Kultura

Tekst: Biljana Marković

Foto: Radio Kotor / B.M.

Pozorišna predstava „Ućutkivanje Sokrata“, rađena u koprodukciji Centra za kulturu Tivat i Bitef teatra iz Beograda, izvedena je sinoć na sceni Kulturnog centra „Nikola Đurković“.

Ovaj intrigantni pozorišni komad, prema tekstu savremenog britanskog dramskog pisca Hauarda Brentona, režirao je i scenografski uobličio poznati reditelj Nebojša Bradić.

Glumačku ekipu, koja donosi ovu snažnu dramsku priču, čine Bojan Dimitrijević, Jugoslav Krajnov, Jelena Stupljanin i Sanja Ristić Krajnov.

Radnja komada vraća publiku u antičku Atinu, u 399. godinu prije nove ere, prateći istorijsko suđenje velikom filozofu Sokratu, koji je optužen za poricanje tradicionalnih bogova, uvođenje novih božanstava i kvarenje atinske omladine. Kroz napet i dinamičan pozorišni čin, predstava se ne bavi samo istorijskim činjenicama, već na izuzetno aktuelan način preispituje univerzalne i vanvremenske fenomene - slobodu govora, pravo na kritičko mišljenje, granice demokratije i odnos političke moći prema pojedincu i istini.

Kraj predstave obilježili su burni aplauzi i ovacije, a uprkos jednoiposatnom, napornom izvođenju, glumac Bojan Dimitrijević, koji je briljantno iznio ulogu Sokrata, nije krio zadovoljstvo lijepim prijemom i reakcijama publike.

“Na kraju smo bili stvarno oduševljeni reakcijom publike, aplauzom. Sve što smo se potrošili tokom predstave, publika nam je vratila na kraju, tako da smo sad ovi ponovo fit”, kazao je Dimitrijević u razgovoru za Radio Kotor.

Pojedine scene publika je propratila i smijehom, dok je sam početak predstave bio neobičan; uz zvukove talasa i grmljavine na bini su samo dva glumca, a radnja se dešava 399. godine prije nove ere ispred zgrade suda u Atini gdje je treba da počne suđenje velikom filozofu Sokratu po optužbi za svetogrđe i kvarenje atinske omladine.

“To je ono za što je bio optužen, ali nije ono što je zapravo istina. On je bio duboko religiozan čovjek. Ono što je zapravo drugima smetalo u vezi njega je to što je preispitivao te vrijednosti. Znači, nije slijepo vjerovao u to da vjera treba da bude slijepa, već je preispitivao te vrijednosti i tu dogmu, tako da je, svakodnevno preispitujući i razgovarajući sa ljudima u tadašnjoj Atini, na tom velikom trgu Agore, pokušavao da pronikne i da dođe do nekih stvari. Iako je bio i od proročanstva nazvan najmudrijim čovjekom, govorio je da on ništa ne zna zapravo i da svakog dana mora da potvrdi ta neka vjerovanja”, kaže Dimitrijević.

Dakle, pojašnjava, ono što bi mogli da kažemo da je Sokratov grijeh je to što je bio slobodnomisleći čovjek koji, iako nije ostavio ništa zapisano, na njegovim stavovima se začela cjelokupna svjetska filozofija, a može se reći i mnogo novija, psihologija i psihoanaliza.

“On je bukvalno bio preteča svih mogućih mudraca i mi sada, dvije hiljade četristo godina kasnije, radimo predstavu o njemu, što već mnogo govori o tome koliki je njegov značaj i važnost bio u istoriji”, ističe glumac.

Kroz predstavu se stalno provlači ta nit Sokratovog preispitivanja.

”Svako ima pravo na mišljenje. Ljudi koji misle da nešto znaju su vrlo opasni, a ljudi koji misle da sve znaju su izuzetno opasni po druge. Takvih primjera u današnjem društvu ima sve više, a oni skromni ljudi, pametni, znaju da su otvoreni i oni mogu i dalje da nauče nešto. Mogu da vide da nisu u pravu i da su otvoreni da nauče nešto i da promene svoje mišljenje ako ih neko argumentovano demantuje u njihovom znanju”, naglašava Dimitrijević.

Ulogu Sokrata, kaže, bilo mu je veoma teško spremiti. Mnogo je teksta, odnosno upitnih rečenica, jer je on čovjek koji preispituje, pita druge, pita samog sebe i tek ponegdje nađe neki odgovor. Predstavu su uglavnom spremali u Beogradu za vreme ljeta, nakon sezone.

“Tako da je bilo u teškim uslovima. Završili smo u Tivtu. Sada smo u Beogradu skinuti sa repertoara zato što više nismo politički podobni. Divno je što je Centar za kulturu Tivat znao i svjestan je vrijednosti ove predstave, pošto je ona koprodukcija BITEF teatra i Centra za kulturu Tivat koji je ipak riješio da zadrži predstavu. Od proljeća, kada smo je posljednji put igrali u Beogradu, presinoć smo je prvi put igrali i evo večeras u Kotoru, tako da smo je sada ponovo oživjeli. Jako mi je drago jer sam jako vezan za ovu predstavu. Volio bih da ima što duži život i da je vidi što više ljudi”, poručio je Dimitrijević.