Kultura

Povodom Međunarodnog dana pismenosti Kulturni centar ,,Nikola Đurković'' Kotor, Gradska biblioteka i čitaonica organizuju danas u 20 sati u Multimedijalnoj sali Kulturnog centra predavanje dr Milijane Kandić Simonović ,, Tišine i nemiri – Andrić i Boka“, obilježavajući pedeset godina od smrti našeg nobelovca Iva Andrića.

Nakon što je, kao do danas jedini pisac na našem jeziku i sa naših prostora, ovjenčan Nobelovom nagradom za književnost 1961, Ivo Andrić je sa suprugom Milicom Babić po Jadranu tražio mjesto gdje će sagraditi kuću. Izabrali su Boku Kotorsku, grad Herceg Novi. Ispostaviće se da je jedina kuća koju je Andrić u životu napravio upravo ova kuća u Toploj. Danas ulica u kojoj se ona nalazi nosi Njegoševo ime jer u njoj još postoji Njegoševa spomen učionica u kojoj je 13-godišnji Rade Tomov učio školu. Kao ništa drugo, pogotovo u Andrićevom ozračju, ni to nije moglo biti slučajno. Njegoš je česta tema Andrićevih dugogodišnjih promišljanja, brojnih tekstova i eseja, a povezuje ih i epska, gotovo mitska težina doživljaja svijeta i čovjeka u njemu. U periodu od 1963. do 1968. godine naš pisac živi u Boki i aktivno, pod naslagama metaforiziranih poetskih slojeva proživljava svoju cjeloživotnu fascinaciju morem i vodama (i s tim u vezi i mostovima), koja nam je poznata iz njegovih proznih djela (npr. ,,Na Drini ćuprija'', ,,Most na Žepi''), ali i iz brojnih lirskih zapisa kojima je i započeo i završio svoj književni put (,,Ex ponto'', ,,Nemiri'', ,,Znakovi pored puta''). Proživljavajući tu fascinaciju, on proživljava snažnu ličnu dramu, krajnji i životni rastanak od žene koju je volio i onda kada nije smio i ostavlja zapise o tišinama i smirajima, mirisima i morskim pjenama, snovima i slutnjama. U tim crticama, riječima izrečenim, naslućenim i neizrečenim, veliki pisac pokazuje, uvijek sa smislom i opšteljudskom dimenzijom, genezu svog bivstvovanja u Boki - od nade i inspiracije do beznađa i osjećanja otuđenosti - bez ijedne riječi o onoj vidljivoj stvarnosti kako je razumijemo mi u svijetu smrtnika.

Da je za Andrića Boka više od krajolika pokazuju njegove brojne misli, pa i ova iz posljednjeg teksta o Njegošu povodom 180 godina od njegovog rođenja: „Da, šta je ova Topla? A šta je ova pregršt slane vode što blešti razlivena ispod Igala? Malo mora za onoga ko mora nema, i u isti mah sva svetska mora i okeani, sve veze i plovidbe i susreti koji se u lukama i na pučinama mogu doživeti, sva otkrića i saznanja koja su čoveku pristupačna. I miris i ukus doživljaja. I brodolom bez svedoka, traga i glasa, i pobedonosni povratci, sa suzama i osmesima i neopisivom radošću trijumfa.“ (I. Andrić, Trenutak u Toploj, 1963).

Dr Milijana Kandić Simonović rođena je u Kotoru, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Studije književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu i istorije umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu je upisala 1988. Magistrirala je, a potom, 2016. godine, i doktorirala nauku o književnosti na polju odnosa poezije i slikarstva. Objavila dvije monografije iz naučne oblasti intermedijalnih istraživanja, kao i više naučnih i stručnih radova. Nakon višegodišnjeg metodičkog iskustva na matičnom fakultetu, trenutno radi kao profesor na katedri za slavistiku Filološkog fakulteta Univerziteta u Lođu u Poljskoj.