Kultura

Monumentalna monografija „Lectionarium et Pontificale Catharense 1166“ (Lekcionar i Pontifikal Kotorske biskupije iz 1166. godine), u izdanju Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore i izdavačke kuće „Boka F“ iz Podgorice, predstavljena je 21. avgusta ove godine ispred crkve Blažene Ozane u Kotoru.

Riječ je o najstarijoj knjizi na tlu Crne Gore, pisanom beneventanom. Unesena je kroz portal katedrale Sv. Tripuna na dan njenog svečanog otvaranja 1166. godine i tu je služila kotorskim biskupima sve do 1876. godine, kad je evakuisana u Sankt Peterburg. Za nju su znali svi veliki filolozi XIX vijeka, od Jerneja Kopitara i Vuka St. Karadžića, do Franca Miklošiča i Vatroslava Jagića, kao i evropska stručna javnost.

Original je paleografski raščitala, s biblijskim knjigama uporedila i uvodnu studiju napisala češko-crnogorska klasična filološkinja, istoričarka i paleografkinja Lenka Blechová Čelebić, koja je sve ove discipline apsolvirala na Karlovom sveučilištu (osnovanom 1348. godine).

Za emisiju „Nedjeljni razgovor“ Radio Kotora autorka kaže da fototipski blok s komentarima na marginama broji 404 stranice, njen uvod sa kritičkim aparatom 70 stranica (Kotor i Evropa u XI vijeku) i posebni blok Documenta Catharensia ostatak do 509 stranica na formatu 29x25 cm.

„Nakon velikog uspjeha sa kotorskim misalom Svetog Jakova od Lođe, odlučila sam da uradim lekcionar i pontifikal kotorske crkve. Radi se o rukopisu koji je čak složeniji od misala jer se sastoji od tri dijela. U rukopisu ima propovjedi koje su se koristile i čitale u pojedinim blagdanima u katoličkoj crkvi, a na marginama su napisane kotorske povelje i odredbe Statuta grada Kotora koje su upisivali notari, sa željom da oni trajno ostanu sačuvani, pa makar i u prepisu. U njemu otkivamo pojedine vremenske slojeve, jer su pisari prilikom dopune, prepiske ili brisanja starog sadržaja, morali prethodno ukloniti postojeći sloj, budući da je pergament u to doba bio veoma skup“, pojašnjava Blechová Čelebić.

Misal je, navodi, knjiga koja sadrži tekstove bogosluženja u katoličkoj crkvi. Ona ima ujednačen oblik, kao što je slučaj kod svih obrednih knjiga katoličke ali i pravoslavne crkve. U tome su jedinstvene jer se vjekovima sveštena lica pridržavaju istovjetnog teksta za svaki dan u godini, sa manjim ili većim dopunama. Dakle, radi se o tekstovima koji su apsolutno nalik onima iz 10. i 12. vijeka. Sa druge strane, lekcionar sadrži čitanja koja su se izgovarala tokom bogosluženja. Sadrži odlomke Svetog pisma koji su bili namijenjeni pojedinim blagdanima u toku crkvene godine. Ponitifikal je knjiga koja sadrži propise, procedure koji se izvode tokom crkvenih obreda i to se odnosi isključivo na one koje obavlja biskup. Poznato je da on ima brojna zaduženja. Imenuje niže sveštenike, zvonare, osveštava crkvu, prima nove kandidate, opate samostana i prisustvuje ceremonijama primanja novih monaha i monahinja. Tako mu pontifikal pomaže da uvijek, istom procedurom u svakom mjestu, osveštava crkve, grobove ili unosi sakralne predmete u novoizgrađenu crkvu.  

Crkva i vjera su, tvrdi Blechová Čelebić, ključni uslovi opstanka jedne nacije. „Tokom istraživanja, shvatila sam da je u srednjem vijeku, katolička crkva odrigrala ključnu ulogu u opstanku ondašnjeg hrišćanstva i katoličke populacije uopšte. Uvijek sam željela da skrenem pažnju na lokalne izvore koji su veoma važni, a nalaze se u Istorijskom i biskupskom arhivu u Kotoru. Međutim, postoje i rukopisi koji se nalaze van Crne Gore, kao što je bio sa originalnim misalom koji je pohranjen u Berlinu. Takođe, to je slučaj i sa lekcionarom i pontifikalom. Ti rukopisi su veoma važni, jer svjedoče o našoj bogatoj o još uvijek nedovoljno istraženoj kulturnoj baštini koju moramo sačuvati od zaborava. Takvi dokumenti potvrđuju poziciju Kotora u srednjem vijeku i njegov veliki kulturni značaj koji je imao tokom istorije“, saopštila je Blechová Čelebić.

Dok je radila na kotorskom misalu, nije imala dovoljno prostora za lične komentare i zapažanja, jer on ima prilično ujednačen oblik. U njemu se nalaze upisana imena porodica, to jest, vjernika za koje je trebalo služiti misu, kao što su Bolica, Drago. Za razliku od njega, za pontifikal i lekcionar je imala puno prostora za dopune. Namjera joj je bila da se čitalac u njima snađe, bez obzira što nije istraživač.

Posebnu draž monografije čini poglavlje Dokumenta Catharensia (Koptorski izvori), bilješke na marginama iz svakodnevnice života ovog grada u 12. vijeku, kao i činjenica da je autorka, svojevremeno, zavrijedila preporuku za istraživanje istorije crkve u arhivu Vatikana, u Argentini, prije dvadeset godina i to od ondašnjeg biskupa Buenos Ajresa, mons. Horhe Begolja, danas Svetog oca pape Franja.

„Imala sam veliku čast da ga upoznam. Pitala sam ga da li bih mogla istraživati u vatikanskoj biblioteci. To nije jednostavno, jer morate  imati preporuku neke institucije. Tadašnji dekan diplomatskog kora koji je bio papaski nuncij mi je dao upravo tu preporuku. Kada sam prvi put ušla tamo, prizor je bio potpuno neočekivan i neopisiv. To su kilometarske sale, prepune knjiga iznad zemlje i isto toliko se nalazi u podrumima Vatikana. Prosto je nevjerovatno kako se tamo čovjek osjeća tako malen, beznačajan i tek tada shvati koliko malo ne zna. Imate osjećaj da je sva mudrost čovječanstva na jednom mjestu, da je sve već napisano i da uopšte ne vrijedi da se trudite. Vatikansku biblioteku posjećujem barem jednom godišnje. Za jednog latinistu to je mjesto duhovnog preporoda u pravom smislu te riječi. Neizmjerno sam zahvalna papi Franju na dozvoli da tamo istražujem“, ističe Blechová Čelebić, izrazivši veliku zahvalnost i Hrvatskom nacionalnom vijeću na predusredljivosti i pokretanju čitavog posla oko knjige. 

Pontifikal, kaže, javnosti nije nepoznanica. O njemu je monografiju napisao Ričard Djuk kanadski istraživač. Autor je kompletan sadržaj prepisao, prokomentarisao i obradio. „Kada sam uzela njegovu monografiju u ruke, zapitala sam se da li ću biti u stanju da uz tako lijepu i sadržajnu knjigu još nešto dodam i svemu dam lični pečat. Za razliku od Djuka, odlučila sam da idem drugim putem. U prilično opširnom uvodu dala sam naglasak na srednjovjekovnu latinsku književnost i njen razvoj“, iskrena je Blechová Čelebić.

Manuskript predstavlja jedan od stubova rađanja i istorije zapadne kulturne tradicije, koji vezujemo za Kotor  i  područje današnje Crne Gore, a u njemu nalaze citati najmanje sedam najviših autoriteta bez kojih je istorija Zapada nezamisliva: Sv. Augustin (354-430), Grgur Veliki (540-604), Isidor Seviljski (560-636), Beda Prečasni (672-735), Alkuin iz Jorka (735-804), Anselmo iz Kanterberija (1033-1109), Pjer Abelar (1079-1142), koji su su kao takvi u Kotoru izučavani, studirani i tumačeni u svakodnevnim aktuelnim dešavanjima toga vremena.

Autorka je monografiju posvetila pok. don Antonu Belanu, vikaru Kotorske bisupije.

„Don Belan je bio moj najbolji saradnik. Uvijek smo se dobro dopunjavali. Radili smo na monografiji „Hrišćanstvo u Boki od 1200-1500. godine“. Bio je veoma angažovan oko toga i davao mi je komentare koji su me usmjeravali na pravi put. Bio je veoma mudar i imao zavidno znanje koje nije imao potrebu da publikuje. Nije bio samo moj savjetnik već i mnogih mojih kolega. Veoma nedostaje u Kotoru i ovaj grad bez njega nije isti. Svoj stav nije iskazivao na način da bi drugog ugrožavao, imao je blagorodnu narav, ali je uvijek imao jasan, nepokolebljiv stav i upravo je na taj svoj, neupadljiv način bio junak našeg vremena i društva“, smatra Blechová Čelebić.

Istraživanjima i naučnim radovima želi se, kaže, odužiti Crnoj Gori koja je, napominje, njena druga otadžbina. „Velika je greška posmatrati istoriju očima savremenog čovjeka. Treba sagledati prilike i životne okolnosti pod kojima su živjeli ljudi u prošlosti kako bi ih mogli tumačiti i izvoditi zaključke. U Kotoru se nikada nije živjelo lako. Ovaj grad potresali su: kuga, pomori, ratovi. Za istraživača je jako važno da otkrije za čime su ljudi toga doba čeznuli, o čemu su razmišljali. Trudiću se da se usavršavam u svom poslu i nadalje.  Lijepo je kada autor posreduje u procesu saznavanja. Autor je most koji povezuje prošlost sa savremenim čovjekom i pruža mu priliku da jedno vrijeme doživi na pravi način“, mišljenja je Blechová Čelebić.

Nerado govori o svojim planovima. 

„Na ovom prostoru svakako ima mogućnosti za istrživanje. Imam potrebu da se i dalje bavim istraživanjem istorije crkve u Kotoru, a  želja mi je i da objavim nastavak knjige Hrišćanstvo u Boki. To je proces koji podrazumijeva trogodišnje istraživanje. Sa druge strane, angažovana sam na više projekata, tako da ne znam kada će nastavak ugledati svjetlost dana“, zaključila je Blechová Čelebić.

Podsjetimo, izdavanje monumentalne monografije „Lectionarium et Pontificale Catharense 1166“su pomogli: Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore, Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore, Ministarstvo kulture Crne Gore, Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Opština Kotor.