Kultura

JU Kulturni centar „Nikola Đurković“ Kotor/Gradska biblioteka i čitaonica sinoć su organizovali predstavljanje književnog portreta pjesnika Andrije Radulovića. Na promociji su, pored autora, govorili akademik Siniša Jelušić i mr Milorad Durutović.

Kako ističe Jelušić, o djelu Andrije Radulovića napisano je preko 150 tekstova iz pera eminentnih književnika, vodećih književnih kritičara, univerzitetskih profesora, akademika.

“U mom doživljaju čitanja pjesništva, poezije Andrijine, otvorila mi se nova dimenzija koja me povela ka Aristotelovoj poetici, koja je inaće predmet određenih sporova, ali i priličnog broja prihvatanja, a to je stav da poezija po svojoj suštini, prirodi stoji najbliže filozofiji. Naravno postoje pravci koji smatraju da poetsko djelo ima do te mjere strogu izdvojenost, autonomiju i posebnost da naprosto stoji izvan svakog filozofskog odnosa. Međutim meni je bliža teza da je u osnovi poezija, u vrlo specifičnom smislu značenja, bliska filozofskom iskazu. Ako se pažljivo čitaju stihovi Andrije Radulovića po mom sudu dolazi se do metodološke obaveznosti da se moraju uključiti neke druge discipline da bi se na pravi način shvatilo to neobično duboko značenje koje njegovi stihovi donose. I broj prevoda, ne samo kritičkih tekstova, pokazuje da postoji veliko interesovanje i razumijevanje prave vrijednosti njegove poezije” – ocjenjuje Jelušić.

Kako navodi Durutović, pjesnik Andrija Radulović zaslužuje više pažnje nego što je dobija na prostoru Crne Gore.

“Nagrade, priznanja, brojni eminentni autori koji su pisali o njemu pokazuju da je on znatno prihvaćeniji izvan Crne Gore.

Radulović je uspio da dostigne estetski kvalitet i originalnost, ono što se u umjetnosti najteže dostiže i najviše cijeni” – ističe Durutović.

Prema njegovim riječima, dva su autora na koje se Radulović naslanja: Njegoš i Vasko Popa.

“Njegoš je sveprisutan kao jedan duhovni pedagog. Istovremeno on je pravac jednog drevnog klasičnog idioma koji je prisutan u ovoj poeziji, dok je Vasko Popa predstavnik urbanog, modernog sentimenta. Radulović je vezan za njega, prije svega, zbog prefinjene kulture pjesničkog življenja.

Pristupanje poeziji kao profesiji, a ne kao amaterskom fantaziranju, čuvanju od jeftine, a našim pjesnicima tako svojstvene stvarnosti i boemštine, odmjerenost, skoro stidljivost u obradi velikih intelektualnih i nacionalnih tema jesu indikatori visoke pjesničke kulture koja odlikuje i po kojima se Andrija Radulović dobrano razlikuje od većine današnjih pjesnika. Ta kultura omogućava ovom pjesniku jednu vrstu suptilnosti i diskretnosti kao da je, što bismo rekli, pjesnik po rođenju koji u svakom momentu i iz svega može da stvori poeziju” – kaže Durutović.

Autor Andrija Radulović je čitao svoju poeziju prisutnima u Atrijumu Kulturnog centra.

Moderatorka programa je bila Marija Starčević, rukovoditeljka Gradske biblioteke i čitaonice Kotor.

Kako navodi, Andrija Radulović, književnik, urednik više časopisa za književnost, kulturu i umjetnost, esejista, publicista, književni kritičar, antologičar i prevodilac, rođen je 3. februara 1970. godine u Podgorici u porodici prosvjetnih radnika.

Autor je dvanaest knjiga poezije i dvije antologije poezije, kao i velikog broja tekstova iz svijeta kulture i umjetnosti u dnevnim i međunarodnim listovima, novinama i časopisima.

Bio je predsjednik Odbora za međunarodnu saradnju Udruženja književnika Crne Gore (2005-2015); potpredsjednik Fondacije za književnost i kulturu „Miodrag i Branka Ćupić“; jedan od osnivača i potpredsjednik književnog društva „Njegoš“, kao i član i predsjednik žirija za nagrade „Marko Miljanov“ UKCG, „Makarijevo slovo“ i „Književni zapis“. Predsjednik žirija za dodjelu državne nagrade „Oktoih“ za izuzetne rezultate iz oblasti vaspitanja i obrazovanja. Predstavnik je Crne Gore u programskom savjetu Foruma slovenskih kultura, međunarodne organizacije koja promoviše očuvanje kulturnih vrijednosti i tradicije na prostoru slovenskih zemalja.

Objavio je sljedeće knjige:

„Pogled s mosta“, 1994; „Znak u pijesku“, 1995; „Ponoć na Donu“, 1997;„Ognjeno rebro“, 1998;„Riječ sa juga“, 2000;„Anđeo u pšenici“, 2002;„Ognjeno rebro“ na bugarskom jeziku, 2003;„Coasta de boc“ na rumunskom jeziku, 2006;„Sniježna azbuka“, 2007;„Zvono“, 2008;„Bivše kraljevstvo“, 2010;„Bijela pčela Volta Vitmena“, 2015;„Kad bih plakao kao vinograd“, 2018;„General i lasta“, 2021.

Pjesme su mu zastupljene u velikom broju domaćih i stranih izbora, pregleda, atlasa i antologija poezije. Poezija mu je prevedena na: ruski, engleski, bugarski, italijanski, rumunski, španski, grčki, mađarski, arapski, danski, slovenački, makedonski, poljski, švedski, ukrajinski, francuski, bjeloruski, njemački, hebrejski, češki, svahili, bengalski i jermenski jezik.         

Dobitnik je brojnih književnih nagrada i društvenih priznanja, kao što su „Pečat varoši sremskokarlovačke“ i „Radoje Domanović“.

Radulovićevo stvaralaštvo predstavljeno je u Srbiji, Bugarskoj, Rusiji, Rumuniji, Italiji, Sloveniji i Bosni i Hercegovini u više navrata na poziv visokih kulturnih i državnih institucija. Živi u Podgorici, radi na Cetinju.

Izvještaj Irene Mačić