Kultura

Večeras je u staklenoj galeriji Kulturnog centra “Nikola Đurković” otvorena izložba "Kakva je sadašnjost spomenika naše prošlosti" i predstavljena publikacija "Primjeri upravljanja prirodnim i kulturnim nasljeđem Kotora" u organizaciji  NVO Anima - Centar za žensko i mirovno obrazovanje.

Izložbu su ispred organizatora otvorile Ervina Dabižinović i Paula Petričević.

“ANIMA je realizovala ovaj istraživački projekat pod nazivom Kakva je sadašnjost spomenika naše prošlosti. Projektom je koordinirala Tatjana Crepulja, a ovom izložbom predstavljamo njegove finalne rezultate. U atmosferi uznapredovale devastacije prostora i imperativne komercijalizacije spomenika kulture u Boki kotorskoj svjedoci smo da su neki od kulturnih i istorijskih spomenika u vlasništvu Opštine Kotor zapušteni. Neki se koriste nenamjenski, a ima i onih čija nam je buduća namjena nepoznata, jer je process izmjena ili odlučivanja o njihovoj namjeni bio neptransparentan, a kako se pokazalo, u nekoliko slučajeva i štetan po javni interes i potrebe lokalne zajednice, koji nisu bili uzimani u obzir u procesu odlučivanja, pri čemu je obim prostora nerijetko bio značajno snižen ili smanjen” – ističe Dabižinović.

Kako navodi, netransparentan process planiranja, davanje na korišćenje i prenamjene, nerijetko motivisani partikularnim interesima dodatno otežavaju uključivanje javnosti i zaustavljaju dalje nenamjenske upotrebe i devastacije.

“Smatramo da je važno na vrijeme upoznati lokalnu zajednicu sa statusom i prvobitnom namjenom istorijskih spomenika kako bi aktivno uzeli učešće u zaustavljanju procesa potencijalnih neregularnih postupaka i uključili se u osiguravanje njihove osnovne namjene” – ocjenjuje Dabižinović.

Prema njenim riječima, u fokusu projekta bio je kompletan pojas Bokokotorskog zaliva, od jedne do druge strane tjesnaca Verige, područje koje je obuhvaćeno UNESCO-vom zaštitom.

“Radi se o području bogatom kulturno-istorijskim spomenicima koji su još uvijek u vlasništvu države, pod upravljanjem Opštine Kotor i upravo oni su bili predmet našeg interesovanja. Proces identifikacije slučajeva koji su bili predmet istraživanja i analize u okviru projekta urađen je u pripremnoj fazi projekta koja je podrazumjevala intezivnu komunikaciju sa Opštinom Kotor, Sekretarijatom za urbanizam, građevinarstvo i prostorno planiranje i Upravom za zaštitu prirodnih i kulturnih dobara. Prilikom odabira šest studija slučajeva za projekat, obuhvaćeni su objekti koji su u vlasništvu Opštine Kotor, kao i lokacije koje su se nalazile u važećoj planskoj dokumentaciji koji predstavljaju važan dio prirodnog i kulturnog istorisjkog područja Kotora, koji je 26.10. 1979. godine upisan na listu Svjetske baštine UNESCO-a a to su: područje Vrmac, Glavati, Kostanjica, palata Visković u Perastu, kuća-škola na Prčanju, te Slavenska čitaonica u Dobroti” – objašnjava Dabižinović.

Vrmac, Glavati i Kostanjica su, ističe Dabižinović, područja koja su devastirana ili je u planu njihova devastacija. a predstavljaju kulturni pejzaž.

“Prepoznate vrijednosti i potencijali ovih pejzaža predstavljaju važan element kulturnog identiteta Kotora. Preko palate Viskovića kao zadužbine koja priča o bogatoj istoriji ne samo porodice Visković, već cijelog Perasta i kuće-škole na Prčanju, možemo pratiti na koji način Opština propušta da upravlja i valorizuje svoju imovinu u javnom interesu. Slavenska čitaonica predstavlja spomenik ili kategorije objekata javnog karaktera značajan za lokalnu zajednicu. Ovdje nije samo u pitanju objekat već i njena okolina kao njen neraskidivi dio i kao dio javnog interesa u opštinskom vlasništvu. Kroz vrijeme svjedočimo o transformaciji parcele, njenom usitnjavanju i nebrizi oko samog objekta. Javni prostori kao i djelovi urbanog tkiva imaju sve veću funkciju i ulogu u životu grada. Oni daju život kroz aktivnosti koje se dešavaju na javnim prostorima i zato je važno da brinemo o njima” – ocjenjuje Dabižinović.

Prema njenim riječima, kroz pomenuti projekat se želi pokazati ne samo nebriga i narušavanje javnih prostora, objekata koji svjedoče o istoriji grada, djelova pejzaža, već kako svi ovi segmenti utiču na lokalnu zajednicu kao značajan resurs gradskog života i kako je bitno na pravi način upravljati njima na dobrobit budućih generacija.

“Tim istraživača prikupljao je podatke na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Prikupljene podatke analizirao je mješoviti ekspertski tim arhitektonske i pravne struke. Koordinaciju stručnog tima sumirala je anlizu, material za publikaciju i izložbu i pripremu publikacije za štampu i materijale za izložbu uradila je NVO Expeditio iz Kotora. Nalazi dobijeni u ovom procesu bili su osnova za šest tekstova koji su u toku jula i avgusta ove godine objavljeni u nedjeljniku Monitor. A na radu na projektu bilo je uključeno 14 saradnika i više prijatelja projekata koji su nam pružili podršku” – objašnjava Dabižinović.

Projekat "Kakva je sadašnjost spomenika naše prošlosti", navodi Dabižinović, u cjelovitosti je finansiran od strane nevladine organizacije i Mreže za afirmaciju nevladinog sektora MANS, a pod pokroviteljstvom Projekta za istraživanje kriminala i korupcije.

Petričević je podijelila utiske nekih od istraživača na ovom projektu.

“Ovaj obiman istraživački rad realizovao je interdisciplinarni tim. Bilo je tu arhitekata, pravnika, novinara, umjetnika, književnika i aktivista. Nadamo se da će budućnost biti bolja od sadašnjosti spomenika naše prošlosti. To je odgovornost i dužnost svakog od nas” – poručuje Petričević.

Izložbu  „Kakva je sadašnjost spomenika naše prošlosti“ u staklenoj galeriji Kulturnog centra “Nikola Đurković” svi zainteresovani mogu pogledati u narednih sedam dana.