Kultura

Tekst: Biljana Marković

Foto: Radio Kotor / B.M.

Knjiga „Banka“, autora Dina Murića, koja kroz priču o jednom zatvorenom sistemu govori o čovjeku, njegovoj slobodi, identitetu i granicama koje mu nameće društvo, predstavljena je sinoć u pres sali Kulturnog centra (KC) “Nikola Đurković”.

Pozdravnu riječ u ime organizatora uputila je Aleksandra Tomović, izrazivši zadovoljstvo što Kulturni centar ima priliku da drugi put ugosti Murića.

“Hvala ti što pišeš fantastiku, što pišeš nešto što je blisko mladim ljudima. Vjerujem da se tvoja čitalačka publika raduje ovoj noveli, kao što je bio slučaj sa tvojim romanima”, poručila je.

Novela, inače, počinje sasvim obično: prvim radnim danom mladog pravnika Z. M. Međutim, čim zakorači u Banku, svakodnevna logika počinje da se povlači pred pravilima jednog zatvorenog i apsurdnog svijeta.

Urednica izdavačke kuće „Ouroboros“, Natalija Đaletić, navela je i da Z. M. pokušava da sazna gdje je njegovo radno mjesto i šta treba da radi, ali umjesto odgovora nailazi na nove hodnike, kancelarije, formulare i procedure. Kreće se, a nikuda ne stiže. Ljudi su ljubazni, ali njihovi osmijesi više uznemiravaju nego što ohrabruju. Svi znaju pravila, iako niko ne umije – ili ne smije – da ih objasni.

“Upravo tu počinje prava snaga ove knjige. Dino Murić apsurd ne uvodi naglo, već ga pažljivo gradi od poznatih situacija: razgovora za posao, ljudskih resursa, poslovne hijerarhije, pravilnika i korporativnog jezika. Svaki naredni događaj samo malo pomjera granicu mogućeg. Najprije se nasmijemo, zatim osjetimo nelagodu, a onda shvatimo da je u tom svijetu sve postalo nenormalno – osim poslušnosti. Banka nije samo mjesto radnje. Ona je zatvoren sistem sa sopstvenim zakonima. Njeni spratovi, liftovi i hodnici pretvaraju se u lavirint, dok vrijeme gubi uobičajeni smisao. Satovi ne pokazuju isto, a prvi radni dan djeluje kao da nema kraja. Sistem tako ne prisvaja samo čovjekov rad već i njegovo vrijeme, identitet i pravo da postavlja pitanja”, kazala je Đaletić.

Važan je, ističe, i način na koji su oblikovani likovi. Glavni junak sveden je na inicijale – Z. M. – dok drugi često nemaju lična imena, već funkcije: Pisar, Čuvar, Direktor. Institucija dobija lice i moć, a ljudi postaju zamjenjivi djelovi njenog mehanizma.

“Ovo je satira u kojoj lako prepoznajemo Kafkinu sjenku, ali i sopstvenu stvarnost. Ipak, Banka nije puko oponašanje kafkijanskog svijeta. Njena birokratija, kult hijerarhije, korporativne fraze, podaništvo i prilagođavanje moćnima duboko su ukorijenjeni u iskustvu koje nam je veoma blisko. Murić nas istovremeno nasmijava i uznemirava. Humor nastaje iz potpune ozbiljnosti kojom likovi prihvataju besmislena pravila. Niko se ne čudi onome što je očigledno nenormalno – čude se jedino čovjeku koji pita: Zašto?”, rekla je Đaletić.

Zbog toga je, ocjenjuje, “Banka” više od priče o jednoj finansijskoj instituciji. To je knjiga o svim sistemima u kojima poslušnost vrijedi više od znanja, hijerarhija više od čovjeka, a individualnost postaje smetnja.

O knjizi je sa autorom razgovarala Tamara Karabasil, koja je moderirala promociju.

Po riječima Murića, najdraži likovi u noveli su mu Pomoćnici zato što su oni, kaže, predstavljeni odmah na početku kao oni koji doslovce pomažu zaposlenima,

“Obavljaju njihov posao ako treba, isplaćuju im čak i platu ukoliko zaposleni nemaju, masiraju im stopala i tako dalje. Oni vrlo specifično sjede, tako što su pribijeni uz zid i grle svoja koljena kad ništa ne rade, ali njihova možda najveća suština leži u tome, u toj sceni, kada mi vidimo da su oni vrlo razumni. Zato što u trenutku kada kaže Direktor zovite popove, mi vidimo taj moment rezona, gdje kaže; Dobro, ali zar ne bi bilo pravilnije prvo da utvrdimo koje su vjeroispovijesti”. Znači, mi vidimo da oni ipak imaju dobar rezon i iz tog razloga im je omogućeno da rade ponekad umjesto zaposlenih, ali vrlo jedna degradirajuća kategorija koju mi nemamo zvanično na takav način u poslu, jer bi to bilo i protivno nekim propisima, ali imamo u duhovnom smislu jako puno pomoćnika. Recimo pomoćnici bi bili svi ljudi koji su pretrpjeli zlostavljanje, mobing na poslu”, pojasnio je autor.

Upravo takav izgled, navodi, daje neko ko je pretrpio zlostavljanje, skroz je zgrčen.

“Velikoj većini ljudi koji pretrpe mobing na poslu, je takva duša, takav im je duh, potpuno sklupčan zbog ljudi na poslu i svega toga. Dakle, oni su moji omiljeni likovi, a imena su - Rusi imaju veliki uticaj na mene kad je simbolika imena u pitanju, tačnije Dostojevski”, kazao je između ostalog Murić.