Kultura

Izložba akvarela akademske slikarke Bosiljke Bakočević iz Risna, otvorena je proteklog četvrtka u Gradskoj galeriji Kotor, a zainteresovani je mogu pogledati do 07.aprila.

U nastavku pročitajte intervju sa Bosiljkom Bakočević, koji je zabilježila Tamara Vuković.

Koliko je akvarela izloženo?

Na ovoj izložbi predstavljeno je 25 radova, koji su nastali u posljednje dvije do tri  godine. Oni su stvarani u toku mojih različitih raspoloženja i načina viđenja. Tako da sam pokušala da ih sve obuhvatim jednim nazivom Akvareli, jer jedino po čemu se uklapaju je način izrade, a neki i po motivima. Mogu se uočiti pejzaži Boke, Cetinja, Kotora i Risna zatim motiv cjeta, koji nije motiv sam po sebi nego sam cvjet koristila kao polazište u istraživanju formi, boje i linije.

Osim akvarela da li koristite još neku slikarsku tehniku?

Dok sam studirala na Akademiji likovnih umjetnosti probala sam da koristim razne tehnike poput ulje na platnu, tempere, zatim akril, gvaš, takođe sam radila instalacije i vajala. Sve te tehnike su me uslovno rečeno mučile, i nisu mi dale slobodu izraza, kakvu mi daje akvarel. Istraživala sam i sama zašto je do toga došlo, i zaključila da je to posljedica uticaja mjesta u kome živim i gdje sam odrasla. Boka je sama po sebi magična, kada se sagleda njena svjetlost, voda i planine koje nas okružuju, sve su to niti akvarela. Sam akvarel kada se posmatra u osnovi je svjetlost, voda i pigment koji se dobija iz zemlje i stijena, tako da je na neki način akvarel odabrao mene a ne ja njega.

Kako ste odlučili da se bavite umjetnošću?

Umjetinicima se često postavlja pitanje zašto su odabrali umjetnost, mislim da za to pitanje ne postoji odgovor, jer sa tim darom ili rodimo ili ne. Neko je slikar, neko muzičar, neko glumi, sve su to talenti koji su nam dati od Boga. Mislim da svaki umjetnik dođe u fazu da počinje kada osjećati umjetnost, i nekako se javlja osjećaj krivice ako ne iskoristimo taj dar. Kao dijete slikala sam puno, i osvajala sam nagrde na brojnim školskim takmičenjima. Aktivno sam slikala do osmog razreda osnovne škole, zatim sam napravila veliku pauzu. Ponovo se potreba za slikanjem kod mene javila sa nekih 20 godina, nakon što sam upisala Akademiju počela sam da živim svoj san.

Kazali se da ste osvojili brojne nagrade tokom osnovne škole, međutim, brojna priznanja dobili ste i u skorijem periodu, možete li podsjetiti na njih?

Nagradu za najboljeg studenta Akademije likovnih umjetnosti dobila sam 2019.godine, zatim sam osvojila drugo mjesto na konkursu koji je raspisala Lustica Development. Bilo je još nagrada i one laskaju meni kao i savakom umjetniku, ali ne bih stavila akcenat na nagrade jer je  bitna slika koja nastane.

U proteklom periodu svoje radove izlagali ste na više kolektivnih izložbu, koliko Vam znači to što prvi put samostalno izlažete u svom gradu?

Imala sam ponudu da izlažem van Kotora ali sam odbila jer sam htjela da moja prva izložba bude baš u Kotoru. Da postoji galerija u Risnu sigurno bi u mom rodnom mjestu bila ta izložba. Smatram da uspjeh svakog umjetnika pravi ako se prvo postigne u svog gradu, pa kasnije se iz njega ide dalje.

Pitanje koje se često postavlja umjetnicima, odakle crpite inspiraciju?

To četo ističem, inspiraciju crpim iz prirode, jer mi smo nastali u prirodi i vraćemo se njoj u svakom smislu i organskom i duhovnom. Da ne postoji priroda ne bi postojala ni umjetnost. Tako da svaka naša linija koju stavimo na papir i naš pokret četkicom postoji već u prirodi. Ona nam dođe kao veliki učitelj, način na koji kombinujemo boje, istražujemo forme, posmatramo svjetlost crpimo iz prirode. Što se tiče ljudskih figura, njih nema na mojim djelima, jer sam osjetila da sam ih se zasitila. Radim u oblasti turizma već duži niz godina tako da sam taj kontakt sa ljudima ponekad nas dodatno iscrpi, dok nas priroda smiruje.

Planirate li još neku izložbu u skorijem periodu?

Mogu da najavim izložbu u Kulturnom centru Mojkovac, ona je trebala da bude otvorena 8. marta ali je odložena zbog pandemije tako da je pomjerena za april.

Pomenula bi i saradnju sa Artikom , galerijom iz Podgorice. U toku je osmišljavanje izložbe, takođe planiram da uzmem učešća na više različitih konkursa.

Koliko je pandemija korona virusa uticala na umjetnike?

Svakako je uticala dosta, neki su se povukli i to vrijeme iskoristili da stvaraju kao što sam i ja , dok su drugi poklekli pred aktuelnom situacijom jer jednostavno nije lako slušati koliko je ljudi oboljelo ili umrlo u jednom danu. Ja sam odlučila da sve ružne stvari ostavim izvan ateljea, i samo slikam iako to može zvučati malo sebično. Prosto smatram da u nekom periodu dana svi to moramo da uradimo. Pandemija je nešto što će proći, i ranije je bilo nedaća, epidemija i ratova, ali ne treba joj davati toliku pažnu. Treba biti oprezan naravno, distanca, ruke, maska ali ne treba konstantno akcenat stavljati na korona virus. Zato je potrebno da u gradu bude što više kulturnih dešavanja kako bi se malo skrenula pažnja.

Podsjetimo, Bosiljka Bakočević je završni rad, iz oblasti slikarstva, odbranila na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju u klasi profesora Ratka Odalovića, gdje trenutno pohađa master studije.
Njen rad se bazira na istraživanju koliko podsvjesno utiče na svjesno u procesu stvaranja jednog djela, pokušavajući da intuitivnost i spontanost zavlada kroz tehniku akvarela. Bosiljka je proglašena za najboljeg studenta Fakulteta likovnih umjetnosti za školsku 2019/2020. godinu, a bila je i stipendistkinja Opštine Kotor i Ministarstva prosvete republike Crne Gore za 2018/19. godinu.