Kultura

Predavanje „Lepant 450“, održano je sinoć  u Pomorskom muzeju Crne Gore Kotor, povodom obilježavanja 450 godina od bitke kod Lepanta.

Bibliotekar u penziji Slavko Dabinović je ovom prilikom podsjetio da XVI vijek predstavlja jedno od najdramatičnijih razdoblja u istoriji Boke Kotorske.

“Nekoliko događaja koji su prethodili Kiparskom ratu, uveliko su uticali na drastično pogoršanje stanja u Kotoru i Boki Kotorskoj. Prva polovina XVI vijeka stanovnicima ovog područja donijela je vrlo teške i sumorne dane, što je čak dovelo u pitanje i njihov opstanak u ovim krajevima, a kulminiralo je u vrijeme Kiparskog rata. Snažan potres od 17. juna 1520. godine oštetio je veliki broj kuća u gradu, što je umnogome otežalo život, kako gradskog, tako i seoskog življa na ovim prostorima”, pojasnio je Dabinović.

Sljedeća pošast, napominje, zadesila je Kotor 1563. godine.

“Jaki potres potpuno je razorio grad. Srušeno je 160 kuća, dok su ostale bile veoma oštećene i nedugo zatim su se srušile”, kazao je Dabinović.

On je govorio o Boki Kotorskoj u Kiparskom ratu koje je trajao od 1570. do 1573. godine, te doprinosu Bokelja pobjedi u Lepantskoj bici 07. oktobra 1571. godine.

Kako ističe, zapovjednik Jerolim Bizanti i cijela njegova posada dali su svoje živote i pružili nemjerljiv doprinos pobjedi Svete lige nad osmanlijskom flotom Selima II.

 “Moramo spomenuti Bizantijevog savremenika Mavra Orbinija u znamenitom djelu Kraljevstvo Slavena u kome se kaže da je Bizanti proslavio svoje ime, ime svoje domovine kao zapovjednik kotorske galije koja se u ovoj bici borila hrabro i junački, napadnuta od četiri turske galije, koje nisu uspjele savladati Bizantijevu Sveti Tripun, sve dok na njoj bijaše živi posljednji Kotoranin. Posada kotorske galije povukla je za sobom u smrt sedam, pa i osam turskih vojnika, sve dok nisu svi Kotorani izginuli na svoju vječnu slavu i slavu svoga grada”, navodi Dabinović.

Kustos Pomorsko-tehničke zbirke Ilija Mlinarević je, između ostalog, pojasnio kako su se izgrađivale galije, ko je učestvovao u borbama, koliko je galiota (veslača), a koliko vojnika učestvovalo u bici.

 Za izgradnju galije, objašnjava, neophodna je drvena građa, a za svaki dio koristila se druga vrsta drveta.

“Glavna prednost galije jeste što plovi na jedra, ali i na vesla. Jedri se dok god ima vjetra, a onda se tek koriste galioti (veslači). Na površini od 40 metara dužine i 5 širine stane minimum 150 veslača, plus posada koja mora da upravlja jedrima i kormilom. Na pramcu se nalaze topovi i za njih je potrebno ljudstvo. Tu su komandant i njegovi oficiri. Ali za borbu, tih nekoliko topova nije dovoljno. Kada se dvije ratne galije približe jedna drugoj, može se ispaliti samo jedna salva topova. Borba se vodi tako što se puca iz topova sve dok se oni ne približe, a kada se to desi, na red dolaze vojnici koji se bore kao da su na obali”, naveo je Mlinarević. 

Kako kaže, na galiji se, osim 150-200 veslača i pedesetak članova posade, nalazi i preko 100 naoružanih vojnika. 

“Hrišćanski vojnici su u to doba bili bolje opremljeni sa oklopima i zaštitom, a turski mnogo manje”, rekao je Mlinarević.

Podsjetimo, bitka kod Lepanta dogodila se 7. oktobra 1571. godine i vodila se između osmanskih pomorskih snaga sa jedne i Svete lige s druge strane, u sklopu Kiparskog rata. Ova bitka je najveća na Mediteranu sa brodovima na jedra i vesla u kojoj je učestvovala i kotorska galija „Sveti Tripun“, pod komandom Jerolima Bizantija.

Predavanje „Lepant 450“ je treći projekat Pomorskog muzeja Crne Gore Kotor koji je posvećen obilježavaju 450 godina od bitke kod Lepanta.