Kultura

Autorka teksta: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor /S.Č.

Kada svoj muzički put gradite kroz različita iskustva, od rada sa mladima, preko Crkvenog hora Svetog Tripuna, do ženskog klapskog pjevanja, svako od njih vam donese nešto novo, neku drugačiju boju i ton vašem muzičkom izrazu.

Nekad je to znanje, nekad strpljenje, potreba da više slušate druge, a nekad jednostavno shvatite da muzika nije samo ono što se čuje.

Naša sagovornica, dirigentkinja i muzička pedagoškinja, Anđela Homen, danas povezuje i živi upravo sva ta iskustva. Iako dolazi iz porodice u kojoj muzika ima posebno mjesto i gradski kȏd, svoj odnos prema notama gradila je kroz godine rada, probe, nastupe, djecu i ljude sa kojima dijeli zajedničku strast.

Upravo rad sa djecom, kaže za “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora, mijenja i onoga ko ih podučava.

„Ona su iskrena, neposredna i često nas podsjete na neke stvari koje mi odrasli zaboravimo. Tako da sam ja za sve ove godine zapravo učila od njih, a vjerujem i oni od mene”, navodi Homen.

Za sebe kaže da je po prirodi nestrpljiva. Međutim, djeca su je naučila da neke stvari jednostavno ne mogu tako.

“U životu sve ima svoj proces i vrijeme, a u umjetnosti posebno. Kada radite sa mladima, ne možete očekivati da sve bude odmah savršeno. Sve je u dobroj mjeri, trenutku i balasu”, kaže naša sagovornica.

Ne vjeruje u to da djecu treba prerano dijeliti na talentovanu i netalentovanu.

“Dešava se da djeca koja, možda, na početku nemaju izražen talenat, kroz rad i upornost naprave veliki napredak. Važnije je dati im priliku da probaju i sagledaju sve što muzika može da im donese, nego prerano zaključivati za što su nadareni, a za što ne”, smatra Homen.

Važan je, dodaje, i osjećaj da nikada nisu sami.

“U horu se to najbolje vidi, jer ne možete slušati samo svoj glas. Morate čuti onoga pored sebe, cijelu grupu i znati kada treba da se povučete, da date prednost onome do sebe, a kada da budete ispred. Tako učite da slušate drugog, a tada bolje razumijete i sebe”, kaže naša gošća.

Na njenom profesionalnom putu susretala se sa različitim oblicima muziciranja. Crkveni hor Svetog Tripuna koji vodi ima duhovnu dimenziju i tradiciju, klapa “Bellezza”, čija je članica, mediteranski senzibilitet, dok rad sa djecom zahtijeva sasvim drugačiji pristup. Ona u svemu tome prepoznaje jednu zajedničku nit-iskrenu emociju.

Na poziv Bokeljskog simfonijskog orkestra prihvatila je da bude dio projekta koji je pokrenula flautistkinja Andrea Živković, nakon što su u Arhivu Kotora pronađene originalne partiture.

U pitanju je „Klinika lutaka“, kompozitorke, dirigentkinje i profesorke Vide Matjan, djelo koje je izvedeno na ovogodišnjem KotorArtu i koje je mnogo više od još jednog projekta.

“Prvobitno je pisano za ansambl od 16 muzičara/ki, a za novo izvođenje prilagođeno manjem sastavu, uz aranžman Ilije Rajkovića. Taj povratak Vide Matjan na kotorsku scenu za mene ima i ličnu dimenziju, jer sam u toj školi završila osnovno i  srednje muzičko obrazovanje. U jednom trenutku shvatite da ne obnavljate samo predstavu ili muzičko djelo, već otvarate vrata jednom dijelu kulturnog pamćenja Kotora”, mišljenja je Homen.

To pamćenje nije samo zapisano u arhivu. U njemu su i ljudi. Njena tetka Lidija Homen, udata Milovanović, bila je dio prve postave „Klinike lutaka“, kao i Melita Krivokapić, koja danas pjeva u Crkvenom horu. Istu tu priču o igri, slobodi i ljubavi prenijela su publici ovog ljeta i djeca iz Kotora, Tivta i Herceg Novog.

“Najvažnije mi je da mladi koji učestvuju u ovakvim projektima imaju pozitivna iskustva cijelog procesa i razumiju vrijednost onoga što interpretiraju. Da jednoga dana, kada odrastu, mogu da se sjete da su pjevali, svirali, družili se i zajedno kreirali uspomene koje će vremenom postati novo, vrijedno pamćenje generacija koje dolaze”, poručila je Homen.

Razgovor možete poslušati na linku Nedjeljni razgovor.