Darina regula – to je jedan manifest koji je više od umjetnosti, to je jedno pravilo ponašanja, pouzdanost, radna etika , to je umjetnička širina”.
 
Ovogodišnja dobitnica  je Karmina Šilec, dok se svečana dodjela nagrade održala  u Samostanskom kompleksu crkve Sv. Nikola na Prčanju, u večernjem programu Darina regula.
 
Vokalni ansambl  Collegium+, na čelu sa autorkom, našom sagovornicom, izveo je brojne numere, među kojima se izdvajaju,  Favus distillans, napjev za praznik Svete Ursule i reda 11.000 djevica od Hildegard fon Bingen , Đevojko moja i Mlad se momak, prema narodnim pjesmama iz Kolašina i Zete od Nine Perović  i Virdžina od Zorana Simjanovića, numera iz filama Virdžina.
Nastup su završile, pjesmom Boko, moja Boko Božidara Ivaniševića još jednom pjevajući u čast svoje profesorice Darinke Matić Marović.
Dirigentkinja Jovanović objašnjava zbog čega se odlučila  započeti koncert kompozicijom Hildegard fon Bingen:
“Bila je sveštenica u jednom manastiru u Bingenu, današnjoj Njemačkoj u XI vijeku i danas se smatra prvom ženom kompozitirom ikada. Relativno skoro su pronađeni njeni zapisi. Bila je velika umjetnica i red je da koncert započnemo sa njenom numerom. Za kraj, ipak, Boko moja Boko, kao i prošle godine. Nadam se da ćemo uspjeti da otpjevamo bez suza.”
 
Želimo da vjerujemo da se u trenucima izvođenja sjetila riječi profesorice Darinke Matić Marović: “Scena ne trpi plakanje”.
 
I zaista, bilo je jako emotivno, a bis je izveden  horskim pjevanjem Boki u glas zajedno, i “Kolegijumki” i publike.
 
Uz zahvalnost dirigentkinji Dragani Jovanović što je i pored četvoročasovnih proba, izdvojila vrijeme za razgovor i talase Radio Kotora, poželjeli smo da se ponovo i nanovo vraća Kotoru i Kotoranima/kama.
 
Tekst i foto: Nataša Jotić